Slučaj Obrovac:
‘Treba se suprotstaviti ili ćemo sami sebe istrijebiti i zatrovati buduće generacije šutnjom’

Kaže se kako je povijest učiteljica života. To važi i u Hrvatskoj. Ali tu nas povijest uči i da ovdašnji narodi iz povijesti ne nauče ništa. Osim što iznova i ponovno na vlasti biraju štetnike, postoji sklonost ka ponavljanju sličnih katastrofalnih grešaka i odluka lišenih zdravog razuma,  poštenja, morala, mudrosti i minimalne brige za buduće naraštaje. Slučaj koji potvrđuje sve navedeno je, po prevladavajućem mišljenju žitelja na području Obrovca, friška namjera da se u Zatonu Obrovačkom na prostoru bivše Tvornice gline Jadral kod Obrovca, a koja je u bivšoj pa u sadašnjoj državi postala južnooeuropski sinonim za propalu investiciju i idiotski  gospodarski pothvat, sada otvori pogon za obradu opasnog otpada.

Naime, tamo je ondašnja socijalistička vlast 1970. godine u srpnju svečano i pompozno uz pirotehnička sredstva otvorila tvornicu za proizvodnju glinice potrebne za proizvodnju aluminija u Šibeniku i drugdje.

No, gospodarsko-politički umovi su zaboravili provjeriti jedan bitan podatak: ima li dovoljno sirovine (boksita) u okolici koja će omogućiti toj tvornici da radi, pozitivno privređuje i proizvodi. Pokazalo kako baš i nema, a propasti su, smatraju neki, pridonijele i neke samoupravno socijalističke bankarsko-političke malverzacije ‘na najvišoj razini’ kakvima smo svjedoci  i posljednjih desetljeća.

Prostor propale tvornice i potencijalnog novog pogona (foto TRIS/G. Šimac)

Povijesno opečeni mještani obrovačkog kraja sada pušu i na hladno. Zapravo, bolje je reći da pušu na vruće, jer je poduzeće Grit Inter d.o.o. na prostoru propale tvornice, tvrdi se, već nakrcalo vreće sumnjivog otpada, a tamo prema predočenim planovima  namjerava obrađivati tzv. grit, otpad preostao iz brodogradilišta, te ga pretvoriti u tzv. abrazivno sredstvo za čišćenje brodova. Takvu aktivnost mnogi smatraju potpuno neprimjerenom i opasnom za život ljudi i krajolika koji se u posljednje vrijeme upinje iskoristiti jedini potencijal kojime raspolaže: jedinstvene prirodne fenomene rijeka Zrmanje i Krupe te obližnjeg divotnog Velebita, a kroz razvoj sve popularnijeg  tzv. održivog seoskog i avanturističkog turizma (planinarenje, rafting, biciklizam i sl.).

Obrada opasnog otpada nikako nije prikladna na istom prostoru s takvim djelatnostima, smatraju. Stoga su i pokrenuli potpisivanje petice protiv otvaranja tog postrojenja naslova: STOP IZGRADNJI POGONA ZA RECIKLIRANJE OTPADA IZ BRODOGRADILIŠTA U ZATONU OBROVAČKOM!

Evo što piše u toj peticiji koja je adresirana na državni vrh:

Dio propale tvornice (foto TRIS/G. Šimac)

Poštovani gospodine Plenković, poštovani gospodine Ćorić,

Na prostoru općine Jasenice planira se otvorenje pogona za preradu otpada iz brodogradilišta. Tvornica kao tvornica nije toliko loša, ali treba znati kakav je to tip tvornice, čime se bavi, da li je otpad opasan po zdravlje i mnogo ostalih čimbenika.

“Studijom je obuhvaćena samo oporaba grita – bakreni grit „Gritankos“, odnosno oporaba bakrenog otpadnog grita nastalog u procesima antikorozivne zaštite izričito u brodogradnji. Opisanom postrojenju za recikliranje otpadnog grita iz brodogradnje mora se zabraniti reciklirati bilo kakav ostali otpadni grit (kvarcni pijesak, željezni grit…)…”

 U većini članaka piše da ne bi trebala biti opasna za okoliš i zdravlje, ali nigdje nije sto posto sigurno da ta ista tvornica neće imati utjecaj na okoliš i čovjeka. Kolika god dobit bila od tog pogona, gubitci mogu biti puno veći. Nekad je na istom prostoru bila tvornica za preradu aluminijske rude koja je ostavila veliki utjecaj na okoliš i na zdravlje ljudi ne samo u Obrovcu (koji je prvi na udaru) već i šire. Izrada te tvornice nije mogla biti zaustavljena, ali danas možemo zajedno zaustaviti izgradnju ovog pogona!

