Sudbina najveće tropske prašume na svijetu koju proždiru požari rekordnih razmjera i izvjesne posljedice te ekološke katastrofe na klimatske promjene danima su u fokusu svjetske javnosti. Izgaranje pluća svijeta i utjecaj koji bi amazonska katastrofa mogla imati na globalno zatopljenje zabrinula je međunarodnu zajednicu, toliko da su šefovi najmoćnijih država svijeta sa sastanka na vrhu skupine zemalja G7, upriličenog u francuskom Biarritzu, obećali hitno poslati protupožarne avione i novčanu pomoć od 20 milijuna dolara. Hoće li međunarodna inicijativa uspjeti ugasiti požar koji je u zgarište već pretvorio nepregledne prašumske površine i hoće li se to dogoditi dovoljno brzo da umanji razmjere katastrofe i posljedice na globalni porast temperature, nema za sada jasnih naznaka.
Pod globalnim pritiskom nevoljko je popustio brazilski desničarski predsjednik Jair Bolsonaro, po mnogima ako ne glavni krivac, a ono sigurno glavni politički pokrovitelj koji je blagoslovio masovno krčenje šuma za potrebe ispaše rastuće brazilske stočarske industrije i sadnje soje. Da polijevaju požarište poslao je konačno prve vojne avione. Prikazani su preleti u oblaku dima i izbacivanje prvih hektolitara vode, dok raspored oružanih snaga i procjena njihove učinkovitost ostaju nejasni u najavi o daljnjem angažiranju 44 tisuće vojnika.
Zapalile su se i društvene mreže, pozivima na sadnju stabala, žalopojkama, ogorčenim statusima, dijeljenim analizama i teorijama, mogućim rješenjima i zazivanjem u pomoć, heštegovima poput #PrayForAmazonas. Na ulicama brazilskih gradova u oblacima dima masovno se prosvjeduje kontra mlake reakcije države. Na ulicama, u medijima i na društvenim mrežama upire se prstom u krivce za ekološku katastrofu, dok znanstvenici izbacuju statističke podatke o opožarenoj površini i potencijalnim posljedicama po globalno zatopljenje.
Eksploatatori i špekulanti
Koliko su od osamdesetak tisuća požara koji ovih dana plamte u amazonskoj prašumi namjerno potpalili eksploatatori i špekulanti zemljištem i za koliko njih je indirektno kriv brazilski predsjednik koji im je gledao kroz prste dok su ilegalno krčili prašumsko blago, političkoj je međunarodnoj zajednici u ovom trenutku manje važno. Valja im sa Jair Bolsonaroom prvo sjesti za stol i dogovoriti se oko slanja pomoći u borbi protiv požara i čuti što mu znači da Brazil ne želi međunarodno uplitanje iako sam nema dovoljno resursa da ugasi požar i sanira štetu.
Brazilski klimatolog Carlos Nobre procjenjuje tako da je između 15 i 17 posto prašume već uništeno i da će temperatura početi globalno rasti kada izgori između 20 i 25 posto. Bez četvrtine amazonske džungle koja apsorbira ogromnu količinu ugljičnog dioksida, stakleničkog plina za koji se smatra da je najveći faktor klimatskih promjena, teško da će se zaustaviti porast temperature ispod 1,5 do 2 stupnja Celzijeva. Prema dramatičnim podacima INPE, brazilskog instituta za istraživanje svemira, koji se poklapaju sa onima NASA-e, oko 80 tisuća požara vidljivih iz svemira, rekordna su brojka od 2013. godine od kada vode evidenciju, što je više od 80 posto nego lani.
Međunarodna zajednica obećala hitnu pomoć
Gori amazonska prašuma i u drugim državama, nešto manjih razmjera u Kolumbiji čiji predsjednik Iván Duque Márquez poziva na okupljanje regionalnog pakta za očuvanje Amazonije, a međunarodnoj zajednici upućuje vapaj da su za očuvanje amazonskih pluća osim riječi potrebni financijska i znanstvena potpora. Prva konkretna pomoć međunarodne zajednice obećana je sa sastanka na vrhu šefova najmoćnijih država svijeta okupljenih u skupinu zemalja G7 – hitno slanje protupožarnih aviona i 20 milijuna dolara. Dogovoreno je i o srednjoročnoj pomoći za pošumljavanje, što bi trebalo biti finalizirano na Općoj skupštini UN-a krajem rujna, a koju Brazil tek treba odobriti. Najžešći je među čelnicima Kanade, Francuske, Njemačke, Italije, Japana, Velike Britanije i SAD-a bio domaćin ovogodišnjeg susreta, francuski predsjednik Emanuel Macron, koji je pozvao na mobilizaciju svih snaga u borbi protiv požara i naporima za pošumljavanje.
