Istanbulska konvencija mogla bi biti jabuka razdora za HDZ. Crvljiva. Pokrenuta je prava unutarstranačka mobilizacija za očuvanje “tekovina revolucije”, iliti HDZ-ovog konzervativnog svjetonazora kojemu prijete i “vanjski i unutarnji neprijatelji”. Svim podjelama usprkos, šef Partije Andrej Plenković vozi po svom zadanom ( EK ) itineraru, pa što tko misli, da misli. Konvencija će biti ratificirana, obećao je, u roku od dva tjedna. I svim unutarhadezeovskim otporima unatoč, vjerojatno je u pravu.
Jer za taj posao, bez dodatnih napora i uvjeravanja oporbe o potrebi konsenzusa o tom, ponajviše civilizacijskom, pitanju, ima njihovu potporu. Bar većeg dijela opozicije. Kojom sasvim komotno može kompenzirati manjak podrške u HDZ-u. Da nije tako, Plenković bi Istanbulsku žvakao i duže od Milanovića…
Brkić: Rod je definiran rođenjem, a ne društvenim navikama
Iako je HDZ u vrijeme vlade Zorana Milanovića, i to od svojih najrevnijih čuvara konzervativnih vrijednosti ( poput Mira Kovača ), beskompromisno zagovarao ratificiranje Konvencije i prozivao “lijevu vladu” zbog odugovlačenja, dolaskom na vlast okrenuo je ćurak naopako. Pa je sad Konvencija o sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji zapravo ideološka podvala kojom se dezavuiraju tradicionalne obiteljske vrijednosti na kojima počiva politika i filozofija HDZ-a. Milijan Brkić je u izjavi za RTL televiziju bio posve decidiran: Svoj stav o Istanbulskoj konvenciji rekao sam još prije šest mjeseci. Moj stav je da je rod definiran rođenjem , biologijom, a ne nikakvim društvenim navikama. HDZ kao narodnjačka, demokršćanska stranka mora njegovati tradicionalne vrijednosti. I basta!
Iz Agrentine, gdje se zatekao u pratnji predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, ljutito pismo piše i Davor Ivo Stier pozivajući svoje stranačke prijatelje i kolege da glasaju protiv tog dokumenta. Na Plenkovićeve opaske kako su protiv Konvencije oni koji su neinformirani, koji žive u svijetu percepcija i da im treba vremena da shvate okvire i suštinu Istanbulske konvencije, Stier žestoko poručuje: Takva kritika je odraz totalitarnog mentaliteta!
Čak je i Ivana Maletić, koja je svojedobno u Europskom parlamentu bila suzdržana glede Istanbulske konvencije, sada žestoko protiv. Mada svoj stav definira neodređeno: Nisam potpuno protiv, ali većim dijelom jesam…
Dojam je da se Plenković zbog toga odveć ne uzbuđuje. Jest, neugodno je kad vas “miniraju” vaši ljudi, ali što se može, to je samo posao, a on nije uvijek ugodan…
Plenkovićeva “kandidatura” za šefa EK-a, k’o naručena!
Možda šefa HDZ-a u ovom prijelomnom trenutku unutarstranačkih podjela, u nekoj mjeri relaksiraju medijske spekulacije oko njegove možebitne kandidature za predsjednika Europske komisije. Štoviše, čovjek bi rekao kako je tekst u riječkom Novom listu na tu temu u ovom trenutku došao k’o naručen. Taman uoči susreta s kolegama u Predsjedništvu i Nacionalnom vijeću HDZ-a koje bi trebao pridobiti za potporu Istanbulskoj konvenciji, dolazi informacija o njegovom potencijalnom političkom uzletu, ni manje ni više nego na mjesto šefa “europske vlade”! I to bi imao biti kandidat Europske pučke stranke. Juncker nakon Junckera! A to nije mala stvar. Time mu je rejting samo dodatno podignut, razmjerno njegovom golemom egu, koji je uspješno rastao i bez ovakvih najavnih promaknuća.
Razumije se, trenutni hrvatski premijer, takve je spekulacije odbacio, jer sve drugo bi bilo neumjesno i nerazborito. Makar u ovom trenutku. Uostalom, izbor novog predsjednika EK-a tek je potkraj godine, a do tada ima vremena…
RTL-ovom novinaru Hvoju Krešiću, na izravan upit o eventualnoj kandidaturi, samozadovoljni Plenković je sasvim diplomatski odgovorio: – Ja sam hrvatski premijer i to je moj posao.
