“Milo moje, milo mame svoje” kreće u utrku za Pantovčak. Tko bi rekao! Miroslav Škoro kao homo duplex. U njegovoj glazbi, koju presudno određuje ravna Slavonija, čini se nježnom i plahom biljkom, a kako vidimo, na svom prvom koraku kampanje za šefa države, nešto poput Mislava Kolakušića, starta žestoko i autoritativno, tražeći bezmalo cezarističke ovlasti. Htio bi biti i veći Tuđman od Franje Tuđmana! Najavljuje ustavne promjene kojima bi uzeo poveći komad vlasti, pa i derogirao predsjednika Vlade u nekim pitanjima, te pokazao tko je pravi gazda u kući. Škoro želi poziciju, ali i moć. Ne želi dekorativnu funkciju političkog statista. Uzeo bi sve! Ali, zaboga Škoro, pa Hrvatska nema predsjednički sustav…!
Pjevač, zabavljač, vic-maher, vinar, broker, doktor ekonomskih znanosti , čovjek koji više nego solidno zarađuje i na estradi i u poduzetništvu, očito ima jaki politički eros ili pak kompleks nerealiziranog političara koji mu ne da mira.
Zanimljiv je njegov politički poriv koji se budi periodično. Škoro u politici kratko biva, a puno duže apstinira. Može li to biti glavna slabost njegove kandidature, ta nestalnost, brzo i lako bacanje koplja u trnje, sklonost dešperatnosti i eskiviranju iz politike koja mu nije po mjeri? Nije li već imao šanse da testira svoj politički talent kao HDZ-ov saborski zastupnik, ali je zbog neslaganja sa Sanaderovim načinom vođenja stranke brzo “digao sidro” i potpuno se distancirao od politike. Pa je bio i hrvatski konzul u Mađarskoj, ali diplomatsku karijeru nije nastavio, nego se umjesto toga odlučio za dugotrajnu političku apstinenciju. Nije li posrijedi nekakav defekt u emotivno-mentalnoj strukturi tankoćutnog Škore?
Škoro hoće biti novi Tuđman!
A ipak, ne želi biti nikakav predsjednik fikus, nego traži ovlasti kakve je imao Franjo Tuđman! Čak i veće. Jer, Tuđman nije birao suce Ustavnog suda, a Škoro bi preuzeo i to na sebe. Taj bi bogme, kao ono kako je na početku mandata “mala Kolinda” zamišljala ulogu predsjednice, odmah ” lupio šakom o stol” i svima dao do znanja da se u ovu avanturu nije upustio tek zabave radi. Ali, svakako će je učiniti zabavnom…
Je li Škoro doista projekt opskurnog osvetničkog dvojca Mate Radeljić ( bivši savjetnik KGK ) i Velimir Bujanec ( tzv. novinar i bivši štovatelj lika i djela KGK ) , ili je sam svoj majstor koji već tri desetljeća uzaludno pokušava politici odoljeti, da bi joj se ciklički vraćao, svaki put sa sve većim ambicijama i pretenzijama? Na koga Škoro računa na izborima, za koga ovu utakmicu igra? Po svemu bi se reklo da njegova kandidatura nije nimalo slučajna, hirovita ili neplanska. Prije će biti da Škoro i ekipa oko njega, već duže vrijeme pripremaju ovaj projekt koji se čini razrađen do zadnjeg detalja. Vidjet ćemo kakvi su planeri i jesu li se u svojim planovima malo previše zaigrali…
Po svemu, tipičan desni populist kojemu je domoljublje poput karakterne osobine, a političko razočarenje poput pogonskog goriva koje ga tjera čas u poliitku, čas iz politike, Škoro se fura na neovisnost i oštru, otvorenu kritiku velikih stranaka ( HDZ-a i SDP-a ) čije su elite, kaže, u koaliciji sa svojim trgovačkim partnerima, izdale narod. Standardna populistička retorika. Nasuprot njima, ovaj prigušeni slavonski bećar poziva se na ustavnu odredbu o vlasti koja proizlazi iz naroda i pripada narodu. Na legitimaciju neposrednih izbora kojima predsjednik države dobiva mandat od građana. I samo građanima odgovara. I stoga, kao jedini dužnosnik izravno izabran od naroda, treba ovlasti koje će mu omogućiti da u stalnoj komunikaciji s narodom obećano i ostvari…
Kandidat po mjeri Željke Markić
Škoro je igrač koji jaše na valu desnih referendumskih inicijativa. I sama Željka Markić bi ga poželjela za predsjednika, ali izvorno pripada HDZ-ovom miljeu, odnosno onom njegovom eksplicitnijem dijelu koji tvrdo zagovara tradicionalne konzervativne vrijednosti ( vjera u Boga i svehrvatska sloga ) bez europskog make up-a. Zato mu je na kandidaturi odmah konzervativka Ruža Tomašić zapljeskala. Svojom kandidaturom, međutim, mogao bi najviše pomrsiti račune HDZ-u i njihovoj oficijelnoj predsjedničkoj kandidatkinji, Kolindi Grabar Kitarović.
Oim ako je iz “gabule” ne izvadi kum. Thompson.
