Šibenski klub rođendan slavi ovoga vikenda: u petak nastupa kantautor Denis Katanec, a u subotu šibenska grupa El Gato.
Publike za predavanja i promocije u Azimutu uvijek ima, a i ‘sporne’ stepenice nekad dobro posluže (Foto: Azimut/Facebook)
Scenu ne čine samo bendovi. Scenu čine novinari, dizajneri, subkulture, slikari, pjesnici, pisci, konzumenti umjetnosti, entuzijasti, talenti i obožavatelji, ljudi koji vole zaviriti preko ruba i zagrebati ispod površine. Čine je ljudi koji ne slijede zadane putanje, koji znaju da može i bolje. Ili barem drugačije. Ljudi s jedne i druge strane pozornice. Scena ne ovisi o novcu, nije tu zbog zarade i uglavnom je uvijek u bankrotu. Sceni treba klub. Točka susreta, s komadom šanka dovoljnim za okupljanje trusta mozgova i pozornicom, ma kolika ona bila, sve dok je blizu priključak za struju. Azimut je, nakon godina i godina bez uporišne klupske točke u gradu, u kratkom vremenu postao upravo to.
Gornji smo pasus ponavljali iz godine u godinu, obilježavajući rođendane Azimuta, jedinog urbanog noćnog kluba u Šibeniku. Je li Azimut i dalje ishodišna točka šibenske promišljajuće, alternativne scene ili je situacija danas drugačija, upitali smo Hrvoja Jelkovića, vlasnika.
– Toliko se toga u ove četiri godine dogodilo i promijenilo, tako da je teško dati neku suvislu ocjenu. Bitno je da smo tu, da radimo – nije Jelković, naizgled, baš prštio optimizmom kad smo uključili diktafon. – Naravno, teško je opstati kad guraš neki svoj film, kad imaš ideju promovirati scenu. Mislim da je za Šibenik bilo bitno da mu se dogodio jedan ovakav prostor, samom tom činjenicom misija je bila ispunjena. A sad, nekakvo okupljanje i održavanje scene, to ovisi o ukupnom stanju protagonista te scene u gradu.
Protuteža ‘službenoj’ kulturi
A stanje i nije neko, tu ćemo se složiti. Supkulturni ili kontrakulturni pojedinci i udruge, kreativno nestaju istom brzinom kako i nastaju, bez konkretne institucionalne podrške, ali i bez dovoljnog broja zainteresirane publike, koja je s godinama, a to nikako nije samo problem Šibenika, izgubila interes za sve ono čega nema u mainstream medijima.
– Živimo u svijetu gdje su stalno prisutni ti valunzi, gore-dolje, tako da to ne znači da već za godinu dana situacija neće biti bolja. Sjećam se da je 2013. Šibenik vrvio kvalitetnim bendovima, u međuvremenu se i na tom polju puno toga negativnog dogodilo. Ali nije se jednostano pokušavati baviti nekakvim alternativnim aspektima kulture i od toga živjeti. Takvi ljudi neminovno dođu u sferu zasićenja i onda opet moraju pronaći način da pokrenu svoje motore, pronaći novu inspiraciju – tvrdi Jelković.
Jelković je, podsjetimo, bio jedan od tri ključna čovjeka koji je Terraneo festival doveo u Šibenik. No, kaže, da nikad nije imao ideju napraviti neku poveznicu između tog neprežaljenog festivala i kluba podno katedrale sv. Jakova.
– Azimut, odnosni nekadašnji Bunari, bio je prvi prostor u koji je ušla ekipa koja je pokrenula Terraneo. Bili smo zadivljeni. Tada se dogodila neka moja povezanost, ljubav prema tom prostoru u kojem, igrom slučaja kao što to inače biva u životu, sam uskoro otvorio klub. Naš česti gost Krešimir Mišak kaže da se u tom slučaju radilo o kozmičkoj sekretarici koja te usmjerava u životu, pa je eto mene ta sekretarica usmjerila u prostor Bunara.
Do danas, kroz Azimut je prošlo više stotina bendova, izložbi, predavanja, kvizeva, promocija i sajmova, a klub je, u tom smislu, jedina protuteža “službenoj” kulturnoj ponudi grada.
– Izložbe ili promocije knjiga i poezije čak me i više vesele od koncerata, jer najlakše je organizirati svirku. Bendova uvijek ima i sve što trebaš je pozvati ih. Ovo ostalo, to su nekakvi aspekti kulture koji teže egzistiraju, pa mi je iznimno drago kad Azimut može biti dio tog svijeta – kaže Hrvoje Jelković.
Sporne stepenice
No, Azimut ima i onu jednu dimenziju više, koja je, ako se nas pita, raritetna u državi, dok Jelković smatra da to i nije baš takva rijetkost. Svi su programi naime, uključujući i koncerte, bez iznimke – besplatni.
– Azimut je složen na jedan drugačiji način, pa je pitanje bismo li mi danas uopće razgovarali o četvrtom rođendanu da smo naplaćivali programe. Gurati alternativnu priču i istovremeno naplaćivati nešto što po defaultu ljudi u nas smatraju da se ne bi trebali plaćati, ne znam baš bi li se to dobro odrazilo na poslovanje i opstanak kluba. Zapravo, ono što je bilo presudno u toj mojoj odluci da se svirke ne naplaćuju, je sam koncept prostora. Koncerte radimo u dijelu kluba gdje se nalaze ono velike stepenice koje onemogućavaju da dio gledatelja u potpunosti vidi bend na pozornici. Mislim da ne bi bilo fer dovesti primjerice Detour, naplatiti ulaz 60 kuna i staviti ljude u situaciju da gledaju u skale. Možda bi kratkoročno to bio dobar potez, ali dugoročno… ja bih prvi rekao odi ti kvragu s tim skalama.
Dakle, sve dok su stepenice tu, nema straha od naplate ulaza. – Kad bi se našlo rješenje za tu situaciju, onda bi se definitivno otvorile nove mogućnosti korištenja tog prostora. Moj plan za takvo nešto postoji, a sad, što će se dogoditi, vrijeme će pokazati. Teško mi je sad reći bilo što konkretno, jer ne ovisi o meni.
Stepenice valjda neće toliko smetati posjetiteljima rođendanskog programa koji Azimut priprema za ovaj vikend. U petak (24. ožujka) u klub dolazi jedan od najzanimljivijih zagrebačkih kantautora Denis Katanec, a u subotu (25. ožujka) nastupa ponajbolji šibenski cover bend El Gato.
Oglas
