Imamo šovinističku državu u kojoj se nasilje na nacionalnoj osnovi minorizira, zataškava i relativizira, ono je gotovo prihvatljivo jer je izravni produkt dugogodišnje politike, dominantno HDZ-a, koja je uspješno odnjegovala generacije nasilnika. Lobotomiranih budala koje drže da je legitimno mrziti sve koji su prijetnja “čistokrvnom hrvatstvu”, a sasvim nelegitimno gledati utakmicu Crvene zvezde u Hrvatskoj, i nedaj bože još i navijati za taj klub. Za maskirane “junačine” bez pameti koje su sinoć upale u kafić u Uzdolju i nasrnule na vlasnicu objekta i njezine goste, a istu “pokaznu vježbu” izvele i u Đevrskama, praćenje Zvezdine utakmice na televiziji, u kafiću , dakle javno, ravno je zločinu protiv hrvatske države.
Pa su shodno takvom shvaćanju batinama i verbalnim prijetnjama utjerivali strah u kosti “neprijatelju”, kako se više ne bi drznuo na hrvatskom teritoriju javno navijati za srbijanske klubove. Zbogom pameti!
Foto: HRT
Obučavani da mrze
Oba incidenta su novi sloj blata nabačen na obraz Hrvatske, i svakog njezinog časnog i pravdoljubivog građanina koji se srami zbog nedjela drugih i nesposobnosti države da nasilju učinkovitim i dosljednim sankcioniranjem stane na kraj. Ali, najveća je tragedija za hrvatsko društvo, njegovu mentalnu higijenu i demokratsku perspektivu, da su nasilnici koji vrijeđaju, prijete, pa naposljetku i batinaju druge i drugačije, samo zato što su drugi i drugačiji, u pravilu mlađi ljudi koji svoj “ljuti boj” vode u ime osvete za žrtve Domovinskog rata u vrijeme kojeg se većina njih nije ni rodila a kamoli da su ga iskusili. Ali su zato godinama obučavani da mrze i prijete bez posljedica, bez kazne. Njihovi mentori zla učili su ih da je premlaćivanje i šikaniranje Srba dozvoljeno i legitimno, da ih mogu vrijeđati, per fin i mlatiti kad im se prohtjedne, jer grijehe rata neće okajati dovijeka. Za njih je nasilje poželjno i u miru, kao preventivno sredstvo za iskorjenjivanje srpstva u Hrvatskoj.
Za njih je demokracija fraza, za nju nema mjesta kad su u pitanju “nacionalni interesi”. A “nacionalni interesi” sinoć su u Uzdolju i Đevrskama bili ugroženi slobodom navijačkog izražavanja !!! Jer, kad građani srpske nacionalnosti u Hrvatskoj navijaju za Crvenu zvezdu to je zločin protiv države, ali kad Hrvati u Srbiji navijaju za Dinamo ili Hajduk to je čin domoljublja i nacionalne osvještenosti. Sve drugo za nasilnike i razbijače iz Uzdolja i Đevrska bila bi veleizdaja.
-Premlaćeni ljudi jer su gledali utakmicu koja se nasilnicima nije svidjela. I djecu su tukli. Jer su drugačiji i drugi, misle luđaci. Mržnja raste, ne slučajno. Ne. Kao i osjećaj tjeskobe i stida u mnogima od nas koji se trudimo poštovati Ustav RH- komentirala je zlokobni događaj bivša šefica HDZ-a i bivša premijerka Jadranka Kosor na Twitteru. Šteta da tako nije govorila kad je bila državna dužnosnica i čelnica HDZ-a, i kad je njezin glas razuma mogao dalje odjeknuti. Možda zlo i zaustaviti, makar mu ne davati legitimitet nečinjenjem…
Divljački i kukavički čin
Predsjednik Srpskog narodnog vijeća Boris Milošević na Facebooku je, reagirajući na incidente u Uzdolju i Đevrskama, podsjetio na cijelu seriju sličnih događaja ovog ljeta. “Nakon smrti Radoja Petkovića na Viškovu, napada na vaterpoliste Crvene zvezde na splitskoj rivi i napada na sezonske radnike na Braču, imamo još jedan zločin iz mržnje, gdje su napadači napali i pokušali ozlijediti više osoba motivirani isključivo mržnjom prema nacionalnosti napadnutih”, s pravom konstatira Milošević, napominjući kako je među napadnutima bilo i žena i djece, što je “divljački i kukavički čin”. I jest. Divljaci su se maskirali, sakrili su se iza maski jer su s njima skrili svoj kukavičluk i svoje ružno lice obilježeno zlom koje im je usađeno.