 “Uprava za zaštitu prirode je već dalo ocjenu kako se planirani zahvat nalazi izvan zaštićenih područja (800 metara od Zrmanje i 900 metara od granice Parka prirode južni Velebit) te da je prihvatljiv za ekološku mrežu. Suglasnost je dao i Sektor za održivo gospodarenje otpadom te Uprava vodnog gospodarstva. U prethodnom postupku iz općine Jasenice na čijem se području nalazi Bravar došlo je mišljenje da bi ipak „zbog manipulacije opasnim otpadom u smjeru vjetra čiji utjecaj može biti značajana na obiteljske kuće i rijeku Zrmanju koje se nalaze u blizini, bila potrebna dodatna procjena svih nepovolljnih utjecaja“. Tako je okolišnu dozvola ipak zatražena i elaborat je u završnoj fazi izrade.”

Okolišna dozvola bi trebala biti obavezna, u suprotnom svatko može raditi što želi, Hrvatskoj se uz ovakve mjere neopreza može dogoditi Černobil. Ne želimo dopustiti da ovo prođe u tišini, mali ljudi su bitni, mali ljudi čine državu. Ako se ovako nastavi, neće biti države. Pokažite nam da Vam je stalo do ljudi, do prirode.

 Zdravlje se ne može kupiti, prirodu ne možemo čarobno vratiti i oporaviti. Mnogo širi je utjecaj nego na sami Obrovac, utjecaj je na svakoga tko pije vodu iz rijeke Zrmanje, na svako mjesto gdje bura otpuše taj isti otpad.

 Hrvatska je dovoljno zagađena zemlja da bi još povrh toga uvozili otpad iz drugih država. Mnogo otpada koji se ne smatra opasnim, opasan je u doticaju s drugim otpadima te ima veliki utjecaj na sve oko sebe. Smatram da imamo previše zagađenja plastikom i ostalim otpadom, čak i kancerogenim da bi još i ovo dopustili. Izgradnja se neće dogoditi sama od sebe, mi bi bili ti koji su je dopustili.

“Opasni otpad je svaki otpad koji sadrži tvari koje imaju neko od sljedećih svojstava: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nadražljivost, štetnost, toksičnost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost, teratogenost, ekotoksičnost, svojstvo oksidiranja, svojstvo nagrizanja i svojstvo otpuštanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biološkom razgradnjom. Kada opasni predmeti i proizvodi iz svakodnevne upotrebe više nisu upotrebljivi ili nam više nisu potrebni, oni postaju opasan otpad iz kućanstva. Opasan otpad čini mali udio kućnog otpada, ali kada se pomiješa s ostalim otpadom, kontaminira i njega te tako nastaje velika količina opasnog otpada! Nepoznate tvari tretirajte kao opasne.”

Bura je veliki problem kad je u pitanju ovaj pogon i otpad koji bi se trebao reciklirati. Bura na ovom području puše 260 km na sat. Često čujemo da je cesta zatvorena, isto tako često dođe do prevrtanja kamiona zbog udara bure. Ne bi bilo prvi put da se sadržaj kamiona istrese tijekom prevrtanja, treba to uzeti u obzir. Još od stare tvornice Glinice nalazi se opasan otpad koji bi grit u doticaju s istim učinio opasnim.

Interesi stanovništva na području Jasenica i Obrovca su drugačiji od interesa investitora. Ne želimo ponoviti tvornicu glinice Jadral koja je umjesto uspjeha donijela propast Obrovcu, tamo niti jedan projekt više nije uspio, čak ni sanacija bazena s lužinom! Treba se suprotstaviti ili ćemo sami sebe istrijebiti i zatrovati buduće generacije šutnjom.

Možemo učiniti nešto, ovo je prvi korak, jednim potpisom možemo probuditi svijest ljudi i izboriti se za prestanak izgradnje pogona!

