Premda se skepticima među nama možda i učinilo da bi se građanska inicijativa ‘Zasadi drvo, ne budi panj’ mogla na brzinu ispuhati i nakon početne masovnosti i društvenomrežnog entuzijazma i zanosa svesti na par slova i volontiranje onih koji bi sadili i bez organizirane akcije, nekoliko dana prije početka terenskog angažmana jasno je da je poprimila ozbiljne i neočekivane razmjere.
Potaknuta najviše stravičnim požarima u Amazoniji koji su tih ljetnih dana popunjavali domovinski medijski prostor, građansku akciju sadnje stabala u kolovozu je pokrenula Varaždinka Mateja Angelina Kramar. Kreirala je žena Facebook grupu, obznanila tamo svoju ideju da baš svatko može zasaditi stablo i tim činom doprinijeti poboljšanju vlastite životne sredine, pa posljedično i borbi protiv klimatskih promjena. U danima dok su iz Amazonije stizale zabrinjavajuće vijesti, a klimatske promjene nakratko okupirale i svjetske političke vođe i postale tema broj jedan, Facebook inicijativa okupljena oko plemenite ideje okupila je u rekordnom roku dvadesetak tisuća članova.
Foto: TRIS/A.Tešić, ilustracija
No, kako to već biva na sličnim mjestima na kojima se okupi toliki broj ljudi i njihovih različitih ćudi, građanska je inicijativa u počecima nalikovala još jednoj grupi u kojoj se puno priča, a malo toga konkretnog kaže. Iskazivalo se tamo ljubav prema prirodi, zgražalo nad opožarenim ‘plućima svijeta’, bez imalo stručnog znanja razglabalo o gradskim drvoredima i vrstama stabala te mnogim drugim temama na ovaj ili onaj povezanih sa inicijalnom idejom da svatko od nas krajem listopada uzme lijepo motiku i lopatu, iskopa negdje rupu i zasadi koje stablo.
Na brzinu prevladane dječje bolesti
Bile su to, pokazalo se ubrzo, dječje bolesti. Da ne misle stati samo na grupnim raspravama, organizatori su pokazali već i prijedlogom da se organizacija decentralizira. Formirane su županijske koordinacije, izabrani koordinatori, početno razglabanje opće prakse počelo je dobivati jasniju formu i konkretniji sadržaj, a najagilniji pojedinci u svojim sredinama zasukali su rukave i uhvatili se organiziranja pojedinosti.
Foto: TRIS/A.Tešić, ilustracija
Građanska inicijativa iskoračila je ubrzo iz virtualnog u stvarni prostor. Priključile su joj se mnoge institucije i ustanove, prije svega obrazovne, želju za sudjelovanjem iskazali su mnogi gradovi i općine, privatna i javna poduzeća, udruge građana i neudruženi građani. Organizirane su i poduke na temu kakva je stabla i gdje najbolje saditi, po rasadnicima tražilo sadnice, za akciju zainteresiralo medije i malo naljutilo šumarsku struku koja je pozdravila namjeru kolektivne sadnje ali se usprotivila kolektivnom neznanju i priučenom pametovanju.
Uključili se gradovi, općine, udruge, institucije, ustanove…
Građanska akcija kolektivne sadnje stabala u cijeloj Hrvatskoj ‘Zasadi drvo, ne budi panj’ održat će se, dakle, ovoga vikenda, točnije već od petka, 25., 26., i 27. listopada. Dobrodošli su svi koji imaju volje, vremena i nešto snage u rukama. Dobro je znati da se uključilo i državno poduzeće Hrvatske šume, često s razlogom ili ne prozivano za nerad i neodrživo upravljanje šumskim blagom, i samo za ovu akciju pripremilo desetak tisuća sadnica različitih stabala. Bit će i organizirane sadnje na za to predviđenim parcelama, a inicijatori pozivaju građane, udruge, tvrtke i pojedince i da samostalno ili u suradnji sa svojim jedinicama lokalne samouprave u ta tri dana zasade što više stabala i pridonesu tako ozelenjivanju svojih životnih sredina, uz napomenu da je poželjno saditi autohtone vrste, voćke i medonosna stabla.
