Danas policija uhićuje, ako već nije, 23-godišnjeg vlasnika i 27-godišnjeg kapetana motornog jedrenjaka na kojem je, na ležernom ljetnom krstarenju, u hvarskoj luci tragedija zadesila talijanske turiste. Eugenio Vinci (57) iz talijanskog mjesta Sant’Agata di Militello na Siciliji umro je, po raspoloživim podacima, od trovanja ugljičnim monoksidom zbog traljavo instaliranog brodskog agregata za proizvodnju struje, a čiji su ispušni plinovi trovali osmero turista na počinku nakon ukusne večere. Dvoje djece: 14-godišnja djevojčica i 5-godišnji dječak u splitskoj se bolnici bore za život. Ostali se dobro oporavljaju.
No obitelji stradalih teško će se ikad oporaviti od posljedica kobnog smrtonosnog ljetovanja. Nije zasigurno lako ni mlađahnom vlasniku ni kapetanu broda, a vjerojatno ni onima koji su im, u očekivanju bogatije turističke sezonske žetve, gurnuli već u ranoj mladosti kormilo i odgovornost u ruke. Nije sasvim sigurno u ovim trenucima lako onome ili onima koji su nestručno i ofrlje instalirali smrtonosni agregat na brod.
-Nakon provedenog kriminalističkog istraživanja i izvršenog očevida, utvrđeno je postojanje osnovane sumnje da su 23-godišnji hrvatski državljanin u svojstvu vlasnika motorne jahte i 27-godišnji hrvatski državljanin, u svojstvu kapetana broda, protivno pravilima struke, kao i izričitim tehničkim uputama u pogledu sigurnosti korištenja uređaja dana 08. kolovoza 2019.godine ugradili benzinski generator-agregat s zračnim hlađenjem u prostor strojarnice motorne jahte uslijed čijeg rada je došlo do istjecanja otrovnih plinova – ugljičnog monoksida u prostor potpalublja broda, odnosno putničkih kabina i posljedično trovanja putnika – veli hrvatska policija, čiji je očevid u hvarskoj luci, eto, nadgledala i talijanska policija.
Sućut svima. Svim žrtvama ove nevolje, sezonske tragedije. Suosjećamo i s dvojicom mladića, koji su pred zakonom odgovorni za strašan događaj. No i oni su svojevrsne žrtve sveopćeg (tor)turizma, posvemašnje jagme za brzom zaradom od turizma i turista, a koja ne preže od eksploatacije bilo čega i bilo koga. Svjedoci smo: proždrljiva turistička neman nam pred očima guta prostor, prirodu, izrabljuje lude, zagađuje okoliš, truje more i zrak, opačina i otimačina raste, ruše se labavi temelji za život dostojan čovjeka.
A mi šutimo.
–Pa od toga Hrvatska živi… – smatra se.
Prevari, uknjiži se na tuđu garažu i vrt, saziđaj brate još dva apartmana negoštaćeš, zabetoniraj ovo more isprid kuće, zgrabi vez, neka ljudi rade, počasti načelnika, prenamjeni zemljište, ne brini se ti za inspekciju, ma oderi, maslinik će mi bit parkiralište i zahod, stavi ogradu, napiši private, tu se moji gosti kupaju, nazovi ministra, digni hotel na plaži, iznajmi, pofrigaj im one lignje od preklani, prodaj budalama, naplati im, uzmi pare nećeš zimi, stavi klimu na balkon od one babe, ugradi ovo polovno u brod… ko ga jebe… šta oni znaju… za koga je dobro je…
Moglo bi se ovako nabrajati do sutra.
Umjesto toga, upućujemo vas na naš ranije objavljeni tekst u kojem dr. Ivo Babić progovara o hrvatskoj torturističkoj stihiji: Dr. Ivo Babić o prekomjernom autogranatiranju turizmom – Broje noćenja… Čudi me kako ne broje i broj općenja.