Fahreta Jahić Živojinović, poznatija kao Lepa Brena, nepoderivi estradni pop-folk toponim tzv. regiona, proteklog je vikenda čak dvaput napunila zagrebačku Arenu, i potpuno raspametila hrvatske umirovljene generale. Nije vijest da je Brena nakon deset godina nastupila u Zagrebu i doživjela ovacije. Pa nije prva, a sasvim sigurno ni zadnja sa srbijanske estrade, ma koliko bosanskog porijekla, koja u Hrvatskoj itekako ima svoju publiku. Prava je vijest, ali za nesvijest, da su zbog toga generali izgubili razum. Kakva država, kakvi generali, kakva groteska! Da nisu umirovljeni, trebalo bi ih ekspresno, kao što je onomad Mesić onih 12 kvazigeneralskih pučističkih “apostola”, razdužiti. Ovako bi ih samo trebalo staviti tamo gdje im je mjesto…
Mada ih nitko ništa ne pita, jer niti su Arenini estradni menadžeri, niti Bandićevi agenti za kulturu i sve što se pod tim pojmom na Balkanu podrazumijeva, a bogme niti imaju veze s vođenjem nacionalne politike u koju su ovo gostovanje doboko umočili, postavili su se kao neprikosnovene društvene “uspravnice” zazivajući čistke an gro, i u politici, a bogami i glazbi. Neku vrst međunarodne lustracije. Ta jadna šaćica preplaćenih generala koji svoju kvazirelevantnost još uvijek održavaju na ratu i mržnji kao njezinom perpetum mobileu, su jedno zabavnoglazbeno, estradno, pa makar turbo-folk događanje, digli na razinu hrvatske nacionalne sramote. Vjerojatno i sigurnosne ugroze, jer ipak su to generali. Kakav idiotizam!
“Jugoslovenka”
A da su samo povirili bar jedan od ta dva dana u Arenu, shvatili bi da je tamo pristiglo ponajvećma biračko tijelo stranke, a ne države, čiji obraz tako zajapureno brane. Od Brene. Pardon, od Jugoslovenke, jer u tome je kvaka 22…
Dok su u arenama nastupale kojekakve seke aleksić, zorice brunclik, mitri mirići i, oprostite mi, ali svim tim u Zagreb i hrvatske provincije odavno dobrodošlim cajkaškim imenima sa srbijanske scene kojima ne memoriram baš dobro egzotična imena i nadimke, nisu se oglašavali. Ali, pravom nacionalnom tragedijom doživjeli su saznanje da cijela Arena uglas sa srbijanskom pjevačicom Fahretom Jahić Živojinović pjeva stihove njezine nostalgične Jugoslovenke. Pače, čak i stari Brenin hit iz bivšeg režima i bivše države, “Čačak”. Brenu su na pozornici podržali i članovi obitelji, sin Stefan s njom je otpjevao duet “Jedan dan života”, a za kraj spektakularnog koncerta uz nju je, pišu hrvatksi mediji, bila cijela obitelj, i drugi sin Viktor ali i suprug Slobodan Bobo Živojinović.
I kako se estradni happening za masovni hrvatski glazbeni ukus prometnuo u golo politikanstvo? Tako što se na prve “katastrofične” vijesti iz prepune Zg-Arene, trenutno užarila “vruća generalska linija”, odmah se zakazalo izvanredno zasijedanje i dogovorilo kako će urgentno hrvatskoj Vladi uputiti oštru “prosvjednu notu” zbog zločina širenja jugonostalgije glazbom. I što su naši generalski genijalci Vladi i javnosti prestravljeni za nacionalnu sigurnost zemlje, poručili?
Od državnih tijela eksplicite traže, još računajući na svoj vojni autoritet, makar ” u mirovanju”, da odmah zauzmu mjerila oštre selekcije za sve javne osobe iz susjedne Srbije, irelevantno je li riječ o pjevačima ili srbijanskim državnim dužnosnicima, i utvrde jesu li na bilo koji način sudjelovali u agresiji na Hrvatsku i samo temeljem dobro pročišćene liste izdaju “ausvajse” onima “čistih ruku”. Pa pjevali oni, plesali ili politički pregovarali.
