Zoran Milanović, predsjednički kandidat lijevo-liberalnih stranaka na čelu sa SDP-om, vratio se u politiku na velika vrata. A kad je prije tri godine nestao s političke pozornice i potpuno zašutio, činilo se da politika više nije njegova preokupacija, bogme ni ambicija. Iako, s političkim erosom kakvog je pokazivao tijekom 13 godina aktivnog angažmana u politici, teško je bilo razumjeti njegovu odluku da se od nje potpuno, još manje trajno, distancira. SDP ga je pozvao i ponudio mu svu logistiku ako se odluči kandidirati za predsjednika Republike. Dugo je šutio, dok su drugi vodili kampanju umjesto njega i procjenjivali njegov rejting kao predsjedničkog kandidata, a onda se odlučio. Ušao je u bitku i odmah postao jedan od favorita.
Doima se smirenije negoli ga poznajemo iz razdoblja kada je bio premijer, ali ipak kao da mu nedostaje strasti koja je bila jedna od njegovih ključnih karakteristika. Novom Milanoviću, maheru političke verbalne akrobacije i dosjetke, kao da manjka “špirita”… Ili se štedi za veliko finale? Uostalom, procijenite sami iz intervjua koji je dao za TRIS…
Foto HINA/ Dario GRZELJ
– Tri godine ste se potpuno distancirali od politike, a onda ste se odlučili vratiti i to odmah u predsjedničku kampanju? Što je presudilo vašem povratku?
Strast. A što drugo. Bio sam na distanci koliko sam mogao biti s obzirom na to da sam vodio stranku cijelo desetljeće, ali bila je distanca i bavio sam se privatnim stvarima. Ovo je ipak veće od posla. Želja da nacionalni diskurs, razgovor, postane normalan i da poprimi neki sadržaj. Jer, ovo što trenutno imamo je bez boje, okusa i mirisa, a opet je otrovno. Zastupat ću platformu normalizma. Dakle, bit ćemo ekstremno normalni jer ovo što je danas u Hrvatskoj nije baš normalno. Imam 52 godine, nisam se promijenio u razmišljanjima, vjerujem da imam jednako energije, ali sam sazrio i oprezniji sam u nekim stvarima. Imam ogromno političko iskustvo i ne zaboravite da sam, ne računajući Tuđmana, ali tada smo imali polupredsjednički sustav, jedini predsjednički kandidat koji je bio premijer i predsjednik velike stranke. A to je ogromni politički kapital.
-Ako ste se vratili u politiku, znači li to da vam konzultantski posao nije baš išao? Zašto ne želite reći za koga ste radili i time podgrijavate spekulacije o nekim možebitnim suspektnim klijentima?
-Ne, moja odluka da se kandidiram za predsjednika ne znači da mi je posao loše išao. Rekao bih da je bilo solidno. A za koga sam radio ne mogu objaviti jer je to naprosto protupravno, protuzakonito. Ali, koji je to problem? Sve je u Poreznoj upravi, i sve je HDZ-u dostupno. Oni imaju vlast i imaju svoje načine kako da dođu do tih informacija, znamo kako funkcionira “duboka država”.
– Puno se spekulira o potencijalnim izbornim rezultatima, i vas, čini se, sve anketne agencije vide u drugom krugu. Koga priželjkujete kao protukandidata, Kolindu Grabar Kitarović ili Miroslava Škoru? Tko je za vas opasniji protivnik?
Svatko je najopasniji protukandidat, odnosno svatko je najveća opasnost samom sebi, ali kad na kraju prođeš jedan ciklus u karijernom, javnom i političkom smislu onda gledaš stvari iz različitih perspektiva. Iskustvo koje ja imam u hrvatskoj politici nema nitko. Svejedno mi je s kim ću biti u drugom krugu. Tko god bude, spreman sam na razgovor, ali u ovom trenutku ne razmišljam o tome. Pobijedit ću.
Z. Milanović (Foto TRIS/ H. Pavić)
-Čega se pribojavate u ovoj izbornoj utrci? Možda poraza…?
Ničega. Ne bojim se, vidim određene rizike, a to su tajne zanata. Politika je nešto između zanata i umjetnosti, nije normirana kao neke tehničke stvari i znanost, ali nije klasična umjetnost jer za nju nema posebnih škola i akademija. To je način života kojeg sam ja u jednom trenutku usvojio jer sam ga želio, i zato što sam imao sreće i uspjeha. Nisam rođen u stranici niti u politici. U SDP sam ušao sa zagrebačke ulice, u najboljem mogućem smislu, bez da sam poznavao ikoga od važnijih i manje važnih osoba. Svojom voljom i izborom.
– Svi osporavaju rezultate rada vaše Vlade, govore da ste bili neuspješna Vlada, da niste iskoristili priliku koju ste imali. Kako to komentirate?
Tko to govori? HDZ-ovci. Činjenice su takve da u današnjoj kulturi laži u digitalnom vremenu svatko može komentirati svašta. Nekada si morao ustati i potražiti neke stvari u enciklopediji. Danas je sve dostupno i lako provjerljivo.