Otkako Thompson i Škoro, nisu više kumska “braća”, krenuli su putovima koji se ne susreću. Ljubav je uvela. Estrada ih obojicu nije mogla apsorbirati u miru. Pa su ušli u rat. Thompson će, navodno, glazbeno snažno poduprijeti KGK, a Škori preostaje da samom sebi pjeva iz sveg glasa. Tko će više birača okupiti, vidjet ćemo. No, aktualnu predsjednicu Thompson će poprilično koštati, a Škoro će u vlastitoj kampanji, za promjenu, čak i zarađivati. Kako reče poznati hrvatski glazbeni menadžer Zoran Škugor, predsjedničkom kandidatu Miroslavu Škori bilo bi najpametnije da odmah krene sa serijom koncerata po Hrvatskoj, da na svakom održi 15-minutni motivacijski govor, a potom uredno odradi koncert i na njemu solidno zaradi. E, pa tako doista nije teško sam sebi financirati izbornu kampanju…
Škoro je najavio da će biti nezavisni igrač, ali neće odbiti potporu onih pojedinaca ili političkih opcija koje nisu ni radikalno lijeve ni radikalno desne. Dakle, javnosti se prezentira kao mainstream igrač u politici, i vrlo lukavo cilja na glasove premoćne većine hrvatskih građana koji tradicionalno zaziru od ekstremizama. Obećao je i da će se kloniti ratova “ustaša” i “partizana”, da ga budućnost zanima kudikamo više od prošlosti. A umornom hrvatskom biraču ta je poruka privlačnija od onih koje nekritički jamče blagostanje, ekonomsku i društvenu renesansu. Zato će se ovlaš očešati i o aktualnu predsjednicu napomenom da ne obećava kako ćemo biti najbogatija europska država, ali i o njezinog izazivača s ljevice, Zorana Milanovića, opaskom kako Hrvatska za njega nije slučajna država. Njegov program i njegova kampanja temelje se na opstrukciji HDZ-a i SDP-a kao potrošenih opcija. Za razliku od kojih bi on imao biti osvježenje. Hm, nije baš da djeluje svježe …
Zdravstveni certifikat
Njegov ulazak u izbornu utrku učinit će predsjedničke izbore, ako ništa drugo, ono definitivno estradnim happeningom. A u tome ima najveću prednost u odnosu na ostale kandidate. Pa i na KGK. Jer, on jest estrada, a KGK se već pet godina trudi to postati, politiku jeftino estradizirati. A kako politici nije sasvim prirodno agregatno stanje estradno, to se trud KGK doima vulgarno. Aktualna predsjednica je unizila i degradirala funkciju njezinim sustavnim estradiziranjem. Škoro, međutim, najavljuje obrnuti proces: njegova je ambicija, kao estradnog pjevača slavonske ravnice i tamburice, uozbiljiti vlastiti imidž, a time i poziciju šefa države. Ali, koliko u tome može biti uvjerljiv netko tko je svoje ime prevalentno izgradio na lakim notama, tamburicama, ravnicama …
Škoro govori točno ono što narod želi čuti, on se ponaša kao dio naroda, kao jedan od onih nezadovoljnih i dešperatnih građana koji drže da je vlast izdala svoj narod. I zbog toga “stotine tisuća hrvatskih kćeri i sinova svojom pameću i radom već izgrađuju neke druge države jer ovdje nisu imali šansu bez stranačke iskaznice. Jednostavno, nisu više željeli živjeti u državi u kojoj spirala mržnje i netolerancije nagriza njezine same temelje. To nije Hrvatska koju su sanjali naši preci, koju je stvarao dr. Franjo Tuđman i za koju su ratovali i ginuli hrvatski branitelji. Pobjeda u domovinskom ratu i ostvareno jedinstvo u tom vremenu moraju biti polazna točka u izgradnji moderne hrvatske države. U takvim okolnostima Hrvatska treba predsjednika koji će biti oruđe naroda za odlučni zaokret”- poručuje populistički Škoro, u maniri najvećeg kritičara vlasti, i traži “savez s narodom nasuprot vladavine stranačkih elita i kompromisa sklopljenih daleko od očiju javnosti i volje biračkog tijela”.
Da, nije ovo Hrvatska koju su sanjali naši preci, ali jest Hrvatska koju je stvarao i dizajnirao Franjo Tuđman. Zar je Škoro to zaboravio?
Možda je zaboravio i još nešto, o čemu sada svi iz lažnog obzira šute. Možda je neoprezno zaboravio na svojih nekoliko stentova ( premosnica) koje mu odnedavno čuvaju ritam srca. Zar ne bi bilo normalno, kao i u svakom drugom poslu, da i predsjednički kandidati narodu podastru zdravstveni certifikat o svome psiho-fizičkom stanju. Politika je posao pod visokim naponom, zanat visokog rizika, prepun stresa i javne izloženosti. A Škoro je tankoćutan čovjek, kako rekosmo, ne podnosi medijske kritike i prozivanja. Možda bi trebali uvesti novum, pa zbog Škorinog zdravlja, tijekom kampanje, a bude li izabran i tijekom cijelog predsjedničkog mandata, da novinari složno proglase silenzio stampa kako ne bi ugrožavali zdravlje šefa države?
