Petar Baranović o osnivanju udruge “Ribarska solidarnost”:
Vrijeme je da se pobrinemo za sebe jer ovako smo osuđeni na životarenje i lagano umiranje

Zbog niza problema koji ih dovode na rub opstanka, a koje dosada nisu uspjeli riješiti kroz postojeće strukovne organizacije i nadležne institucije, profesionalni ribari odlučili su osnovati udrugu. Vrijeme je da se pobrinemo za sebe jer ovako smo osuđeni na životarenje i lagano umiranje, kaže Petar Baranović koji slovi kako kandidat za predsjednika udruge Ribarska solidarnost koja će, u Šibeniku, sutra održati osnivačku skupštinu.

Okupit će se u ovu nedjelju u Šibeniku profesionalni ribari s područja kompletne Jadranske obale, jer svima je dogorilo do peta. Dugogodišnje profesionalno ribarenje,  iskustvo na čelnom mjestu Sindikata ribara te u politici kroz saborski mandat ali i činjenica da je inženjer morskog ribarstva, bili su više nego dovoljni da se Petar Baranović uključi u prve razgovore o udruživanju ribara koje je inicirala grupa kapetana još ovog ljeta.

Pritisli su nas problemi i nije samo stvar dojma kako nitko iskreno ne brine o nama. Da je tome tako dovoljno govori podatak kako je broj posada u kočarskom ribolovu na području naše županije gotovo prepolovljen u posljednjih deset godina, kaže Baranović.

Ribari su osuđeni na životarenje i lagano umiranje

– Problema ima jako puno i neki se vuku više od deset godina. Dva najbitnija, koja su bili okidač za osnivanje udruge, su divljanje troškova, prvenstveno nekorektno određivanje cijena nafte. Drugi problem je to što je, u tako nepovoljnjim okolnostima neopravdanih velikih troškova poslovanja, došlo do pada cijena ribe. Odnosno došlo je do izražaja ono što ja godinama tvrdim: da je Hrvatska kolonija kada je ribarstvo u pitanju. Izlovljavamo svoja prirodna bogatstva koja zbog nefunkcioniranja tržišta i zbog loše potpore ribarskom sektoru, izvozimo za bagatelne cijene. Tako i de facto i de jure punimo džepove izvan granica Hrvatske, prvenstveno Talijanima. Naši ribari su osuđeni na životarenje i lagano umiranje. Ako se ovakva situacija dugo nastavi doći će do masovnog napuštanja ove struke. Mislim da je u konačnici upravo to u pozadini ovakvog odnosa na tržištu.

Talijani jedva čekaju da propadnemo

S druge strane Jadrana, dodaje Baranović, željno očekuju da hrvatski ribari padnu na koljena pa da mogu kupovati naše brodove, licence i tako ostvariti svoj san o ribarenju na istočnoj strani u našim teritorijalnim vodama.

– Jednu takvu inicijativu sam s grupom ribarskih aktivista zaustavio prije 15-ak godina. No te su ambicije trajne, a sada postoji opasnost da Talijani uđu meko i tiho potpuno u skladu sa zakonom, ako propadnemo mi domaći ribari. Ako ribarstvo prestane biti poziv hrvatskog čovjeka posta će poziv stranaca u našim vodama. Ovo je naše more i nama pripada pravo da radimo na njemu i mi ćemo se za to pravo izboriti. Dobronamjerno pružamo ruku suradnje svima koji lutaju kao gusani u magli kad je ribarstvo u pitanju ali ignoriranje i loše namjere nećemo tolerirati, oštro će Baranović.

No za početak, Ribarska solidarnost, krenut će “umeko” i otvoriti razgovor sa svima koji kroje ribarsku politiku, odgovara Baranović na pitanje o prvim potezima udruge:

Želimo da stvarni predstavnici ribara dobiju glas u odlučivanju o ribarskom sektoru