Poštovani predsjedniče Vlade i poštovani ministre, tvornica samo što nije pokrenuta, trebamo Vaš glas. Pomozite Vašim građanima, nemojte dopustiti da se dogodi druga tvornica Jadral. Nadam se Vašoj podršci i podršci Vlade Republike Hrvatske, ne samo ja, već mnoštvo drugih ljudi koji se protive ovom projektu. Projekt može ugroziti prirodu, zdravlje ljudi i pitku vodu. Reagirajte na vrijeme i zaustavite projekt te spriječite ponovno zagađenje, bez Vaše pomoći ne možemo ništa.

Obrovac (foto TRIS/G. Šimac)

Hoće li vlasti ozbiljno razmotriti vapaje stanovništva obrovačkog življa, iz kojega potiče i bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko? Hoće li se na peticiju nasmijati ministar Tomislav Čorić, koji će inače ostati zapamćen kao vjerojatno jedini ministar zaštite okoliša koji strastveno promiče početak bušenja nafte i plina na jednom od najočuvanijih predjela Europe, u Dinaridima? Ne zna se.

Kao što o svemu ovome donedavno ništa nisu znali niti u jedinicama lokalne samouprave, Gradu Obrovcu i Općini Jasenice.

Zanimljivo kao rijetko gdje do sada, svoju bojazan i otpor prema tom pogonu izražavaju gotovo svi: i predstavnici vlasti i lokalni župnik i ekolozi… U Obrovcu bi, zahvaljujući njegovom jedinstvenom slikovitom zemljopisnom položaju, rado nekretnine kupovali i Bill Gates, Brad Pitt i ostala jet-set družina. Da je kojim slučajem u Švicarskoj ili u Italiji.

Ali nije…

– Ovdje je Park prirode Velebit. Udaljen je 700 metara. I kanjon Zrmanje koje je posebno zaštićeno područje, udaljen je 400 metara. Nema spota turističke zajednice Hrvatske gdje nema kanjona Zrmanje i Tulovih greda. Zrmanja s Velebitom čini jedan prekrasan ekološki sustav koji je posebno osjetljiv zbog svojih vodnih resursa. Sve ono što može utjecati na podzemne vode je pogubno za cijelio ovaj kraj. Imamo ekološku bobu, te bazene lužine koji u svakom trenutku mogu napraviti najveću ekološku havariju u povijesti Hrvatske. To se ništa ne sanira. O tome se šuti. O tome se ne priča – veli Ivan Matić, predsjednik udruge  Eko Zrmanja.

Naime, u Zatonu Obrovačkom i sada i dalje prijeti golema ekološka nepogoda od golemih bazena lužine i opasnog otpada koje je preostalo od davno zatvorene tvornice, a koja se niti u nekoliko desetljeća nije sanirala, unatoč izrazitoj prijetnji po živote i zdravlje ljudi, osjetljivi okoliš, obližnju Zrmanju i Novigradsko more. Kada se prije 15ak godina otkrilo kako je jedan od bazena djelomično napuknut i kako je opasnost ozbiljna, uskomešali su se i ondašnje vlasti te najavile hitno čišćenje…

Bazeni s toksičnim tvarima (foto TRIS/G. Šimac)

-U bazenima kod Obrovca nalazi se 1,3 milijuna tona crvenoga mulja, te 630 tisuća kubnih metara lužnate vode (ph od 10 do 11). Ta je voda opasna za život ljudi, jer kada bi dno bazena puklo, ona bi procurila u okoliš i dospjela u Zrmanju te izazvala pravu ekološku katastrofu. Stoga će Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva uskoro raspisati natječaj na kojemu će se izabrati najkvalitetniji tehnološki postupak sanacije bazena – izjavio je tada direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Vinko Mladineo. 

Dakako, proveden je natječaj za izvođenje radova na sanaciji bazena crvenog mulja i otpadne lužine a kao najpovoljnija izabrana je ponuda tvrtke Sirovina odlagalište d.o.o. u iznosu od 80,6 milijuna kuna. No od sanacije, gle čuda, nije bilo ništa, a čelnik Fonda i spomenute tvrtke su završili pred pravosudnim organima. Da stvar bude čudesnija, prije nekoliko dana smo uz rubove tih opasnih bazena uočili nekoliko teških građevinskih strojeva kako ravnaju krš i mlate po kamenju. Postoji mogućnost da se to radi za potrebe izgradnje još jednog vjetroparka, barem sudeći prema tabli koja je postavljena nedaleko od bazena, a na kojoj piše kako se radi o projektu tvrtke Vjetropark Jasenice iz Udbine. No usput postoji i mogućnost kako bi teški udarci bagera mogli pridonijeti daljnjim oštećenjima bazena s lužinom, te bojazan kako o tome nitko ne vodi računa niti je svjestan potencijalne opasnosti. A opasnost je očigledna: prostor ispod bazena s lužinom koji je svega stotinjak metara udaljen od rijeke Zrmanje sablasno je crven i gol, na njemu ne postoji nikakve žive vegetacije, a koja je uništena uslijed kapljica lužine koje raznosi bura koja na tom prostoru puše najjače u Dalmaciji (i šire).

