U župnoj Crkvi sv. Križa u Vodicama, početak korizme je obilježen na doista bizaran način. U crkvi je postavljen bijeli križ s pet srcolikih rupa u koje su čavlima pribijeni krvavi fetusi. Može li gore? Što je autor ove opskurne instalacije htio poručiti vjernicima ( vjernicama ) i čiju to savjest pribija na križ srama?
S portala Infovodice pokušali su dobiti objašnjenje tamošnjeg župnika don Franje Glasnovića, koji se “branio šutnjom” jer je korizma pa se u komentare ne upušta. Autor ove tipično crkvene licemjerne “čistoće” simbolizirane bijelim križem zaprljanim krvlju nevinih i nerođenih, Josip Jole Mateša za Infovodice je kazao:
“Krv njihova iz zemlje k meni viče”
-Kako ima govora da će Zakon o pobačaju ove godine biti donesen, a kako neki zagovaraju potpunu slobodu, ovim sam htio poručiti, ne samo mojim mještanima nego i svim Hrvatima, sabornicima i cijelom svijetu da se ne smiju igrati sa životom i da ne postoji potpuna sloboda. Sloboda postoji sve dok ne ugrožava tuđu slobodu – objašnjava Mateša, poučno dopunjujući obrazloženje napomenom kako Bog traži od nas da poštujemo život — kako svoj, tako i tuđi navodeći kako je prvi grijeh bio kada je Kajin ubio Abela te je zbog toga i napisao na vrhu “Krv njihova iz zemlje k meni viče”.
-Križ je bijeli- veli Mateša- jer oni koji nisu imali pravo na život, a to su djeca nerođena, nevine su žrtve takozvane potpune slobode. U križu se nalazi pet srca koja predstavljaju pet rana Kristovih, sa pet fetusa probijenih čavlima – slikovito će “umjetnik” , domećući završno kako je Bog milosrdan i zato je na dnu križa napisano: Ako me mati i otac ostave, Jahve će me primiti
-Ovom instalacijom ne osuđujem nikoga, niti ičije postupke, već pozivam na ozbiljnost i odgovornost prema životu, jer naš hrvatski narod izumire – poručio je Jole Mateša na portalu Infovodice.
Šokantna “estetika” Jole Mateše i župnika Glasnovića
Jolina “estetika” vodičkim vjernicima nije dobro “sjela”. Šokantna, bizarna i prijeteća, ova je vodička predkorizmena instalacija izazvala žestoke reakcije i začas zapalila društvene mreže. Jole se zbog toga ne brine, čini se kako vjeruje da je cilj postigao. Jer,” bolje da naši mladi shvate što se događa, da je abortus ubojstvo, nego da im netko sutra kaže kako to nije ništa, da je to jedna obična priraslica koje se treba riješiti, a ne živo biće koja će sutra stvarati naše društvo ” , zaključuje Mateša.
Krvavi, bijeli križ “raspetih fetusa” iz Vodica zapravo reflektira eskalirajuću vjersku histeriju koja se širi Hrvatskom poput kakve pandemije. Počelo je s propovijedima s oltara, o životu od začeća. Nastavilo se s moliteljskim skupinama pred bolnicama čija je namjera bila prokazati žene koje dolaze na abortus, kao ubojice, moralno ih diskreditirati i dodatno im zagorčati ionako tešku situaciju u kojoj su se našle. Njihova molitva nije čin milosrđa, utjehe, vjere, njihov je kvazivjerski aktivizam agresivan, inkvizicijski i duboko protivan smislu vjere. No, te odiozne moliteljske skupine što od onih koje stigmatiziraju odvraćaju pogled, zapravo u stopu slijede svoju Crkvu. Koja sve više s oltara vrijeđa, zastrašuje, prokazuje druge i drugačije, zar neki biksupi žene ne nazivaju “drugotnima”, umjesto da slijedi smisao vjere u kojoj su svi ljudi braća. Jedno drugom pri ruci, u dobru i zlu…
Moliteljske skupine, priziv savjesti, zabrana pobačaja – vjerska država
Moliteljske skupine bile su svojevrsna prethodnica, na koju su se navezale radikalno desne političke stranke i udruge, zadužene za općenarodnu mobilizaciju na stvaranju srednjovjekovnog zakonskog okvira. Koji bi abortusu oduzeo legalitet, a nesretne žene koje nisu spremne roditi, zbog svojih intimnih, objektivnih i subjektivnih razloga, natjerao da pribjegavaju rješavanju neželjene trudnoće u krajnje neprimjerenim i nehumanim, nemedicinskim uvjetima. Po cijenu vlastitog života, jer za skupe bolničke zahvate nemaju novaca, a država im, kao korisnicama zdravstvenog osiguranja, prijeti pravo na izbor oduzeti.
De facto, dobar broj hrvatskih bolnica ženama je to pravo već oduzeo stavljajući iznad njihovog svoje pravo. Na priziv savjesti. U Hrvatskoj je sve veći broj bolnica u kojima se svi liječnici ginekolozi pozivaju na priziv savjesti. A pravo žene na izbor još uvijek je legitimno i legalno, zakonom zajamčeno. No, što vam to vrijedi ako vam zahvat nema tko obaviti… Žene koje se doluče na pobačaj, više nisu čak ni pacijentice, ravnatelj KBC-a Rebro Ante Ćorušić naziva ih klijenticama koje u bolnicu dolaze radi određene usluge. A usluge se naplaćuju. Njih ne p0kriva zdravstveno osiguranje…
Sloboda po Bogu ili Ustavu
Kampanja moliteljica pred bolnicama, desničarskih ultraša i liječnika s prizivom savjesti kojeg su se neki sjetili, katkad i nakon dva desetljeća rada u kojemu ih nimalo nije mučila savjest zbog abortusa koje su počinili pacijenticama, uskoro bi trebala biti finalizirana donošenjem novog zakona o pobačaju.
Sve je ovo, uključujući i vodičke krvave fetuse na križu, koji šokiraju zdrav razum i građansku pristojnost vjernika i nevjernika podjednako, zapravo opasna priprema za završni čin desekularizacije Hrvatske i njezinog pretvaranja u primitivnu vjersku državu koja će , kako vidimo, konzekventno svome nauku, sve više sužavati prostor dosegnute slobode i prava građana. I to je ono o čemu govori i vodički “umjetnik” Mateša kada svojim krvavim križem šalje poruku svima da ne postoji potpuna sloboda. No, tko određuje granice slobode ? Zar Crkva? Ili Ustav i zakoni u skladu s demokratski izraženom voljom naroda …?