– Ovo nije navijački obračun. Svaki pokušaj relativizacije ovog ružnog događaja znači pravdanje nasilja i stajanje na stranu napadača. Hoće li proizvodnja mržnje prestati? – pita se na kraju svoje objave čelnik SNV-a. A pitamo se i mi kojima je mir svetinja, a rat zlehuda sudbina…
Za maskirane primitivce koji su uzurpirali pravo da “zavode red i mir” po svome, okidač je bio , odmah su se dosjetili neki, Zvezdin golman, rođeni Kninjanin, Mile Borjan koji odnedavno istim rukopisom, poput svojih hrvatskih pandana, širi govor mržnje i raspiruje antihrvatstvo. U razgovoru za B92 nedavno je kazao da nije rođen u Hrvatskoj, nego u Krajini, Dalmaciji, a to je bilo srpsko mjesto. Sebe je opisao “kao nekog tko je rodom iz Srbije, iz Dalmacije, ali osjećam se kao Kanađanin jer sam tamo proveo puno godina …” Pa zar u gluposti i šovenskom primitivizmu jednih može biti opravdanja za nasilje drugih?
Policija provodi “mjere i radnje” na otkrivanju počinitelja, a incident je kvalificirala kao kazneno djelo nasilničkog ponašanja, nanošenje tjelesnih ozljeda i oštećenje tuđe stvari. Mada se nesporno radi o nasilju iz mržnje, koje se u ovoj zemlji već tri desetljeća potiče, relativizira i zataškava.
Danas su meta Srbi, sutra migranti, a konstantno svi slobodnomisleći Hrvati
Da nije članica EU, Hrvatska svoju nacional-šovinističku politiku ne bi ni formalno negirala. Ovako, službena politika retorički svako, pa i nasilje na nacionalnoj osnovi osuđuje, a stvarno ga sustavno proizvodi i tolerira jer je nacionalizam i neoustaštvo u osnovi HDZ-ove politike još od njezina utemeljenja i dolaska Tuđmana na čelo stranke i države. Zbog toga se HDZ, pa i kad ga predvodi eurofil Andrej Plenković, ne može obračunati ni s revizionizmom, ni reustašizacijom zemlje, ni notorno ustaški, službeni pozdrav zločinačke NDH – “Za dom spremni”, izbaciti iz javnog prostora i za sva vremena spremiti u povijest. Pa na rehabilitaciji ustaštva i zatiranju antifašističkog nasljeđa stvarana je HDZ-ovska neovisna Hrvatska. Koja je NDH vidjela kao uzor, unatoč zločinima nad Židovima, Srbima, Romima, komunistima u Jasenovcu i drugim logorima smrti, unatoč rasnim zakonima na kojima je počivala. Može li se HDZ odreći te politike i onih koji je podupiru?
To je politika nacionalne isključivosti, diskriminacije manjina, nesnošljivosti i konzervativne zadrtosti. Na površini omekšana europskom legislativom , ali u srži autentično nedemokratska i šovinistička. Danas su meta Srbi, sutra će biti migranti, a permanentno svi slobodnomisleći Hrvati. Takva politika ne vodi toleranciji i suživotu, multikulturalnosti i poticanju pluralizma. Naprotiv, ona prezire drukčijost, ona zazire od multikulturalnosti, ona ne želi nikakav suživot s drugima, ona preferira jednoumlje i jednonacionalnu državu u kojoj neće imati posla ni sa kakvim remetilačkim manjinama.
Kako mijenjati interesnu politiku koja je političkim podobništvom i klijentelizmom premrežena uzduž i poprijeko, po vertikali i horizontali, od koje živi previše ljudi, pa i onih koji o njoj ne znaju ništa, niti ih zanimaju njezine posljedice, sve dok su oni sami zaštićeni? Hoćemo li zbilja vječito lutati bespućima hrvatske zbiljnosti…?