Papine ekološke poruke
Zabrinutost zbog požara koji su se proširili Amazonijom, šumskim plućima presudnim za život našeg planeta, izrazio je i papa Franjo nakon nedjeljne molitve pred mnoštvom na rimskom Trgu svetog Petra i pozvao katolike da se mole kako bi se požari čim prije ugasili. Vatikanski je poglavar osudio uništavanje amazonske prašume zbog velikih međunarodnih gospodarskih interesa još u svojoj ekološkoj enciklici ‘Laudato si’ iz 2015. godine. Posvećenost rješavanju amazonskog pitanja iskazao je i ovoga proljeća kada se sastao s indijanskim poglavicom Raonijem iz amazonskog plemena Kajapo koji je u ime milijun domorodaca iz oko 500 plemena sa područja Amazonije došao u Europu upozoriti na krčenje prašume.
Strategija spaljene zemlje
Na području Amazonije živi i radi brazilska novinarka i spisateljica Eliane Brum koja u tekstu u britanskom Guardianu piše o Amazoniji kao o mjestu uništavanja već 500 godina, od europske invazije koja je donijela destruktivan oblik civilizacije te smrt stotinama tisuća starosjedilaca i istrebljenje desetinama naroda. Piše i o novodobnom raščišćavanju područja pod šumom i uništavanju živog svijeta, stopi deforestacije koja je u srpnju svakoga dana čistila prostor veličine Manhattana te rekordnom broju požara u kolovozu kao gotovo izvjesnom dijelu strategije spaljene zemlje u cilju raščišćavanja teritorija. Navodi i da se sve to događa zbog predatorskog oblika politike predsjednika Bolsonora i glavnog mu projekta da brzo i metodično napravi još ruševina u prašumi Amazonije. Proziva žestoko i ministra ekologije Ricarda Sallesa da radi protiv prirode i da je potrčko agrobiznisa, industrije koja je odgovorna za većinu smrti u poljima i šumama Brazila.
– Ove površine, od kojih većina leži pod šumama Amazonije, obuhvaćaju i zemljišta na čije korištenje starosjedilački narodi imaju ustavom zajamčeno pravo, oblasti koje su naselili ribeirinhos (ljudi koji više od stoljeća žive od ribarenja, cijeđenja gume iz kaučukovca i sakupljanja brazilskih oraha i drugih šumskih plodova) i kolektivizirane površine za quilombolas (potomci pobunjenih robova s osvojenim pravom na teritorije koje su zauzeli njihovi preci) – približava kontekst u kojem gori amazonska prašuma Eliane Brum, govoreći o skidanju zaštite sa teritorija starosjedilačkih naroda i zaštićenih područja prirode i projektu pretvaranja najveće prašume na svijetu u prostor za stočarstvo, uzgoj soje i vađenje rude.
Pretjerane tvrdnje i globalna histerija
Znanstvenik i jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za amazonsku prašumu, Daniel Nepstad koji je proučava više od 30 godina, ocijenio je za magazin Forbes kako su tvrdnje da Amazonija proizvodi 20 posto svjetskoj kisika ipak pretjerane. Kaže da Amazonija proizvodi mnogo kisika, ali da isto to rade i farme soje i pašnjaci te da je stoga pogrešna tvrdnja da će ako se dovoljno prašume izgubi i ne bude se moglo obnoviti, to područje postati savana koja ne skladišti toliko ugljika, što znači smanjenje kapaciteta pluća planeta. Zanimljiva je i njegova tvrdnja da su požari doista ove godine oko 80 posto veći nego lani, ali samo sedam posto veći od prosjeka za posljednjih deset godina. Slaže se s njim i Leonardo Coutinho, jedan od vodećih brazilskih ekoloških novinara, koji kaže da ovo što se u Amazoniji događa nije izvanredno, da trenutna situacija ne opravdava globalnu histeriju i da globalno javno mnijenje nije bilo tako zainteresirano za Amazoniju kada je situacija bila nesumnjivo gora.
Pošumljavanje u vlastitom dvorištu
Ako su te tvrdnje točne, ne umanjuju, međutim, razmjere ekološke katastrofe i posljedice koje će ispuštanje uskladištenog ugljika iz goruće prašume imati na klimu, kao ni posljedice na živote stanovnika Amazonije – domorodačka plemena ali i mnoge biljne i životinjske vrste. Globalna histerija i zainteresiranost globalnog javnog mnijenja za sudbinu Amazonije, makar iz pozicije zabrinutosti za same sebe zbog utjecaja ekološke katastrofe na klimatske promjene, možda neće ugasiti amazonski požar i popraviti štetne učinke bolsonarizma, ali će barem doprinijeti osvještavanju važnosti šumskog blaga i eventualno polučiti pokojim pošumljavanjem u ovdašnjem dvorištu. Dakako, ne ostane li sve na hešteg histeriji i pametovanju na društvenim mrežama što bi i kako trebalo učiniti, ali da to umjesto nas učini netko drugi.