Dvije godine zatvora za Huanita Luksetića, čovjeka koji je pokušao sam sebi pomoći kada to klasična medicina nije uspijevala, žalosna su slika današnje Hrvatske čija vlast, a napose pravosuđe, prezire ovaj narod i svakog njegovog malog, nemoćnog i nezaštićenog građanina. U ovoj se državi na dnevnoj bazi krši Ustav, ugrožavaju ljudska prava, diskriminira ljude po svim osnovama, od nacionalne, preko vjerske, rasne, spolne, dobne, statusne do zdravstvene. Ovdje se sudi na jedan način moćnima, a na sasvim drugi nemoćnima.
Ovdje “zlatna mladež” može nekažnjeno i ubijati samo zato što potječe iz “uglednih obitelji”( slučaj u Makarskoj ), ali zato jedan obični, mali čovjek, Huanito Luksetić, neka crkne u zatvoru jer se usudio za potrebe vlastitog zdravlja uzgajati 11 stabljika marihuane koju ne prodaje, nego se njome liječi od multiple skleroze. E, tu nema milosti! Eventualno, za potrebe predsjedničke kampanje…
Licemjerje
Dočim je objavljeno da je osječki Županijski sud potvrdio prvostupanjsku presudu Huanitu i osudio ga na dvije godine zatvora, naša empatična, hipersenzibilna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, na Twitteru je napisala kako će iskoristiti svoje ovlasti i dočim Riječanin podnese zahtjev, pomilovati ga. Kako suosjećajno i plemenito! Huanitova majka se trenutno rasplakala od sreće, a KGK je dobila njezin glas i podršku zauvijek.
Kakvo licemjerje, kakvo lukavo podilaženje javnosti, perfidno, populističko manipuliranje osjećajima jadnih ljudi. Taj lijepak uvijek pali. Predsjednica je, poput najveće pravednice pune milosrđa, tom gestom odmah zaradila koji postotak glasova. Zna ona što radi, ma koliko nam se činilo da ne zna ni tko joj glavu nosi. Osobito ima smisao za tajming. Dosad je nismo čuli ni riječ da je rekla o nesretnom Huanitu, da je digla glas protiv rigoroznog sudskog pristupa u slučajevima, poput Huanitovog, kada se ne radi o dilanju i zarađivanju, nego o upotrebi marihuane isključivo u medicinske, zdravstvene svrhe. Šutjela je k’o zalivena. Pravosuđe je, naime, neovisno. A gle sada. I prije nego je pokrenuta procedura za eventualno pomilovanje, ona je već objavila odluku. Tu se nema što misliti. Predsjednički izbori su pred vratima. Nije ovo prva godina mandata da si može dopustiti bahatu neosjetljivost i ignoranciju. Sada nije važno ni što zakon kaže, ni što sud izriče, ne brine je neovisno pravosuđe ni nelegalno uzgajanje marihuane. Javnost je uz Huanita. A tada, ma što osobno mislila, mora biti i KGK…
Diskriminacija
Ali, ni marihuana nije isti krimen za sve. Kad je “troši”, primjerice, generalski sin ( Kruljac) , to ima neke sasvim druge konotacije, jer to se valjda smatra “stilom života”, treba moći podnositi teret “slave i bogatstva” moćnih roditelja, to fakat deprimira, i “zlatne momke” baca u očaj. Njihovo je psihičko stanje, generirano društvenim povlasticama zarađenim na obiteljskom imenu s isključivo političkim “pokrićem”, toliko nepodnošljivo da je obilje marihuane prijeko potrebno za kakav takav terapijski učinak na njihovo mentalno stanje. I to treba razlikovati od motiva običnih smrtnika, pa makar i da im je za zdravlje, jer oni naprosto, po svom statusu, nemaju pravo na taj “stil života”. I zato je Huanitu dosuđen zatvor, u trajanju od dvije godine, a mladi Kruljac je sve riješio s nešto sati rada za opće dobro. Zar taj uopće išta može učiniti na dobro bilo koga osim samoga sebe?!
