Napravili smo još jedan puni krug. Ponovno uživamo u prosincu, koji je, usput, moj najdraži mjesec, a vjerujem i da mnogi od vas dijele moju ljubav prema prosincu. Prosinac je mjesec obilja, iščekivanja, druženja, zahvalnosti, poklona, šarenih lampica i dekoracija, ali i vrijeme kad najviše skeniramo događaje u protekloj godini. Stoga bi bilo potpuno u redu da u ovom blagdanskom razdoblju napravim mali odmak i preskočim teške teme, te istaknem sve dobro u ovoj godini…
Bila je ovo velika godina za osobe s invaliditetom. Puno smo prosvjedovali, čulo nas se, a bome i vidjelo, a tako treba i dalje biti. Događaj koji je zasigurno obilježio ovu godinu jest „Spinraza za sve“. Nakon više od godine prosvjedovanja priliku da se liječe dobili su svi oboljeli od spinalno-mišićne distrofije u RH, uključujući i one starije od 18, kao i one koji su priključeni na respirator.
Također, ove godine smo dočekali dugo željeno, ali ne i značajno, povećanje osobne invalidnine koja je povećana s 1.250 kuna na 1.500 kuna, kao i povećanje pomoći za njegu koja je povećana s 500 na 600 kuna. Nadalje, prema izvješću Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u ovoj godini je zaposleno 2.325 osoba s invaliditetom.
Dobra vijest je i to što je Sabor nakon desetljeća borbe izglasao izmjene zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom prometu čime je omogućilo otočkoj djeci s teškoćama i njihovim roditeljima besplatan prijevoz brodom na terapije na kopnu.
Godinu smo završili kako smo i počeli – prosvjedom. Početkom prosinca pred Ministarstvom demografije, obitelji, mladih i socijalne politike okupili su se roditelji kako bi zatražili veće naknade, koje trenutno iznose 2.500 kuna, te zahtijevali da se njihov status tretira kao radni odnos sa svim ostalim pripadajućim pravima.
Ovo je ukratko opis svih bitnih događaja koji su obilježili ovu godinu, a imali su utjecaj na život osoba s invaliditetom. Možda se ovako na prvu čine kao skromni uspjesi, ali su itekako bitni, jer su izboreni s puno truda i muke, stoga se veselim idućoj godini i novim našim uspjesima.
Za kraj zadnje ovogodišnje kolumne želim vam zahvaliti što me čitate, te vam poželjeti da ovih blagdana, barem nakratko, zaboravite na sve brige i provedete ih u sreći i zdravlju sa svojim bližnjima. Čitamo se, vjerujem, i u 2020 godini.