No opasnosti je, čini se, svjestan Šime Šimurina iz obrovačkog kraja, kojega smo kontaktirali i koji je među prvima doznao što se sprema te se bori protiv daljnje ugroze okoliša mogućim opasnim projektima.

Crvena pustopoljina ispod bazena s lužinom u neposrednoj blizini Zrmanje (foto TRIS/G. Šimac)

– Grit iz brodogradnje služi za provođenje antikorozivne zaštite. Radi se o opasnom otpadu koji je praškastoga agregatnog stanja do veličine 2 milimetra. Bura ovdje sve nosi… i limove.. A zamisleite kako bi nosila prašak od 2 milimetra Ovdje bilo kakva investicija da se radi, to se stavlja na sva zvona, a ovdje nitko o ničemu nije imao pojma. A elaborat o utjecaju na okoliš koji je rađen nije se dotakao bure. Znači vjetar se uopće ne spominje, iako se nalazimo na području Zatona Obrovačkog gdje cijelu godinu možemo čuti kako se zatvara cesta zbog olujne bure – uz ostalo kaže Šimurina.

U Gradu Obrovcu također izražavaju zabrinutost jer ih niko nije pitao za mišljenje o otvaranju pogona za obradu opasnog otpada, iako se nalaze na samo par stotina metara od potencijalnog pogona. Zanimljivo, u emisiji Labirint je o toj temi pomalo prestrašeno govorio dogradonačlenik Obrovca Slobodan Jurjević, a ne gradonačelnik siromašnog Obrovca Ante Župan (HDZ), široj javnosti poznat jer je htio kupiti službeni automobil vrijedan oko 320 tisuća kuna.

– Nama je to puno bliže nego centru Jasenica. Nama je to 300 metara zračne linije i direktno smo ugroženi, pa smo zainteresirani da se takvo što ne dogodi. Inače u studiji se kao partneri navode brodogradilišta u Splitu, Rijeci i Trogiru.. no ta brodogradilišta nemaju toliko tog otpada koliko ga se namjerava obrađivati kako se navodi u toj studiji. To nas navodi da će biti uvoza grita iz drugih zemalja – kaže Jurjević koji, upitan da li zna za vreće koje su već donešene u krug tvornice iako još nema dozvole za bilo koji rad kaže: Vjerujem da je netko bez znanja i dozvole donio te vreće i tako ugrozio stanovništvo.

Vreća u krugu potencijalnog pogona (foto TRIS/G. Šimac)

Ipak, navedeni gradonačelnik Župan se ipak očitovao u medijima, ustvrdivši kako su obrovačke vlasti ‘zaobiđene’, te im ‘nije pružena prilika da se temeljito upoznaju sa Studijom utjecaja na okoliš za zahvat izgradnje postrojenja za recikliranje otpadnog grita iz brodogradnje u Zatonu Obrovačkom‘.

-Grad Obrovac je udaljen 300 metara zračne linije od mjesta planirane obrade ogromnih količina grita osam tona po satu, odnosno 57.600 tona godišnje. Zaprepašteni smo da u svim formalnim postupcima po tom pitanju nismo bili uključeni, iako ne postoji nitko tko je toliko izložen riziku  te reciklaže. Dosadašnja praksa svih razmatranja uklanjanja otpada na  širem području bivše Tvornice glinice je bila da je predstavnik Grada  Obrovca obavezno bio uključen u povjerenstvo za ocjenu studija. Jedino  u ovom slučaju nismo uključeni – veli Ante Župan.

Ni jaseničke općinare nije nitko ništa pitao, no oni su ipak nešto poduzeli doznavši za ‘projekt’ koji se sprema: zatražili su studiju utjecaja na okoliš koju inače osim njih nije zatražio nitko drugi (!?).