-Već je dogovoreno da se pripremi jedna agenda za sva ministarstva, prvenstveno za resorno , a zatim i za ministarstvo poljoprivrede te zaštite okoliša. Imamo štošta toga za reći i predložiti i nadam se da ćemo sa svim za stol sjesti u dobroj vjeri i da će se racionalno analizirati stvari i donositi mjere. U kojoj mjeri Vlada može izdvojiti plavi dizel iz nekih općih pravila formiranja cijene, to tek treba vidjeti, ali Vlada ima druge mehanizme da to kompenzira. Ono što želimo postići je da kao stvarni predstavnici stvarne ribarske udruge imamo svoj glas kod donošenja svih budućih odluka u procesu upravljanja ribarskim sektorom što do sada nije bio slučaj. Sastav koji sada sjedi oko resornog ministra kada se raspravlja o ribarstvu nije adekvatan. Postoje ljudi koji dolaze govoriti u ime ribara, a da ribare nisu pitali niti za junačko zdravlje, kamoli za stvarne probleme. Nadam se da će predstavnici udruge udruge, koja će imati stvarnu reprezentativnost, iznošenjem argumentiranih stavova i davanjem konkretnih prijedloga pomoći svima koji uvjetuju naše poslovanje, da donose prave odluke i krenu u pravom pravcu kad je ribarstvo u pitanju.

Na popisu problema koje treba riješiti su i mjesta za privez brodova i iskrcaj ribe kojima ribari nisu zadovoljni. Uz izuzetak nekoliko pozitivnih primjera, velika većina ribara nema normalne uvjete za rad jer mjesta na kojima se privezuju i iskrcavaju ulov nemaju ni javne rasvjete, ni priključka vode, a većina ni kontejner za smeće. To bi se moglo riješiti u vrlo kratkom roku kad bi resorni ministar imao pravu informaciju s trena. A prave informacije mogu dati samo oni koji žive od ribarenja. Svi ostali se nemaju pravo petljati u život hrvatskih ribara, poručuje Baranović.

Vojne vježbe zatvaraju lovišta: ribari na gubitku, a naknade nema

Na popisu ministarstava koje će dobiti agendu udruge Ribarska solidarnost, naći će se i Ministarstvo obrane. Nije to bilo u planu, no u posljednje vrijeme zaredale su se vojne vježbe na moru i to baš u ribarskim lovištima, a da se ribare niti konzultira niti obešteti.

-Bilo bi puno praktičnije da u vrijeme mirovanja ribarskih flota, vojska odradi svoje vježbe, a ne da nam se lovište zatvara tri puta u mjesec i pol dana.U špici sezone lova na trlje kad, u financijskom smislu, tradicionalno bilježimo najbolje ulove mi imamo deset dana zatvoreno lovište zbog vojnih vježbi. Tri puta ove jeseni! Bez naknade! To je za nas veliki problem. Ne želim ulaziti koliko je to opravdano ali bilo bi jako dobro kada bi postojala nekakva suradnja i međusobno razumijevanje, smatra Baranović.

Profesionalni ribari koji su inicirali osnivanje udruge Ribarska solidarnost, nemaju iluziju kako će organiziranjem brzo doći do rješavanja problema koji im ugrožavaju egzistenciju ali naviknuti su na naporan rad i ne žele više ništa prepustiti slučaju. Osim nekoliko krupnih igrača koji su u posebnoj milosti vladajućih ostali ribari su potpuno zanemareni, a dobrim dijelom i manipulirani svih ovih godina, smatra Baranović koji očekuje kako će Ribarska solidarnost opravdati povjerenje profesionalnih ribara.

– Procijenili smo kako ćemo, ako ne dignemo glavu i ne organiziramo se, mi profesionalni ribari mokrih gaća ostati na suhom. Glavnu riječ u kreiranju ribarske politike vode ljudi kojima gaće nisu nikad bile mokre, što nama, u najmanju ruku, ugrožava poslovanje i opstanak. Ono što sada radimo je potrebno i opravdano. Ne možemo pustiti da nas voda nosi. Imamo izbor ili se boriti protiv takvih iskustava ili “čekirati” kartu za Dublin. A ja ne bih u Dublin. Vrijeme je da se stanje popravi, da se potpore iz EU fondova disperziraju na sve ribare, a ne da budu privilegija za odabrane. Na nama je da vodimo računa o sebi čak i da je sve idealno. Ja vjerujem da ćemo u udrugu Ribarska solidarnost, poštenim radom, u svoje članstvo privući sve one kojima su stvarno mokre gaće od ribarenja. I naravno očekujem da u udrugu nikad neće ući oni koji su do sada, “i na bilo i o na crno”, za sebe osiguravali neprimjereno visoku razinu utjecaja i potpore od strane države. Nećemo ih imenovati, no veliki su se pobrinuli za sebe. Ja im to ne zamjeram, ali sad je vrijeme da se mi mali i srednji pobrinemo za svoju budućnost i opstanak, zaključuje Baranović.