Nekada prvorazredni šibenski brend, Vinoplod Vinarija, koji je carevao jugoslavenskim tržištem 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, uspješno nalazio svoj put i na Zapad, čija su se vina Jure, Debit, Plavina, i čuvena šibenska travarica prodavali u svakoj boljoj trgovini, svakom dobrom ugostiteljskom objektu, pamti puno sretnije dane. Danas je Vinarija, firma koja ove godine slavi 60 godina postojanja, i formalno prešla u ruke Badela 1862, tvrtke koja je i sama u problemima.
Nakon mjesec dana od održavanja Izvanredne skupštine Vinarije, koja je odbila prijedlog uprave o smanjenju temeljnog kapitala firme sa 28 milijuna na 240 tisuća kuna ( !?), denominacijom iznosa dionica radi pokrića dijela dugova, danas je održana nova, ponovljena Skupština , na kojoj, reklo bi se, ništa nije prepušteno slučaju…
Na čelu Skupštine šibenske Vinarije je Mario Kovač, bivši ministar prometa, bivši zaposlenik Vinarije, danas saborski umirovljenik i predsjednik-volonter Skupštine!
Ponovljena Skupština ( ? )
Atmosfera među malim dioničarima uzavrela. Podjele, neprijateljstvo, međusobna optuživanja, nepovjerenje. Jedni drže stranu Upravi, jer, kako tvrde drugi, prestravljeni su manipulacijom vodstva firme da će, ne glasaju li za novu “dokapitalizaciju” svih 60 zaposlenih ostati bez posla.
Neki dioničari zahtijevaju da se utvrdi kvorum Skupštine provjerom valjanosti punomoći, jer sumnjaju da nisu ovjerene kod javnog bilježnika. Kovač odmahuje rukom, tvrdi, ovjere nisu ni potrebne. Čita izvješće o verifikaciji glasova dioničara.
-Pa kad je verifikacija obavljena- pita ljutito Zvonimir Zaninović– ako sam ja član Verifikacijske komisije, a nisam ničije glasove verificirao?
Nema odgovora. Uprava je odlučila provesti svoj plan, pa ma što dioničari mislili ili govorili. Tvrde da je to jedino rješenje za Vinariju.
-Možda za vas, mi ne znamo što ste vi dobili od strateškog partnera, ali znamo da mi nismo ništa- čuje se iz skupštinskih klupa.
Slobodan Telenta osporava legalnost Skupštine, tvrdi da je izmanipulirana i da nema smisla, da je to udar na firmu, poziva se na Skupštinu od prije mjesec dana na kojoj su dioničari, a tada ih je bilo 250, kaže, jasno rekli da su protiv smanjenja temeljnog kapitala i denominacije vrijednosti dionice s 2600 na svega 20 kuna. Zašto se Skupština ponavlja, ako je prošla bila valjana?- pita.
-Promijenjene su okolnosti i nema zapreka da se Skupština ponovo održi- odgovara Kovač. Idemo dalje, najčešće se čuje. Jedni druge ušutkuju, ne štede se uvreda, dobacivanja, optuživanja.
“Neprijateljsko preuzimanje”
–Uprava i Nadzorni odbor zadnjih pet mjeseci čine sve da firma propadne. U tri godine napravili su preko 30 milijuna gubitaka. Da Uprava ima imalo morala odmah bi dala ostavku. Peglaju se bilance da bi se firma isporučila tzv. strateškom partneru za što manje novca. Ovo je kraj Vinarije, ovo je neprijateljsko preuzimanje – revoltirano će Zaninović.
-Zašto bi dao ostavku, pa Skupština mi je dala razrješnicu, a to znači da podržavaju moj rad i smatraju ga uspješnim- replicira Lasan i izaziva bijes Zaninovića.
-Opljačkali ste ovo trgovačko društvo i sad ga želite do kraja uništiti. Otkud vam obraz da kažete da ste uspješni? Po čemu ste uspješni, a stvarate gubitke, objasnite- pozvao je Lasana.
I tako, riječ po riječ, dva sata se raspravljalo, i na kraju sve što je uprava predložila i – izglasalo. S čak 85 posto dioničkih glasova prihvaćen je prijedlog da se smanji temeljni kapital, pa će tako šibenski Vinoplod , firma vrijedna 28 milijuna kuna, preći u ruke Badela 1862 za svega 4,5 milijuna kuna. I time će Badel postati vlasnik 95 posto šibenske Vinarije koja je u postupku predstečajne nagodbe od prošle godine.
Zanimljivo, u jednom se i uprava i mali dioničari slažu: Vinarija je propala zato što je bila loše vođena. Za Zaninovića su sve uprave, počev od direktora Mirka Ćale, loše upravljale firmom, a za aktualnog direktora Damira Lasana, ova je uprava učinila sve da Društvo spasi i radna mjesta sačuva.
Lasan: Vinarija je bila loše vođena!
-Niz je razloga za propast Vinarije. Prije svega, nije bila dobro vođena, ali nije držala ni korak s vremenom, nije se ulagalo u novu tehnologiju, nije se ulagalo u marketing- veli Lasan koji je na čelu Vinarije zadnje tri godine. Kroz to vrijeme, kaže, “razgovarali smo s više do 20 strateških partnera, od kojih su neki bili zainteresirani samo za recepturu naše čuvene travarice, lider-brenda u Hrvatskoj, a neki samo za zemljište Vinarije”.
Badel se, kaže, javio prošle godine s namjerom da se aktivno uključi u predstečajnu nagodbu i uđe u Vinoplod kao strateški partner koji bi u konačnici postao većinski vlasnik.
Ukupno prijavljene obveze Vinarije po predstečajnoj nagodbi iznose 66,5 milijuna kuna i veći dio je, tvrdi Lasan, riješen kroz predstečaj.
– Agencija za sanaciju banaka uzima teren za dug, nešto smo sami vratili iz tekućeg poslovanja… Podršku za ovakav plan dobili smo od Vlade, župana, gradonačelnika i sindikata- uvjerava nas direktor propale Vinarije čija su vina i travarica u ex Jugoslaviji bila opće mjesto na svakom stolu.
Agencija za sanaciju banaka Vinariji daje u najam teren uz mogućnost prvokupa, a to znači, veli Lasan, da Vinarija ostaje na sadašnjoj lokaciji i da je Badel, prema tome, zainteresiran za nastavak proizvodnje, a ne za teren, kako neki govore.
Preuzimanjem Vinarije od Badela, nastavlja se poslovanje, saniraju gubici kumulirani u prethodnim razdobljima i od 66,5 milijuna kuna duga, ostaje nam samo 8 milijuna kuna koje ćemo otplaćivati u roku od pet godina, a u tom razdoblju Društvo planira rast od 3,5 posto godišnje- na kraju će direktor Vinarije.
Optimistično! No, ako je i Badel 1862 ” u gabuli”, tko će u ovoj priči koga spašavati? Uostalom, nakon ove ponovljene Skupštine, Badel koji je postao 95-postotni vlasnik Vinarije Šibenik, sa svojim vlasništvom može što hoće. Uvijek ima nekretninu, zemljište, koje je svojedobno trgovačkom lancu Kaufland prodano po 450 eura za kvadrat…