– Bili su zatražili dokumentacije i zahtjev za građevinsku dozvolu. Ova općina i ja kao izvršno tijelo smo zatražili izradu studije kako bi spriječili svu moguću eventualnu zagađenost. Iako studija nije bila potrebna da je mi nismo zatražili. Mi inače ovdje nismo imali mogućnosti reći da mi nešto zabranjujemo, jer takva djelatnost nije u suprotnosti s postojećim prostornim planovima – kazao je za Labirint Martin Baričević, načelnik Općine Jasenice.

Napuštena tvornica (foto TRIS/G. Šimac)

Nakon što se u javnosti podigla prašina oko moguće opasne prašine, unatoč novinarskim pokušajima da čuju tzv. drugu stranu, tj. ‘investitora’, to nije uspijevalo jer je bio ‘u inozemstvu’, no isti se prije par dana oglasio u Zadarskom listu.  Ivan Prižmić iz tvrtke Grit Inter lakonski opovrgava sve navode iz peticije uz neobičnu tvrdnju ‘kako već tri  godine djeluju u prostoru bivše tvornice hidrauličnih cilindara u Zatonu Obrovačkom i da nikad nije bilo problema.’ Povjerenstvo Ministarstva zaštite okoliša, veli,  ‘dalo je još u rujnu zeleno svjetlo ovom projektu, ali je lokalna samouprava inzistirala na izradi Studije utjecaja na okoliš koja isprva uopće nije bila potrebna.’

– Ljudi kažu da je problem bura. Već tri godine izvan postrojenja stoji više od stotinu vreća s tim prahom pa nikog ne zaprašuju. Kad tehnološki proces počne, te vreće uopće neće biti vani. Transportirat će se zaštićene ceradama. Inače, cijeli proces je moj patent i odvija se u autoklavama. Tzv. opasni ostatak, tj. obični koper koji zaostaje u procesu odvozit će se na spaljivanje u cementaru Našice. O kakvoj se to veličini  “opasnog” otpada radi, koji vam često ostane na ruci kad “piturivate”  vlastiti brod, govori podatak da je za dobiti 100 kg kopera potrebno preraditi 50.000 tona otpada od pjeskarenja.  Do mog postrojenja izgradit ću 15 apartmana i zasaditi 1.500 stabala bajama. To ne bilo moguće da se radi o opasnom otpadu. Ovako ne znam kome je u interesu da propadne investicija vrijedna 10 milijuna kuna i da se zaposli 30 radnika. Tri godine nitko riječ nije prozborio protiv mene, a sad odjednom ovakva haranga. Meni nije problem investiciju prebaciti u Bugarsku te otvoriti postrojenja u Firenci ili Norveškoj,- prijeti Prižmić za Zadarski list kako bi pogon mogao preseliti u Firencu, Bugarsku ili Norvešku.

Nadalje, usput je za ‘harangu’ okrivio jednog čovjeka koji je, kaže, cijelu zavrzlamu proizvela ‘samo jedna osoba koja je odaslala 26 pitanja povjerenstvu Ministarstva zaštite okoliša i inicirala cijeli slučaj.’

Velebit iznad propale tvornice (foto TRIS/G. Šimac)

Pročitavši taj članak u njemu spomenuta osoba, odnosno gore navedeni Šime Šimurina, na svom je FB profilu i u komentarima na stranicama Zadarskom lista bez oklijevanja ustvrdio kako je on ta ‘jedna osoba’. Evo što je napisao objavi koju je nazvao ‘JAVNO PRIZNANJE‘, potvrdivši nam autentičnost svoje objave:

-JAVNO PRIZNANJE Ja, Šime Šimurina, rođen 1982. godine, od oca pokojnog Miljenka Šimurine, po zanimanju diplomirani inženjer elektrotehnike (na ljutu muku diplomirao 2009. godine), oženjen, otac dvoje djece, izjavljujem da sam odgovoran za izricanje žalbe na Elaborat zaštite okoliša u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš za izgradnja postrojenja za recikliranje otpadnog grita iz brodogradnje u Zatonu Obrovačkom (MAXICON, studeni 2016.) te po istom na RJEŠENJE Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 21. veljače 2017. gdje sam upozorio na brojne nepravilnosti. Odgovoran sam za obavještavanje Ministarstva zaštite okoliša i energetike, HAOP-a, Zadarske županije, NATURA JADERA, PP Velebit, Općine Jasenice, Grada Obrovca, Grada Benkovca, Općine Novigrad, Općine Posedarje, raznih udruga za zaštitu okoliša te sveopće javnosti o tijeku postupka javnog izlaganja Studije utjecaja na okoliš izgradnje postrojenja za recikliranje otpadnog grita iz brodogradnje (MAXICON, listopad 2018.). Isto tako, odgovoran sam za izricanje 24 primjedbe na navedenu studiju iza kojih odgovorno stojim. Na svojoj djedovini izgradio sam kuću za odmor s bazenom u vlasništvu 1/1 te uporabu dozvolu (zadužio se do grla i nazad). Kuća se može pogledati na internetu pod šifrom CDZ982. Uspješno se bavim turizmom u ovoj vukoje…. te sam iznajmljivač sa daleko najdužom i najpopunjenijom sezonom u općini Jasenice (provjeriti TZO Jasenice, evisitor). Isto tako, u vlasništvu sam OPG-a i najvećeg maslinika u Općini Jasenice (300 maslina, 1,5 ha u komadu). Sve to u neposrednoj blizini navedenog postrojenja, cca 300 metara. OVAJ ČOVJEK U NOVINAMA SE JAVNO HVALI DA JE GRUBO, U TRAJANJU OD 3 GODINE, KRŠIO i KRŠI Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17), Pravilnik o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada (NN 114/15). Prekršio je i Zakon o gradnji (NN 153/13 NN 20/2017) jer nema dozvolu za nikakvu gradnju niti je može dobiti prema UPU Bravar za sve objekte koje spominje! Pozivam direktora na javno sučeljavanje glede evaluacije izgradnje njegovog postrojenja!!!! JA VAS PITAM ‘KO JE ODE LUD!!!! U KOJOJ MI DRŽAVI ŽIVIMO!? – ustvrdio je Šime Šimurina na društvenoj mreži. 

Kanjon Zrmanje stotinjak metara od toskičnih bazena (foto TRIS/G. Šimac)

Tako je pisao Šime Šimurina, a u međuvremenu se isti lokalni list oglasio s tekstom naslovljenim Ministarstvo zaštite okoliša odobrilo izgradnju pogona u Zatonu Obrovačkom, potkrijepivši to tvrdnjama spomenutog Prižmića, uz napomenu kako nisu dobili službenu potvrdu iz tog Ministarstva. U Ministarstvu se i dalje ne može doznati je li to doista tako, odnosno je li Studija zaštite okoliša Izgradnje postrojenja za recikliranje otpadnog grita iz brodogradnje u Zatonu Obrovačkom prihvaćena. No, tko želi na ovoj poveznici može pronaći dokumente koji su dosad objavljeni i tiču se spornog pogona (Postrojenje za recikliranje otpadnog grita iz brodogradnje na k.č. 121/266 k.o. Zaton Obrovački, Općina Jasenice).

Tu je objavljena spomenuta STUDIJA O UTJECAJU NA OKOLIŠ Izgradnje postrojenja za recikliranje otpadnog grita iz brodogradnje u Zatonu Obrovačkom, a koju je za potrebe poduzeća GRIT INTER d.o.o. (Ljubljanica 15c, Zagreb) izradila tvrtka Maxicon d.o.o. (Kružna 22, Zagreb).

Promotri li se ta studija, može se vidjeti kako spomenuto postrojenje navodno ne utječe štetno na okoliš (vodu, zrak, tlo…), pa bi se moglo zaključiti kako se radi o zamišljenom pogonu u kojem nema nikakvih štetnih utjecaja na bilo koga i bilo što.

• ...Slijedom navedenog, zaključuje se, da je planirani zahvat izgradnje postrojenja za recikliranje otpadnog grita iz brodogradnje u Zatonu Obrovačkom prihvatljiv za okoliš i neće imati značajne utjecaje na okoliš i područja ekološke mreže, uz primjenu propisanih mjera zaštite i programa praćenja propisanih ovom Studijom. – zaključuje se u tzv. Ne-tehničkom sažetku te Studije.  

