Jürgen Moltmann:
Govoriti o ženama kao “drugotnima” je hereza. Marija Magdalena je apostol nad apostolima.

-Demokracija i socijalizam, individualna i društvena ljudska prava su neodvojivi. Ona su međunarodna, univerzalna i stvorena za misionarsko širenje, riječi su Jürgena Moltmanna, jednog od najuglednijih i najutjecajnijih teologa današnjice koji je bio gost netom završenog šibenskog Festivala alternative i ljevice. U svom predavanju naslovljenom “Kršćanstvo, čovječanstvo i novi nacionalizam”, Moltmann je govorio i o izazovima pred kojima se danas nalazi čovječanstvo i zbog kojih zagovara „svjetsku unutarnju politiku” naspram novom nacionalizmu koji je „neprijateljski nastrojen prema čovječanstvu”. U suvremenom svijetu, smatra Moltmann, nacionalne države su fenomeni preostali iz nekog drugog vremena, a ljudskost bi trebala biti ispred nacionalnosti.

S Jürgenom Moltmannom uspjeli smo razgovarati tek kratko jer njegov je raspored u nepuna dva dana boravka u Šibeniku bio poprilično popunjen. U petnaestak minuta razgovora teško je bilo dotaknuti se svih tema o kojima Moltmannovo mišljenje treba čuti, no ono što nam je rekao vrlo jasno se referira i na negativne pojave u hrvatskom društvu: od nacionalizma do negiranja ravnopravnosti žena od strane predstavnika katoličke crkve.

U svom predavanju govorili ste o uzdizanju domovine na razinu svetosti “sveta domovina”, o tome da nam pitanje nacionalnosti ne može biti ono što nas određuje. Ne ako smo vjernici. No u Hrvatskoj se upravo to apostrofira…

Za kršćanina je svaka domovina tuđina i svaka tuđina je domovina kao što to piše u ranokršćanskom spisu Poslanici Diognetu. Smatram kako čovječnost dolazi ispred nacionalnosti, jer su nacionalnosti one koje ograničavaju dok je čovječnost univerzalna.

Hoće li i utječe li globalizacija na nestajanje nacionalnih država? Koliko je  to “nacionalno” zaista važno kada se nalazimo pred problemima koji zahtijevaju zajedničko djelovanje i ujedinjenje koje i vi zazivate?

Globalizacija je proces koji se očituje jedino u industrijskom i financijskom sektoru, a od konca Istočnog i Zapadnog sukoba, pitanje nacionalizma sve više dolazi do izražaja u Rusiji, SAD-u i nekim drugim manjim državama. No to je jedan korak unazad, jer su problemi čovječanstva univerzalni i u skladu s tim sam u svom predavanju napomenuo kako potencijalni nuklearni sukob ujedno znači i okončanje ljudskog roda kao takvog, a klimatske promjene su te koje će dodatno doprinijeti toj katastrofi. To su stavke koje nije moguće sprovesti na adekvatan način kroz globalizacijski proces kako to čini industrijski i financijski sektor i prema tome Ujedinjeni narodi moraju postati snažniji, jer niti jedna nacija nije u stanju riješiti ovaj problem čovječanstva. To možemo učiniti jedino zajedno jer kako kaže izreka: “Together we stand, divided we fall”(Ujedinjeni stojimo, razjedinjeni padamo).

Rekli ste kako je u ovim “posljednjim vremenima” kada je kraj čovječanstva moguć u bilo kojem trenutku, preživljavanje zamislivo samo ako se narodi udruže i dogovore, ako podrede individualne interese nacija globalnom napretku. Vjerujete li da je to zaista moguće?

Da, jer nema alternative. U protivnom čovječanstvo neće preživjeti.

Jesu li kršćanske vrijednosti danas sve ugroženije jer kako ste rekli, a to je i činjenica, da trebamo novi “životni stil” koji nije fiksiran na kapital i konzumerizam.

Kršćanske vrijednosti kao ljubavi prema bližnjem, srdačnost, solidarnost i sl. nisu ugrožene. One su, primjerice, u Njemačkoj stalno na udaru, ali nisu u opasnosti da nestanu. Kapitalizam i konzumerizam su svojevrsno bogoslužje našeg doba, vjeruje se kako su oni ti koji daju smisao životu, međutim, to je najobičnije praznovjerje.

Predavanje ste završili pitanjem našeg odnosa jednih prema drugima na primjeru Njemačke: “Da li su Nijemci i izbjeglice prije Nijemci i izbjeglice nego što su ljudska bića?” Kakva je situacija u Njemačkoj kada je riječ o izbjeglicama?

Kada je 2015. naišao prvi izbjeglički val iz pravca Mađarske, Angela Merkel, njemačka kancelarka je izjavila: „Wir schaffen das“ (Mi to možemo), te im je dopustila da ostanu unutar područja Njemačke federacije. To je jedna krizna situacija i Evangelička crkva je u tom smislu pozdravila odluku njemačke kancelarke iz 2015. Danas postoji ograničenje azila kao ljudskog prava, te zahtjev za azilom može biti odbačen. Razlozi za njegovo dobivanje se preispituju, jer migracije nisu ljudsko pravo, pa tako u Njemačkoj ono ovisi o kapacitetima i broju slobodnih radnih mjesta. Treba nam jedan zakon o migracijama, jer sad se primjerice izbjeglice iz Afrike doživljavaju kao manje važne u odnosu na izbjeglice sa Balkana. No, u Njemačkoj ima 200.000 Hrvata, 500.000 Poljaka, Rumunja, Bugara, Čeha…, jer su migracije oduvijek postojale i jesu dio Njemačke stvarnosti.

Za kraj žensko pitanje: o ženama u kršćanstvu. U posljednje vrijeme u Hrvatskoj su se od strane crkve slale poruke kako su žene „drugotne”, kako će tražeći pravo na jednakost postati neposlušne. Je li žena u kršćanstvu „drugotna”, neravnopravna, nužno poslušna naspram muškarca?

Takve poruke su hereza. Marija Magdalena je apostol nad apostolima, Pavao je prigrlio Juniu kao apostola. Za ranokršćane su žene bile jednako vrijedne kao i muškarci. U antičkoj kulturi je patrijarhat bio glavno pitanje. Potom dolazimo na prijelaz 17. u 18. stoljeće kada feministička teološka problematika biva napisana od strane jedne žene, dok je 1972., godina kada je zaređena prva žena za svećenicu. Između toga imamo dvije, tri biskupice u Evangeličkoj crkvi u Njemačkoj, a Katolička crkva je na početku mogla posvećivati žene u službu đakona.

Takve poruke, kako kažete, jesu hereza ali su Hrvatskoj dolazile sa oltara…

Nemojte zaboraviti da je Duh Sveti ženskog roda!