Pamflet generalskog kvarteta
Pamflet je naslovljen kao “Nacionalna sramota u hrvatskom glavnom gradu”, a hrabro su ga i motivirano potpisali hrvatski ratni generali od formata i alata: Ivan Tolj, Ivan Kapular, Marinko Krešić i Mile Ćuk. Zgroženi su koliko jugoslavenskim zastavama s crvenim petokrakama koje su se vijorile Arenom, pazite, zagrebačkom arenom, usred Hrvatske, a pod tim su simbolima, užasnuto konstatiraju, počinjeni nebrojeni zločini nad hrvatskim narodom. Je li to moguće činiti nekažnjeno, je li društveno prihvatljivo, mahati zločinačkim zastavama usred glavnog grada jedne suverene i međunarodno priznate države- začuđeni su, koliko i šokirani, generali. No, i te mrske jugotrobojnice, nisu one postdisolucijske srbijanske, nego, zastave bivše zajendičke države pod kojom su i naši generali rođeni, listom u BiH…
A ta Brena, koja u trans baca hrvatski puk što je hrpimice hrlio u Arenu, ” je li to ona ista Lepa Brena koja se “naslikavala” u Brčkom za vrijeme velikosrpske agresije u maskirnoj odori neprijateljskih formacija koje su jurišale na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, razarale gradove i sela, ubijale nevine ljude”, a ako je suditi po ikonografiji, dodaju , zasigurno jest. Ta opskurna petokraka koja se na koncertu razmahala, krvava je i zločinačka, vele naši general bojnici ” u miru”, nabrajajući sve krimene petokrake nad Hrvatima “od Drugog svjetskog rata i poraća do Domovinskog rata, Vukovara, Ovčare i ostalih stratišta diljem Domovine”. Kako li su samo oni toj crvenoj paklenoj nemani umakli…
Nedjeljom u crkvi, vikendom u turbo-folk “ludnici”
Za kvartet generala prestravljenih ukazanjem jedne srpske pjevačice, kao da je u Zagreb ravno iz Srbije lansiran nuklearni projektil, dodatna je provokacija što se Brenino dvodnevno koncentriranje događa u dane Adventa, desetak dana prije Božića i samo tjedan dana prije predsjedničkih izbora. Još kad bi nam mogli imalo racionalno objasniti što to, pobogu, znači? Kakve veze ima Advent s koncertima Lepe Brene u Areni, koji su bili i prošli, a da se s Bandićevim “ponosom i dikom” baš ništa nije dogodilo? Napose, kakve implikacije na hrvatske predsjedničke izbore ima dvodnevno turbo-folk dernečenje za odabranu hrvatsku publiku?
Tko je odgovoran, pitaju se Tolj, Krešić & com., za ovu blamažu usred Zagreba, tko se to igra s našim nacionalnim dostojanstvom, tko izlaže ruglu našu teško stečenu državu? – nanizali su cijelu seriju ostrašćenih, nepomirljivih i ratnohuškačkih dvojbi ljutiti generali.
-Potaknuti ovim incidentom zahtijevamo da državna tijela zauzmu mjerila po kojima će se za svaku javnu osobu, pa bila to narodnjačka srpska pjevačica ili pak najviši srbijanski dužnosnici, utvrditi jesu li sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku i u kojem obliku, jesu li bili dionici ratnoga zločina poput Vojislava Šešelja i njegovih pomagača. Smatramo da takve osobe ne mogu javno istupati na teritoriju Republike Hrvatske i biti primane od strane hrvatskih državnih i lokalnih dužnosnika- kaže se na kraju ovog hipokrizijskog priopćenja koje pretendira suflirati državnoj politici i gotovo četvrt stoljeća nakon rata propagirati nepomirljivost i mržnju, pa i u glazbi koja je tolike u Areni razgalila. A nisu Arenu dupkom ispunili Srbi, nacionalni izdajnici, komunjare, masoni, jugoslavenčine, kako ih hrvatski generalski profil rado voli nazivati. Mahom su to ovdašnji, hrvatski ljudi, koji se nedjeljom u crkvi mole s krunicom u ruci, a vikendom praše po zagrebačkim i inim provincijalnim balkanskim krčmetinama i “ludnicama” na mahom srpske cajke i turbo-folk pjevače iz regiona.
I jugonostalgija je legitimna…
Čista je farizejština ove umirovljene klike pozivanje na vrijeđanje osjećaja svih hrvatskih branitelja i ostalih hrvatskih domoljuba ovakvim gostovanjima, jer, budimo gospodo realni, to je najvećim dijelom i njihov glazbeni ukus, izričaj koji preferiraju i uz koji se relaksiraju. Podignite se iz svojih udobnih, mekih fotelja, pogledajte dom svoj pretitulirani “ratnici” i vidjet ćete što ste od ove zemlje učinili, baš vi koji biste sada htjeli biti cenzori i u glazbi, i u politici, i u kulturi, u kazalištu, medijima, na izložbama, post festum dekonstrukcije građanske Hrvatske koju ste razorili samo zato što nije bila tako podatna kao ona primitivna s kojom ste vješto manipulirali.
I zato, mirujte, kad vam je to ovaj jadni osiromašeni narod dao, ili ste mu uzeli iz džepa, i sad svoje mlade umirovljeničke dane ne znate kako potrošiti pa pucate čorcima po estradnjacima. Ali, pucate prekasno i pucate po svome narodu. Žao mi je, ali baš one vaše Hrvatine najveći su fanovi srpskog turbo-folka, htjeli vi to priznati ili ne.
A što se tiče Brenine “Jugoslovenke” koja je odjekivala iz dvedesetak tisuća grla u Areni, zapitajte se što to ove ljude, nakon tri desetljeća, nosi na krilima nostalgije. Nije to Jugoslavija, to su tempi passati, ali to je jedno zdravije vrijeme, veće prijateljstvo i bliskost među ljudima, neusporedivo iskreniji odnosi i poštovanje drugog i drugačijeg, a ne preziranje. To je siguran posao i krov nad glavom, osigurano školovanje i zdravstvene usluge, to je – MIR. Rat je uzeo svoj danak, i sve nas je promijenio. Ali, mir nema cijenu, a nostalgija, pa zvali je vi i jugonostalgijom, je legitimna, ma koliko vama bila odiozna. I nikad ne zaboravite, vi i HDZ koji je beskrupulozno desetljećima pljačkao i uništavao ovu zemlju, samo vi ste narušili i njezin suverenitet rasprodajom navrjednijih nacionalnih resursa ( voda, zemljište, more, struja, nafta, plin…), i njezin ugled sustavnom, programiranom reustašizacijom Hrvatske.
