Hod za život- unatrag

U Zagrebu se opet hodalo „za život“. Drugi put. U Splitu, prvi put. Izborne parade i promenade zamijenili su gotovo isti likovi ali upakirani u priču o štovanju života. Koji počinje začećem a završava prirodnom smrću. Osnovna je to poruka ove „edukativne misije“ koja Hodom za život prkosno, a navodno i ponosno, Hrvatsku priželjkuje vratiti u srednji vijek, a žene u vrijeme kada nisu imale ni pravo glasa a kamoli pravo na pobačaj. Što je rezultiralo drastičnim rastom smrtnosti žena, ali kako su one „drugotne“ po sebi i volji Svevišnjega, to i nije bilo od osobite važnosti. Nekad. Na žalost, u ovoj današnjoj koloni „za život“, iako održanoj u 21. stoljeću, mnogi „hodači“ još su mentalno u srednjem vijeku…

Ukazala se i Željka Markić. U Zagrebu, među konzervativnim, desnim aktivistima i klerom koji se bogme masovno okupio na Trgu dr. Franje Tuđmana i smjerno paradirao Ilicom do Trga bana Jelačića gdje je uslijedio veliki forte sa Thompsonovim „ljubavnim“ stihovima iz razglasa. Što jest jest, ako ne može u Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj ili u Sloveniji, pače ni u hrvatskoj Puli, Thomspon je u glavnom gradu Croatie uvijek dobrodošao. Naravno, zbog svojih ljubavnih pjesama i velike obitelji. Čime svjedoči svoju iskrenu privrženost Hodu za život…

Cijela je ova uočiizborna šarada bila i prikladno okićena. Ljudima i transparentima. „Molim, hodam, živim i Bogu se divim“, pisalo je na jednom, dok je s drugog prijeteći odzvanjalo:“ Hodaj, zabrani, kazni, uhiti!„ Koga?

U Splitu su se prosvjednicima rekreativno pridružili i lokalni političari, još koji dan župan, Zlatko Ževrnja i stranački mu šef i kolega Ante Sanader, kojima je danas „slobodan dan“, pa su ga iskoristili za malo tjelovježbe. Razgibali su mišiće, a glavu čuvaju za sutra, za dan pobjede ili poraza…

A kako kod nas i inače biva, svaki prosvjed ima i svoj kontraprosvjed, pa je u Zagrebu skupina aktivista pokušala štovateljima lika i djela svestrane Željke Markić pripriječiti put prema Jelačićevom placu. Sjeli su nasred ceste i sjedili uz kokice dok ih policija nije i fizički uklonila . Među njima i Sanju Sarnavku…

Imali su i „kontraši“ što za reći povorci ćudorednih. „Hod unatrag“, „Hod za ilegalni pobačaj“, „Hod protiv žena“, „Opus dej go avej“, „Pravo na izbor= pravo na život“, „73656 kućanstava živi na rubu siromaštva“ , a „115 048 žena u Zagrebu živi bez prihoda“, neke su od njihovih poruka.

Manifestaciju koja je u Zagrebu okupila, tvrdi policija, oko 15 tisuća ljudi, a u Splitu njih oko 5 tisuća, mahom krajnje konzervativnih građana, snažno je podržao i domaći kler. Organizatori  marša su udruge civilnog društva i vjerski pokreti, a uključila se i Biskupska konferencija pozivom na molitvu za „Hod“. Marširali su ulicama jednako ponosno i srčano, svećenici, časne sestre i konzervativci, jer nitko ženu ne štuje više od njih. Zato su je oslobodili i svih nepotrebnih prava i proglasili „drugotnom“. Njezino je pravo i obaveza tek da rađa, i to pod svaku cijenu, pa i kad je silovana… Zato jedna od poruka s današnjeg prosvjeda govori više od svih – Hod za život gazi žene!