Baš kao što je svojedobno, Petar Čobanković, Sanaderov ministar poljoprivrede, zbog “slučaja Planinska” i milijunske štete na teret državnog proračuna, guleći krumpir “odgulio” kaznu, dok su drugi, i za puno manji krimen urezivali recke na zidu zatvorske ćelije, brojeći dane do izlaska na slobodu. Nije li, odbačeni i žrtvovani Damir Polančec, nasuprot “Čobija”, odležao u zatvoru jer je za svoju Koprivnicu, mimo reda i zakona, osigurao reflektorsku rasvjetu na gradskom stadionu, čime je daleko manje oštetio proračun od HDZ-ovog ministra poljoprivrede, i ne za osobnu, nego dobrobit grada? Ili, kad neka bakica s pijace ne fiskalizira svoju salatu, sud će joj učas odrezati kaznu i uništiti i ono malo što ima od života. Ali, zato se sucima ne žuri kada su u pitanju kapitalci poput Ive Sanadera, Nadana Vidoševića, Božidara Kalmete, Milana Bandića, Zdravka Mamića… S njima prijateljuju, dijele VIP lože i menije u prestižnim restoranima.
Osam godina i šest optužnica nije bilo dovoljno da Sanader dobije bar jednu pravomoćnu presudu, i gotovo bi se mogli kladiti da će i na drugi svijet kao neosuđen čovjek. Nije li isto i s Bandićem? Zar će neovisno pravosuđe naći dokaza i dostatne argumentacije za osudu čovjeka koji je danas neprikosnoven ne samo u Zagrebu nego i u državi? Prije će biti da će ocijeniti kako njihova krivnja, sročena u optužnicama sve neuvjerljivijeg DORH-a, nije dokazana, a njihove “krimene” lakonski proglasiti tek “stilom života”… Što je dozvoljeno bogovima nije ljudima!
Legalizacija
Preko Facebooka je organizirano prosvjedno okupljanje građana u ponedjeljak u 18 sati na riječkom Jadranskom trgu, kao znak podrške Huanitu, koji će morati makar jedan dan u zatvor da bi mogao steći pravo na pokretanje postupka pomilovanja. Ali, što će biti s drugima koji dijele sudbinu Huanita?
HSS-ov Krešo Beljak na FB-u, doslovce piše: “Zbog Huanita i tisuća i tisuća ljudi poput njega indijsku konoplju, marihuanu – njezin uzgoj i korištenje u sve svrhe, HITNO treba u Hrvatskoj ponovno legalizirati!!! Malo ljudi zna da je kod nas zabranjena tek 1964., na zahtjev međunarodne zajednice, odnosno američkih korporacija koje su proizvodile plastiku, a konoplja im je bila konkurencija koju su tako uništili. Droge poput heroina, kokaina, laboratorijskih tableta raznih naziva, treba najstrože kažnjavati dok marihuanu, ponavljam, treba ponovno legalizirati!!! ”
O tome je trebala KGK misliti, o tome govoriti, konzultirati struku, otvoriti raspravu, i tako bi pomogla svima kojima je marihuana lijek, i kojima u bolesti doista pomaže.
Ali, nije. Taj problem je bio izvan njezina vidokruga i izvan njezina interesa. Kakav Huanito?! Kakva marihuana?! I zato je ovo pomilovanje, na koje je populistički, sračunato zaigrala, fingirajući humanost, empatiju i solidarnost, zapravo odiozno. Neiskreno, politikantsko i grabežno. Koristoljubivo.
Pomilovanje
Da je doista iskreno zabrinuta za Huanita, i sve koji se nalaze u situaciji poput njegove, odavno bi se založila za javno problematiziranje legalizacije marihuane u medicinske svrhe, ako postoje i najmanji dokazi da je oboljelima od koristi i pomoći. Ali, što bi joj na to rekli konzervativni radikali koji je podupiru, kako bi na to gledala Crkva i oni koji se legitimiraju vjerom na isti način kao i domoljubljem , dakle, kao dokazom svoga “autentičnog hrvatstva”? Zar nije i marihuana “s vražije strane” ?
No, pomilovanje je jedno, a legalizacija marihuane nešto sasvim drugo. Pomilovanjem se kupuju glasovi, ono je jednokratno, ima brz efekt a ne mari za sudbine drugih, bolešću ugroženih. Sračunato je tek na osvajanje lakovjernog puka i na izbornu pobjedu. A u tome, ne pita se za sredstva borbe. Dobrodošao je i Huanito sa svojom nesrećom. Treba samo pogledati kakve je osobe dosad pomilovala…
Zato, već sutra, kad inkasira dobit od ove predizborne jednočinke, zaboravit će na marihuanu, milosrđe, empatiju i neće ni prstom maknuti kako bi potakla Vladu i Sabor da sistemski, dugoročno, riješe taj problem kako ljudi poput Huanita ne bi bili tretirani kao kriminalci u društvu koje svoje stvarne kriminalce tretira kao nedodirljiva božanstva i besramno im se klanja.
