Uhvati li nas revni državni organ u izvođenju i puštanju pjesama, skladbi i tekstova ili isticanju simbola, slika i crteža, neuobičajeno nametljivom ili drskom raspačavanju tiskanih ili snimljenih materijala, a bome i izmišljanju i širenju lažnih vijesti, zaključit će da smo poremetili javni red i mir i uputiti nas da se s prijavom objašnjavamo sucu za prekršaje. Utvrdi li rečeni sudac da je državni organ, u naravi policajac, ispravno zaključio i da smo doista počinili navedene ili neki drugi od mnogobrojnih prekršaja popisanih u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira, ispisat će nam kaznu u protuvrijednosti pedesestak ili stotinjak njemačkih maraka. Poslužit će se pritom vjerojatno kalkulatorom i kakvom tečajnom listom kako bi što preciznije odredio koliko će nas koštati naši prekršajni grijesi.
Nismo gore uskočili u neki izmaštani vremeplov koji nas je na trenutak odveo u 1977. godinu kada je u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj donesen Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira niti nas je vratilo u ratnu 1994. kada je u Republici Hrvatskoj zakon na brzinu i šarlatanski mijenjan, izbacivanjem jugoslavenske i ubacivanjem njemačke valute. Nismo se našli ni u 1999. godini u kojoj je njemačka marka otišla u povijest, živeći od tada vječno u našim srcima i zakonodavstvima država koje su je obožavale. Godina je evo još uvijek 2019., njemačka valuta upokojena je prije dobra dva desetljeća, nema već trideset godina ni mnogima omraženog jugoslavenskog režima čiji su državni organi kažnjavali pjevanje nepoćudnih pjesama, a prepisani jugoslavenski zakon još nam je na snazi.
Postojani državni organi
Vrijedni pisci zakona i saborski zastupnici koji su od osamostaljenja naovamo donijeli svu silu zakona, prepisujući ih uglavnom od zemalja članica Europske unije i usklađujući ih sa briselskim napucima, nisu se stigli ozbiljno pozabaviti zakonom preuzetim od bivše države. Promijenilo se od tog zakona štošta, pa i društveno uređenje i država, ali državni organi u zakonu su postojani, a i novčane kazne u odavno nepostojećoj valuti prkose inflatornim i svim drugim utjecajima. Nije da se prethodnih godina nije povremeno o tome govorilo, sa različitih instanci upozoravalo zakonodavce na apsurdnost situacije, pa čak i krenulo u proceduru izmjena zakona, ali ispriječilo se valjda uvijek nešto važnije što se moralo rješavati, poput, primjerice, memoranduma o suradnji s Kazahstanom u područjima obrazovanja i znanosti.
Foto: pixabay.com, ilustracija
Situaciju da jedan od najčešće kršenih zakona ima izražene kazne u nepostojećoj valuti strane države ugledni zagrebački odvjetnici Veljko Miljević i Anto Nobilo i ne samo oni drže protuustavnim, sramotnim i odrazom zakonodavnog nemara te propustom svih vladajućih većina koje su imale nebrojeno prilika napisati, urediti i izglasati novi. Da bi se to moglo dogoditi izgledalo je zadnji put 2016. kada je MUP-ov nacrt prijedloga zakona, dorađen većim kaznama izraženim u važećoj valuti, stigao do saborske procedure. U međuvremenu je Sindikat policijskih službenika pozivao aktualnog premijera da pokrene inicijativu donošenja novog zakona, upoznao ga s činjenicama da MUP gura izmjene od 2012. godine i da se zadnja intervencija u zakon iz 1977. dogodila davne 1994. kada su jugoslavenski dinari u njemu zamijenjeni njemačkim markama uz preračunavanje protuvrijednosti domaće valute, zbog čega propisane kazne i nemaju nekog smisla.
Pljuvanje policajaca i sporni A.C.A.B.
