Posjetili smo najudarniji termin Kreativnih dana Fausta Vrančića, festivala koji je četvrti put bio održan na otoku Prviću.
(Foto: Jozica Krnić)
U početku je ideja bila ona klasična – da se sezona malo produži. Danas je to preraslo u okupljanje kreativaca, razmjenu ideja, stvaralaštvo, druženje i edukativne radionice. A i sezona se produžila. Kreativni dani Fausta Vrančića u Prvić Luci pored Šibenika održani su ovoga vikenda po četvrti put. Traju, doduše, još uvijek, budući da će sutrašnji, nedjeljni doručak u Hotelu Maestral označiti i službeno zatvaranje festivala.
Čim smo se iskrcali iz slavnog „Tijata“, organizatorice su nas ubile u pojam. Dan ranije, naime, na otoku Prviću bila je održana dalmatinska premijera filma „Gazda“, trenutačno vruće domaće dokumentaristične robe. Da smo znali, došli bismo. A kako su Prvićani uopće došli do „Gazde“ samo nekoliko dana nakon središnje zagrebačke premijere? Nismo saznali, jer… –To je tajna – bila je odlučna Antonia Dobrota, jedna od organizatorica.
Dobro. Zato smo došli na vrijeme da pogledamo što će na Kreativnim danima Fausta Vrančića, od milja nazvanih KDFV, pokazati ekipa iz zagrebačke udruge FabLab, čiji je program otvarao subotnji dan na festivalu. Radi se o prezentaciji 3D printera. – Djeca su oduševljena. Nacrtala su srca, pa smo ih isprintali. Bitno je da znaju da takvo nešto postoji, jer djelatnost udruge je približiti digitalnu tehnologiju lokalnoj zajednici – rekao nam je predsjednik FabLaba, arhitekt Roberto Vdović.
(Foto: Jozica Krnić)
E moj Roberto, kao da ne znaš da u Šibeniku gradski 3D printer već godinama printa male note i ostale bespotrebne stvari. – Sada postoje stolni 3D printeri, postali su pristupačni, više ne koštaju desetke tisuća eura. Mogu se naći već od 400 eura – nije se dao Roberto.
Imamo u Šibeniku i taj skupi, u AluTechu, ne znamo što taj printa, možda velike note. – FabLab je osmišljen prije tridesetak godina na američkom MIT-u, kao laboratorij za digitalnu proizvodnju u kojem se može napraviti gotovo sve. FabLab je u Hrvatskoj osnovan kao udruga koja promovira nove tehnologije digitalne proizvodnje – Roberto je svoje profesionalno rekao do kraja, dok se na jednom od dva printera nazirala glava Fausta Vrančića.
Djeci se svidjelo, ali ne toliko kao radionica zmajeva. Onih koji se puštaju na vjetru. Voditelji su Darko i Žarko, a šefica koja je sve promatrala iz sjene je Snježana Hristov: – Mi smo iz Zagreba, ima nas petero dobrovoljaca. Na Facebooku nas možete pronaći pod Zmajoljupci. Pozvani smo ovdje već četvrti put i radimo radionicu, a odaziv je svaki put sve bolji. Naš cilj je da klinci razviju kreativnost i motoriku. Njima je to super, jer naprave nešto svojim rukama.
Za konačni uspjeh vjetar čak nije ni toliko bitan; ako ga nema, potrebno je samo malo potrčati. Sat vremena kasnije trčali su svi, i djeca i njihovi roditelji. Tema ovogodišnje izrade zmajeva bili su leptiri, a dok su ih djeca izrađivala, prisluškivali smo razgovor s čela stola:
– Ti se praviš važna.
– Ne pravim se!
– Praviš se, samo zato što si starija.
– Ajd’ molim te, ne govori više.
(Foto: Jozica Krnić)