Foto: TRIS/A.Tešić, ilustracija
-Najvažnije nam je osvijestiti građane da mogu zasaditi stablo svojim rukama. Odaziv na akciju je vrlo velik. Priključili su joj se gradovi i općine, obrazovne ustanove, institucije, udruge i nacionalni parkovi – rekla je novinarima inicijatorica Mateja Angelina Kramar na konferenciji upriličenoj u prostorijama zagrebačkog Šumarskog fakulteta koji je akciju podupro i doniranjem sadnica uzgojenih u fakultetskom rasadniku, sadnjom u fakultetskom dvorištu i pokaznom radionicom sadnje stabala za sve zainteresirane u svom rasadniku.
Šumarska struka sa dugom tradicijom i ugledom
Velikom uspjehu akcije nada se prodekan Šumarskog fakulteta Josip Margaletić koji je ujedno podsjetio da šumarska struka u nas ima tradiciju dužu od 250 godina i da je prepoznata u Europi i šire.
-Pošumljavanje redovito odrađuje šumarska struka, a akcija je prilika da se zajedno kroz građansku inicijativu povežu i javnosti pokažu onaj dio priče koji je čvrsto vezan za očuvanje i kvalitetu stabilnosti šumskih eko-sustava – rezonirao je prodekan Margaletić.
Foto: TRIS/A.Tešić, ilustracija
Da se državno šumarsko poduzeće uključuje u sve akcije kojima je cilj zaštita i očuvanje šuma te da su se tako uključile i u ovu, rekao je, pak, na istoj toj konferenciji Damir Miškulin, voditelj Uprave Hrvatskih šuma – podružnice Zagreb te da će Hrvatske šume svim za sadnju zainteresiranim fizičkim osobama donirati po dvije sadnice te do dvadeset sadnica svim ustanovama.
-Očekujemo da ćemo donirati više od deset tisuća sadnica, a točan broj znat ćemo idući tjedan kad akcija završi. Siguran sam da će se mnogi građani uključiti u akciju – kaže Miškulin.
Gdje će se sve organizirano saditi, kako doći do tih doniranih sadnica, smije li se bez prethodne suglasnosti nadležnih saditi na zapuštenim ili djelomično uređenim javnim površinama i mnoga druga pitanja na koja ne znate odgovor, najbolje je postaviti koordinatorima županijskih inicijativa odnosno u županijskim Facebook grupama.
Zbog čega uopće saditi stabla
Ako među čitateljima ovog teksta koji su dogurali do njegova kraja ima kojim slučajem i takvih koji se pitaju zbog čega bi uopće oni sadili stabla, evo samo nekoliko natuknica o brojnim načinima na koji stabla poboljšavaju kvalitetu života, a koje od početka ističu inicijatori ove hvalevrijedne akcije.
Foto: TRIS/A.Tešić
Stabla, dakle, pružaju hlad i smanjuju temperaturu zraka, pročišćavaju zrak, pomažu štedjeti energiju za rashlađivanje, smanjuju količinu slivnih voda i sprječavaju eroziju tla tijekom obilnih padalina. Nadalje, stabla doprinose većoj vlažnosti zraka, smanjuju količinu buke i snagu vjetra, privlače ptice, kukce i druge životinje, doprinoseći time povećanju bioraznolikosti. Uz to, doprinose ljepoti urbanih krajolika, pružaju ugodna mjesta za igru i druženje, smanjuju stres, doprinose smanjenju krvnog tlaka, utječu na bolji rad mozga, potiču na fizičku aktivnost. I na kraju, ali ne manje važno, povećavaju povezanost djece i odraslih sa prirodom koja ih okružuje, uče nas nesebičnosti kada sadimo i brinemo se za stabla koja ostavljamo u naslijeđe onima koji dolaze iza nas i povezuju zajednicu kroz akcije sadnje i brige za posađene sadnice.
