Darko Rundek, živuća i pjevajuća međunarodna glazbena legenda, aktivan je i glasan i oko zaštite okoliša. Naprasna i nasilna smrt jednog lijepog stoljetnog stabla u Kordunskoj ulici u Zagrebu, na prilazima zagrebačkoj Kinoteci, duboko ga je potresla, uostalom kao i sva druga emocionalna i razumna ljudska bića koja su ugledala taj prizor.
Ugledavši posmrtne ostatke prepiljenog stabla, odnosno panj na kojemu je vidljivo kako je ono donedavno bilo sasvim zdravo, s još troje prijatelja je pored panja postavio svijeću voštanicu, što je vidljivo na snimci koju je snimao peti prijatelj. U tom trenutku je sa zvonika zazvonilo – zvono.
– Ovo zvono je zazvonilo. Pa će odzvoniti uskoro do kraja. Jednom starom stablu koje je stajalo kao slavoluk pored crkve na ulazu u kinoteku. Žao mi je za njim. Posjekli su ga zato što je malo diglo asfalt ovdje. To će morat tak i onak popravit. A njega koje je tu raslo barem osamdeset godina više neće biti – kazao je Rundek za svojevrsnog posmrtnog govora.
Rundek je i ranije na svojoj Facebook stranici upozorio na sječu stabala u park-šumi u srcu Zagreba.
– To me sjeća na Sarajevo u ratu, kad su Sarajlije, unatoč tome što im je bilo hladno, ostavili svoje parkove neposječene. Nama tu čak nije ni hladno, a veliki stari hrastovi padaju, dok iza njih ostaje puno, puno, puno, puno hrastovine. Pa možda ne bi to trebalo tu sjeći! Što manje, jel da”, kazao je tada Darko Rundek.
Epidemija sječe
No Sarajlije u opkoljenom ratnom Sarajevu bile su, očito, neuporedivo savjesnije i svjesnije važnosti svakog oblika života, nego li su to neki današnji ljudi.
Ratno bezumlje koje je mnoge Sarajlije naprasno učinilo duhovnijima i mudrijima nije predaleko od aktualne posvemašnje epidemije sječe stabala koja se proširila po čitavoj državi, i šire. Bezumne komunalne vlasti s neprosvijećenim i nekompetentnim političkim vodstvom posvuda pile i pilaju zdrava stabla, drvorede i čitave šume. Novovjeki tzv. investitori bez elementarne svijesti o važnosti zelenila u pravilu divljački uništavaju postojeću vegetaciju uoči gradnje glomaznih betonskih strašila.
Mjerodavne službe uglavnom preplašeno i kukavički šute i u pravilu ne reagiraju.
Čak i državna tvrtka kojoj je zadaća briga o šumama iste nemilice sječe, navodno zbog pukog koristoljublja onih na poziciji, pokazuju video svjedočanstva zgroženih građana diljem Hrvatske. Pod egidom tzv. uređenja, jer smetaju automobilima i zbog sličnih besmislica, motorne pile posvuda ubijaju stoljetno drvlje, uništavaju krajolike, ukidaju čisti zrak i ptičji pjev, kradu hladovinu i mirise, cvijeće i plodove budućim generacijama. Slično je i u drugim državama na Balkanu. Kao da se poput zarazne bolesti širi nekakvo opako duševno oboljenje koje neke ljude čini dodatno i naglašeno bešćutnima naspram stabala i šuma. Kao da je posrijedi zbiljska invazija zombija s motornim pilama.
Subotnja šetnja protiv ideje da potok Črnomerec zatrpaju betonom
O tome bi se dalo raspravljati, no vratimo se opet Darku Rundeku koji će ove subote na Črnomercu, uz potok, predvoditi prosvjednu šetnju, kao znak podrške Darko i prijateli na posmrtnoj ceremoniji (foto printscreen Facebook)[/caption]
Naime, tzv. generalni urbanistički planeri su Generalnim urbanističkim planom iz tko zna kakvih, ali nikako opravdanih razloga, na ovom mjestu predvidjeli izgradnju prometnice, zbog čega bi se potok zatrpao i zatvorio.
Šetnja kreće 30. ožujka u 11 sati na tramvajskom okretištu Črnomerec, a završava na savskom nasipu, s namjerom da se zaustavi betoniranje potoka, a prostor uz potok uredi i prilagodi za potrebe građana.
Ovoga puta građani reagiraju pravovremeno, prije nego li pile i mješalice za beton načine nepopravljivu štetu. Umjesto da plaču i bijesne na Facebooku nakon što je zlo već učinjeno, ovaj put se okupljaju prije nego li je ono počinjeno.
Bilo bi dobro kada bi to postalo pravilo, a kako bi se gore navedeni zombiji s motornim pilama istjerali i vratili u rupe iz kojih su izmigoljili.
Stablo u Kordunskoj ulici prije sječe (foto: screenshot GoogleMaps)