Preuzeli smo zemlju u očajnom stanju, za razliku od HDZ-a koji je nakon naše Vlade preuzeo stabilan proračun, najniže kamate na državni dug u povijesti, stopu nezaposlenosti koja je bila u stalnoj tendenciji pada, doduše i zbog otvaranja granica.
Svi znamo što HDZ ostavlja, a što je SDP i moja Vlada gradila. Prva odluka koju je Sabor donio u našem mandatu bila je ukidanje institucije privatnih ovršitelja, a druga je bila ukidanje saborskih mirovina. A onda je Ustavni sud 2014. godine vratio to pravo kao stečeno pravo onih koji su ga već ostvarili, a među njima su bili i ustavni suci. Taj problem povlaštenih mirovina će ipak polako kopnjeti, znam koliko ljude to sad nervira i radosna je vijest da će one biti ukinute.
-Mnogi smatraju da ste zbog dva gafa izgubili izbore 2016. Jedan je sastanak sa “šatorašima”, a drugi pokušaj diskreditiranja Andreja Plenkovića majkom kao “vojnom lekarkom”. Što je nečasno u tome da je bila vojna liječnica? Zašto ste to uopće kazali?
Nema naravno ničeg nečasnog u tome da je Plenkovićeva majka bila vojna liječnica. To sam rekao da pokažem koliko je Andrej Plenković fake. Bio je pripadnik “crvene buržuazije”, onda se bruxelleski dečko sjetio u 40-im godinama da je veliki vjernik i katolik. Htio sam javno prokazati tu njegovu laž, tu prijetvornost. A što se “šatoraša” tiče, oni su predstavnici braniteljske populacije i tražili su da ih primim. A ja smatram da uvijek treba razgovarati, pogotovo s braniteljima. Osim toga, ti su ljudi prvi put uopće došli na sastanak na Iblerov trg, u službene prostorije SDP-a, i to je velika stvar. Uostalom, to što su snimali razgovor, njima na dušu, ali, što sam ja tamo tako strašno rekao?
Novi-stari predsjednik SDP-a Zoran Milanović (Foto: Tris/H. Pavić)
– Redovito ističete da nećete iznositi lažne programe u kampanji i obećanja koja ne možete ispuniti. Kako ste onda zamislili kampanju?
Kao sraz karaktera s ljudima koji ga nemaju ili ako ga imaju, nije prikladan za tu funkciju.
– Na što ćete se fokusirati ako budete izabrani za predsjednika? Što bi vam bili prioriteti?
Na ono što su predsjedničke ovlasti. Sve je prioritet, samo što u nekim područjima imate ovlasti, a u nekima ne. Imate pravo, čak i obavezu, gotovo o svemu nešto reći, ali nemate pravo biti maliciozni i podmetati bilo kojoj vladi.
Nemate pravo ni igrati za svoje dnevne političke probitke jer svatko od nas mora biti svjestan da od nekud dolazi, da je pobijedio uz nečiju podršku i da trenutkom pobjede odgovara svima, i da je njegov zadatak da naciju, koliko je god to moguće, integrira oko zajedničkih gravitacijskih točaka. Moguće je činiti puno na sanaciji stanja nastalog u posljednjih pet godina kada je činjeno upravo suprotno. Ovo je bilo pet godina huškanja. Ja sam prije svega svoj, a onda kandidat moderne i otvorene, znatiželjne Hrvatske. Hrvatske koja se ne boji novoga, ali koja isto tako nije lakomislena i naivna.
-Zašto niste i službeno kandidat SDP-a, nego ste nezavisni kandidat kojeg podržava SDP ?
Kandidat sam SDP-a na jedan idealan način kakvog ni sam nisam slutio da će biti jer je stranka zaista dala sve što u ovom trenutku može, a uvijek može dosta. Nigdje nemam nikakvih opstrukcija, i ne nailazim ni na što osim na zdravo srce i dobru volju! To je podrška SDP-a.
Moje iskustvo i znanje je veće nego kod ostalih kandidata, vidjet ćemo je li to prednost. Uvijek sam i jedino odgovarao Hrvatskoj i ljudima koji su me izabrali, a pokušavao sam malo i šire, i onima koji me nisu izabrali. Ipak, u jednom ozračju visoke podijeljenosti u društvu koju isključivo forsira hrvatska desnica, to je teško i skoro nemoguće.
– Rekli ste da se nećete mijenjati, ali da ćete mijenjati Hrvatsku. Može li se s tim stilom dobiti građane izvan stranačkih struktura?
Uvjeren sam da se može. Vidjeli su kako se ponašam u migrantskoj krizi 2015. godine, a kako su se saboteri iz HDZ-a ponašali neprijateljski prema hrvatskim interesima. Hrvatske interese sam u toj iznimno kritičnoj situaciji branio ja sa svojim suradnicima. To je znanje, iskustvo, dobra vjera i taj stil. A mijenjaš se prirodno i cijelo vrijeme na neki način sazrijevaš.
-Hoćete li ostati u politici i ako ne postanete predsjednik Republike?
Najveća čarolija u ovom poslu i načinu života je ta fenomenalna neizvjesnost. Uvijek znaš da će nešto biti. Bit će zabavno! Podrška koju osjećam i ona podrška koju dobivam od stranaka koje me okružuju je takva da sam baš optimističan. Borit ću se do kraja!