Ali nije propustio napomenuti kako je to dobro ako se misli da Hrvatska ima čovjeka za takvo mjesto. Samo, eto, on ima drugi posao. Baš šteta!
Horor u WC-u…
U pravu je Plenković. Ovog je trenutka predsjednik hrvatske Vlade, a sutra, tko zna, moguće kandidat EPP-a za šefa europske. No, o tom potom. Plenkoviću takva “ušušurena” atmosfera, paše, jer ga osnažuje u ovom “kriznom” trenutku za HDZ. S jedne strane može funkcionirati kao prijetnja onom stranačkom dijelu koji ga kani opstruirati u pogledu ratificiranja Konvencije, jer, šalje poruku: “ja uvijek imam gdje otići, i to na puno bolje mjesto, a što ćete vi, ako padne vlada i HDZ izgubi izbore”. S druge strane, baš ta njegova “rezervna pozicija” dodatno iritira mnoge u stranci kojima je Plenković ostao do danas “strano tkivo” u HDZ-u. Samo, ovog puta Plenković ne ovisi isključivo o njima što mu daje određenu prednost u “prijateljskom stranačkom uvjeravanju”.
A dok Plenković vodi svoju bitku u stranci, dotle najstrasniji oponenti Istanbulske konvencije u zastupničkim redovima pokušavaju ratifikaciju zaustaviti najavom refrenduma i pritiskom na kolege u HDZ-u ( Hrastov Zekanović piše Stieru da se mani Argentine i vraća odmah kući jer treba spasiti naciju od “istanbulskog potopa” koji državi prijeti u slučaju ratificiranja Konvencije ). Glasnović, pak, poručuje kako Istanbulska konvencija pogoduje pedofiliji i zoofiliji, i kako, valjda, tu “baba rogu” treba zatuči da nam ne plaši djecu. Neće više ni djeca ni pravi hrvatski muževi od straha ući u WC izvan kuće, jer bi ih tamo mogao zaskočiti kakav “rodno definirani stvor”, recimo muškarac u tijelu žene ili žena u tijelu muškarca , a to je, priznat ćete, pravi horor. Tome je mudro doskočio HDZ-ov zastupnik,vrli Culej. Ne gleda turske serije, to je najsigurnije …
Ilčićeva “prosvjetiteljska” turneja
Neki sa saborske govornice promiču “pokret otpora” Istanbulskoj, a neki turnejom po Hrvatskoj. Recimo, Ladislav Ilčić, putuje danima “nesretnom našom” educirajući neuke i prokazujući nemoralne i “pravu narav” Konvencije koja se bogobojaznim Hrvatima nameće. Evo ga sutra u Šibeniku, gdje će u Gradskoj knjižnici gostovati na tribini koju organizira građanska inicijativa “Istina o Istanbulskoj” u suradnji s Hrvatskim katoličkim društvom prosvjetnih djelatnika “Biskup Srećko Badurina” i Šibenskom biskupijom. Sasvim očekivano. Ali, neočekivano je i neprimjereno da u operativnom organiziranju tribine (slanjem mailova i poziva za tribinu) sudjeluje jedna odgajateljica, pače pedagoginja Dječjeg vrtića “Smilje”, čija to funkcija svakako ne bi trebala biti. Što, dakako, ne dovodi u pitanje njezin dolazak ili sudjelovanje na tribini kao privatne osobe. I u ovom pozivu za Ilčićevo prosvjetiteljsko gostovanje u Krešimirovom gradu upozorava se na najveću moguću ugrozu koja nam prijeti od Istanbulske- da muškarci ulaze u ženske WC-e i svlačionice. Što bi moglo dovesti do nesagledivih posljedica!
Čudo kako su nekoć tzv. virdžineše, spolom žene a po rodnoj ulozi muškarci, silom prilika jer imanje je netko morao voditi a muškog nasljednika nije bilo, o kojima je Ilčić mogao čitati u etnografskoj literaturi, u neka daleko konzervativnija vremena mogle opstajati i nisu smetale čak ni “ilčićima” onog doba…