Operativci beogradskog centra Bezbednosno informativne agencije uhapsili su u petak u Beogradu Čedu Čolovića (57) iz Tepljuha kraj Drniša, koji se sumnjiči da je špijun jedne hrvatske obavještajne službe. Afera koja potresa Srbiju, ali i hrvatsko-srpske odnose, ljudima u Tepljuhu i Drnišu je smiješna.
‘Špijun’ je uhapšen dok je pokušavao pobjeći u Hrvatsku. O Čoloviću smo porazgovarali i s možda za špijunska pitanja nakompetentnijim Drnišaninom, bivšim šefom hrvatske Službe za zaštitu ustavnog poretka Smiljanom Reljićem.
– Mislim da ovo uhićenje i afera nisu nikakva slučajnost, mislim da je to tempirano, pa čak i po onome što mogu prosuditi po kvaliteti čovjeka o kojem se radi, da je tempirano za ove dnevnopolitičke potrebe gdje je zapravo Vučiću i Nikoliću očito potrebna nekakva senzacija. Očito im je potrebno da pokažu Hrvate kao loše momke, da se pokaže kako Hrvatska nije baš njihov iskreni prijatelj i da će u svim njihovim eventualnim problemima koje budu imalo oko potpisivanja pristupnih ugovora, Hrvatska biti ta koja će njih u tome remetiti. Ovaj slučaj sigurno je izvučen u svrhu toga i vjerojatno će se brzo pokazati da su to proizvoljne kombinacije i konstrukcije. Vrlo je teško govoriti o tome, jer mi prave informacije nemamo. Ne znamo točno o čemu se tu radi i zašto se čovjeka tereti. Onoga časa kad se to pojavi detaljnije bit ćemo malo pametniji – rekao nam je Reljić.
Smiljan Reljić (Foto: Tris/H.Pavić)
Čolovića osobno ne poznaje, ali kaže da mu pozna obitelj i milje iz kojeg je iznikao.
– Znam otprilike taj milje iz kojeg je iznikao. Gledajte, taj Čolović je tu iz jednog sela kod Drniša gdje je bilo jedno od žarišta pobune 90-ih godina. Ja to znam jer sam u to vrijeme bio predsjednik Izvršnog vijeća i predsjednik Kriznog štaba pa sam imao s njima puno razgovora u pokušajima mirenja i pokušajima da se neke stvari riješe mirnim putem. On je čovjek koji je kao i mnogi s ovog područja svoju karijeru, on i brat, gradio na krilima Komunističke partije. Možemo reći da je to bilo slučajno i da nije bilo. To je sigurno bio jedan dio velikosrpske politike generirane iz Beograda, a oni su bili mali pijuni koji su na ovom području tu igru vodili. Dakle on je bio tu radio u jednoj građevinskoj firmi, u Udarniku, a nakon 1990. se priključio vojsci ‘Krajine’ kao i mnogi. I koliko znam bio je ranjen u nekakvoj akciji, nakon toga mu se izgubio svaki trag i završio je očito u Beogradu. Od sumještana čujem da je prije 20-ak dana bio ovdje, tako da ova teza da su ga hapsili prilikom pokušaja bijega iz Srbije ne stoji. Što bi se čovjek iz ovoga mira vraćao na prostor na kojem više nije siguran?
Čujem da ima vinograde i kuće. U ljeti se ovdje pojavi mnogo ljudi iz Srbije koji su otišli iza Oluje. Oni dolaze kućama, na svoja imanja, na ljetni odmor. Ništa to nije senzacionalno, svaka treća ili četvrta tablica u Drnišu tijekom ljeta je s prostora Srbije. Ništa to nije i neće remetiti ove odn0se koji su tu poprilično ustabiljeni – rekao je Reljić.
Bivši šef hrvatskog SZUP-a smatra da Čolović nije ni na koji način mogao doći u doticaj s nekim važnim podacima, sve da je i htio biti špijun. Smatra da i Hrvatskoj usluge takvih špijuna ne trebaju.
Ante Leonitć (Foto: Tris/H. Pavić)
– Činjenice su vrlo jasne i ne govore u prilog njihovim tezama. Hrvatska je članica NATO-a i Europske unije, Hrvatska pripada jednom velikom obavještajnom sustavu cijele Europe koja ima puno većih problema nego da vodi računa o nekakvim petparačkim informacijama iz Beograda. Ja mislim da on ništa posebno nije mogao dati Hrvatskoj. Osim toga, više od 95 posto izvora danas su javni izvori, a do tih pet posto navodno tajnih sigurno takvi likovi ne mogu doći – kaže Reljić.
Na pitanje je li moguće Čolović u ratu napravio kakav zločin, pa mu je Hrvatska omogućila da obavještajnim radom kupi zaštitu od kaznenog progona, Reljić smatra da je to izvan svake pameti.
– Možda je to negdje u svijetu moguće, ali što god mi mislili o Hrvatskoj ovo je jedna uređena zemlja – rekao je Reljić.
Obični građani koji poznaju Čolovića jamče da on sigurno nije nikakav špijun.
– Meni ne ide u glavu da je to on, s obzirom da je on meni bio onako smotan. Sjećam se jedanput, kad sam bio u progonstvu u Medenoj, da sam ga vidio na televiziji u Kninu s rukom u gipsu. Ranjenicima u kninskoj bolnici Srbi iz Londona donijeli su nekakve darove. Ne ide mi u glavu da Čedo Čolović iz Udarnika može biti obavještajac, s obzirom da ga ja znam kao jednoga ovako retardiranog čovjeka – ispričao nam je Ante Leontić, koji je Čolovića prije mjesec dana vidio u Drnišu, ali se nisu pozdravili.
U Tepljuhu Čolovićevi sumještani pričaju da je on zapravo jedan divan čovjek, kojeg vole svi sumještani, posebno djeca te koji u selo donosi i dijeli kolače koje mu sestra u Beogradu radi. Umrli su mu otac i majka, sestra i brat su mu u Beogradu, tako da danas u selu nema nikoga. – Ja sam ga očekivala sinoć s kolačima. Kad ono, javljaju da je špijun! A to je čovjek kakav se samo može poželjeti – priča njegova susjeda.
Kuća ‘špijuna’ Čolovića u Tepljuhu (Foto: Tris/H. