Porast korištenja neobnovljive pitke vode od strane međunarodnih proizvođača hrane stavlja globalne zalihe hrane i vode u opasnost i može uzrokovati porast osnovne cijene hrane, upozorava se u studiji koju je objavio University College London- Institute for Sustainable Resources.
Kako pokazuje njihova analiza, upotreba neobnovljivih izvora podzemnih voda u navodnjavanju poljoprivrednih površina povećana je za četvrtinu od 2000. do 2010. godine, a u Kini je udvostručena. Istraživanje sugerira da bi ovakav trend mogao dovesti do smanjena zaliha vode što u konačnici kao posljedicu može imati i ograničen pristup i povećanje cijena hrane.
Podzemne vode, za razliku od vode na površini (u rijekama i jezerima), globalnu poljoprivredu opskrbljuju s 43% vode za navodnjavanje. Korištenjem podataka o trgovini hranom Ujedinjenih naroda te procjenama o crpljenju neobnovljivih podzemnih izvora vode, u studiji se analiziralo kolika je njihova potrošnja u proizvodnji pojedinih poljoprivrednih kultura: 29% vode se troši za uzgoj riže, 12% za pšenicu, pamuk 11%, kukuruz 4% te soju 3%.
Kako se navodi u studiji, zemlja koja izvozi najviše hrane proizvedene navodnjavanjem podzemnim vodama je Pakistan, sa 29% globalnih neobnovljivih izvora vode “ugrađenih” u trgovinu hranom, slijede SAD sa 27% te Indija sa 12%.
Jedna od autorica studije dr Carole Dalin, ističe kako kupovini hrane potrošači sve više pristupaju s aspekta održivosti. No ne odnosi se to samo na pitanje meso ili povrće, organsko ili tretirano.
-Ključno je gdje se i kako hrana proizvodi, a osnovne namirnice poput riže ili kruha mogu imati itekako štetan utjecaj na globalnu opskrbu vodom. Naše istraživanje pokazuje da, ukoliko se i potrošači i proizvođači ne ujedine u prihvaćanju strategija koje bi povećale dugoročnu održivost uporabe vode, većina svjetske populacije riskira povećanje cijena hrane ili ograničenja u opskrbi hranom. Zbog klimatskih promjena u mnogim su regijama u budućnosti moguća češća sušna razdoblja, a u takvoj situaciji želimo zadržati postojeće rezerve podzemnih voda.
Ilustracija/Foto:Pixabay
Kako ističu autori studije, njihove analize pokazuju gdje trgovinski tokovi doprinose neodrživom i potencijalno opasnom načinu korištenja neobnovljivih vodnih resursa.
“Korištenje neobnovljivih izvora vode u jednom dijelu svijeta mogu utjecati na dostupnost hrane u drugom. Ovo istraživanje može nam pomoći prepoznati “ulazne točke” za primjenu održivog upravljanja globalnim izvorima vode”, navode autori studije.
Na globalnoj razini se trguje sa 18 % uzgojenih poljoprivrednih kultura, dok ostatak od 82 % posto ostaje za “domaće tržište”, međutim količina usjeva navodnjavanih podzemnim vodama u međunarodnoj je trgovini značajno porasla od 2000. do 2010., upozorava se u studiji: Indiji i Kini je udvostručena, u Pakistanu je porasla za 70%, a u SAD-u za 57 %.
Kada se podzemni izvori jednom potroše, njihova je obnova dugotrajna, upozorava dr Carole Dalin te dodaje kako već sada treba promijeniti način korištenja podzemnih voda u poljoprivredi odnosno kako su potrebne strategije u kojima će dugoročna održivost proizvodnje hrane imati prednost pred kratkoročnim potrebama.
