Tresla se brda na Ibleru, a iz njih nije istjeran ni vuk ni miš. SDP se iz pat-pozicije nije pomakao ni za milimetar. Davor Bernardić, javlja N1 televizija, i dalje ostaje predsjednik stranke, a kome se to ne sviđa slobodno mu je otići, ali to od svoga partijskog šefa ne trebaju očekivati.. Predsjedništvo i Klub zastupnika SDP-a danas su satima uzaludno “lomili” Bernardića, ufajući se u njegov “zdrav razum” i kakve takve ostatke ponosa, ali Bero je ostao čvršći od bedema.
Legalno je izabran na dužnost prvog čovjeka SDP-a, i dok god ga stranka ne opozove, sukladno statutu, ne treba se nadati njegovom samoopozivu. Želi, štoviše, i funkciju šefa Kluba zastupnika SDP-a, iako ga čak 22 SDP-ova zastupnika na tom mjestu ne žele. To je u najkraćem rezime najnovije runde “prijateljskog uvjeravanja” vodstva stranke s njezinim nepokolebljivim predsjednikom…
-Ovo više nema nikakvog smisla- rezignirano je novinarima danas kazao, nakon još jednog u seriji sastanaka, suspendirani član Predsjedništva, saborski zastupnik Peđa Grbin. Spomenuo je i kako je Bernardić na sastanak došao s prijedlogom da ga kolege izaberu za predsjednika Kluba zastupnika . Ali, za takvu izlaznu strategiju nije imao podršku, kao što nijedan drugi prijedlog kojega su članovi Predsjedništva i zastupnici iznosili nije prolazio kod njihovog “nevoljenog” šefa.
-Nikakve iznuđene ostavke ulice, ne dolaze u obzir- ostao je tvrdo na svojoj početnoj poziciji Bernardić , uvjeren da iza svih ovih nasrtaja na njega stoji zapravo “krupni kapital i uvozni lobiji”.
Bilo je to vrzino kolo u kojemu su svi, satima uporno plesali neki misteriozni “ratnički” ples, istodobno se zaklinjući da nikomu do rata nije. Bilo je i pokušaja da se ovaj gordijski čvor otpetlja referendumom članstva koje bi tako odlučilo o sudbini predsjednika, ali, kako veli Grbin, sve ove silne javne i tajne polemike oko budućnosti SDP-a s Davorom Bernardićem na čelu, zapravo “vrijeđaju pamet” i samo su njegovo kupovanje vremena. SDP se više ne bavi aktualnim političkim temama i problemima u državi, za što je dobio mandat građana, nego isključivo sam sobom. A i to radi jalovo i neznalački kao i sve ostalo…
Davoru Bernardiću se, navodno, nudilo i mjesto u Europskom parlamentu kao cijena njegovog “časnog” odlaska s vodeće pozicije u SDP-u. Spekuliralo se i kako Beru više ne podržava čak ni njegov mentor, potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina, ali je riječki SDP-ovac danas ponovo uoči sastanka novinarima kazao kako Predsjedništvo stoji iza Bernardića, kako neće tražiti njegovu ostavku te odbio sudjelovati u činu “rušenja” predsjednika jer to drži izdajom.
-Prihvatio sam, na prijedlog kolega Rajka Ostojića i Franka Vidovića, da budem predsjednik Kluba zastupnika SDP-a, ali sad više to ne žele- požalio se Bernardić poslije maratonske sjednice, i pozvao kolege na kompromis, pledirajući na svih da rade u interesu ove zemlje i SDP-a, a ne protiv njega. No, radi li protiv SDP-a itko više od njegova čelnika…?
Kad je Bernardić preuzeo stranku SDP je imao 25 posto potpore, danas ima jedva 18 posto s tendencijom daljnjeg srozavanja, strepeći pred populističkim Živim zidom koji im puše za vratom s preko 13 posto podrške građana. Bero je, to čak i njegovi najveći štovatelji sada moraju priznati, doveo stranku na najniže grane, ako ne računamo rane 90-te kada je Račanova družba figurirala kao slijednica komunističke partije koju su njezini oponenti i protivnici redom identificirali s jugoslavenstvom. . Stranka se kontinuirano osipa, “nepoćudni” se izbacuju , neki odlaze dobrovoljno, drugi su pod suspenzijom, treći se pasiviziraju i hine nezavisnost. Ni ljubavi ni sloge nema u današnjem SDP-u.
Ali ima oportunizma, u čemu SDP-u nema ravna. A dok oportunisti i poltroni marširaju u prvim redovima hrvatskih socijaldemokrata, cirkus neće prestati. Stranka je u terminalnoj fazi bolesti, i samo je pitanje, nastavi li ovako, u kakvim će mukama sa scene otići.