Bageri kod bazena s lužinom (foto TRIS/G. Šimac)

Kako se čini, premda za ljubitelje prirode i one koji shvaćaju važnost i ljepotu šireg područja na kojemu se susreću velebitski masiv i primorje, a među kojima u slikovitim kanjonima zavijaju dvije prekrasne modrozelene krške rijeke Zrmanja i Krupa nije upitna, te ga smatraju Bogom danim poklonom, drugi (na žalost mjerodavni) taj kraj doživljavaju kao neku udaljenu afričku koloniju iz koje treba eksploatirati sirovine i rabiti ju za najprimitivnije gospodarstvo i pogone u kojima se obrađuje opasni otpad, bez razmišljanja o dugoročnoj budućnosti tog kraja i njegova stanovništva.

Na žalost, tome u prilog govore i prizori koji se ugledaju na cesti nedaleko od Obrovca u smjeru Benkovca: jedna nasuprot druge nalaze se još dvije table: jedna najavljuje skoru gradnju Tvornice žbuke i vapna Fassa u vlasništvu istoimene talijanske korporacije, a u kojoj se planira  godišnja proizvodnja 66.000 tona vapna, do 170.000 tona žbuke, te 850.000 tona cementa.

Dakako, za proizvodnju cementa trebat će im visoke temperature, pa će kao gorivo, prema najavama, koristiti petrol-koks. Tako bi obrovački žitelji s druge strane uskoro mogli dobiti pogon koji se koristi tim energentom za koga je kao najznačajniji nedostatak navedeno da njegovim spaljivanjem nastaje veća količina CO₂  i kako petrol-koks sadrži nikal koji u nedozvoljenim količinama može uzrokovati alergije i biti kancerogen (pluća, jednjak, prostata), te vanadij koji u nedozvoljenim količinama može uzrokovati bronhitis, plućne bolesti i iritacije sluznica.

Uskoro cementara… (foto TRIS/G. Šimac)

Inače projekt za tu tvornicu je izradio pokojni mostograditelj novog Masleničkog mosta dr. Jure Radić, a nadzor nad gradnjom će provoditi njegovo nekadašnje poduzeće IGH.

Preko puta tvornice već su poravnati široki putevi i postavljena je druga tabla koja prema eksploatacijskom polju odakle će Talijani iskopavati sirovinu za tu tvornicu.

S eksploatacijskog polja inače puca lijepi pogled na Obrovac i opjevani Velebit (Sveto brdo, Tulove grede…) i magične vode, tako da će radnici koji budu eksploatirali hrvatske sirovine imati ugodan vidik. Barem neko vrijeme.

-Zrmanja je tisućljećima probijala put prema moru kroz tvrdu karbonatnu podlogu čime je stvorila jedan od najimpresivnijih kanjona u Hrvatskoj, stoga je zaštićen kao značajni krajobraz i svake godine privlači velik broj zaljubljenika u prirodne ljepote. U tom dijelu kanjona uz dno korita rijeke se provlači neprekinuti sloj morske vode što uvjetuje bogato i raznoliko stanište biljnih i životinjskih vrsta – značajan i osjetljiv ekosustav, važno mrjestilište različitih vrsta riba, kojeg je nužno očuvati za buduće generacije. Birajući između Izletničke vožnje brodom na rijeci Zrmanji, uzbudljivog rafting spusta, ili opuštanja u lokalnom seoskom domaćinstvu, nećete požaliti, pogled na kanjon zasigurno će vas ostaviti bez daha – nadahnuto opisuju kanjon rijeke Zrmanje na stranicama Turističke zajednice Zadarske županije. 

Bez daha bi posjetitelji uskoro mogli ostati i zbog prašine nastale obradom grita, te čestica nastalih sagorijevanjem petrol-koksa i mrvljenja rudače.

******************************************************************************************************************************************************************************************************

*Galerija fotografija iz Obrovca i okolice je u nastavku, no prije toga pogledajte vrlo upečatljivi angažirani kratki film snimatelja i redatelja Vladimira Mikete koji je u prvom dijelu posvećen problemu bazena s lužinom u Zatonu Obrovačkom. Snimljen dijelom iz visine, film zorno i efektno upozorava i ukazuje kolika opasnost od bazena s toksičnim tvarima prijeti rijeci Zrmanji, a koja se nalazi u neposrednoj njihovoj blizini.  Film nosi naslov: Dva čina protiv prirode i čovjeka samo dvije mije udaljena jedan od drugoga, ali na engleskom jeziku. Možda je tako bolje, jer je očito da nitko mjerodavan na hrvatskom govornom području ne mari za ovaj izniman ekološki problem.