-Danas imate situaciju gdje građanin izvrijeđa policajca, dobije kaznu od 300 ili 400 kuna, a u pravilu ide na zadržavanje u pritvoru jer ide prekršajnom sucu, Nakon toga on praktički za taj jedan dan koji je bio u pritvoru ne mora na kraju platiti ništa ili plati dvjestotinjak kuna. Izađe iz pritvora, dođe policajcu i kaže mu – evo ti još 200 kuna pa ću te još jedanput pljunuti– ispričao je Glasu Slavonije Mario Puškarić, predsjednik Sindikata policijskih službenika uz dodatak da se predložene nove kazne izražene u kunama kreću od 1000 do 15.000 kuna.
Foto: pixabay.com. ilustracija
Policiju, dakako, najviše žulja kada se sami osjete uvrijeđeni, kao što ih je nažuljao nedavni slučaj kolege Gordana Duhačeka, novinara portala Index.hr koji se na Twitteru drznuo napisati A.C.A.B. – akronim rečenice na engleskom All Cops Are Bastards, čest motiv grafita i transparenata sa navijačkim potpisom diljem Europe. U demokratskom društvu kakvim se Hrvatska voli predstavljati nažulja ih koji puta i slučaj poput remećenja javnog reda i mira od strane aktivista, konkretno Zorana Ercega koji je kažnjen jer je pred zagrebačkim spomenikom Franji Tuđmanu vikao da je prvi hrvatski predsjednik ratni zločinac, po istom zakonu po kojem je 1980. kažnjavan onaj koji se usudio javno pjevati ‘Ustani bane’ ili poput danas hrabrih konvertita vikati da je Josip Broz zločinac. I ne smeta im pritom što je u zakonu ostao verbalni delikt, kako su u bivšoj državi kolokvijalno nazivana nedjela svih onih koji su se usudili javno kritizirati postupke tadašnje vlasti odnosno posumnjati u ispravnost njihovih odluka, nego samo kazne u markama i to što nisu veće.
Foto: pixabay.com, ilustracija
Osim verbalnog delikta, činjenice da su novčane kazne izrečene u nepostojećim njemačkim markama i da je potrebno prilikom izricanja izvršiti konverziju u euro prema fiksnom tečaju iz 1999. godine 1 EUR=1,95583 DEM i tako dobiveni iznos u eurima pretvoriti u kune po srednjem tečaju HNB-a za euro na dan donošenja prekršajne odluke, ima u važećem zakonu i drugih nebuloza. Visina i vrsta sankcija neusklađeni su s odredbama Prekršajnog zakona, izrazit je nerazmjer između visine propisanih kazni i stupnja remećenja reda i društvene opasnosti pojedinih inkriminiranih radnji, a najmanja propisana kazna je zanemarivih 50 DEM (22,56 eura ili oko 190 kuna). Apsurdno je i što se opisi prekršaja iz određenih odredbi preklapaju sa zakonskim opisima prekršaja iz drugih zakona, kao što je neovlašteno pucanje iz oružja ili zlostavljanje životinja, što se ne definira pojam javnog mjesta i što se koristi stara terminologija državnih organa.
Zasluženi godišnji odmor
Kada bi mogao biti donesen novi Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira i zamijeniti zastarjeli koji je na snazi više od četrdeset godina, a po kojem se godišnje kazni nekih dvadesetak tisuća prekršitelja, nitko pojma nema. Na pitanja zbog čega je procedura toliko usporena i zašto je toliko teško donijeti jedan važan zakon, odgovorni ne daju nikakve, kamoli uvjerljive odgovore. Prema posljednjim dostupnim informacijama, novi je zakon u proceduru trebao biti upućen ove godine. No, vrijedni pisci zakona i saborski zastupnici koji su od osamostaljenja naovamo donijeli svu silu zakona, prepisujući ih uglavnom od zemalja članica Europske unije i usklađujući ih sa briselskim napucima, nisu se još uvijek stigli ozbiljno pozabaviti nacrtom prijedloga koji postoji od 2012. godine. Kako stvari stoje, u ovoj se godini to niti neće dogoditi. Saborski su zastupnici od 13. prosinca na zasluženom odmoru do 15. siječnja kada nastavljaju s vrijednim radom.
Foto: Hrvatski sabor, službene stranice
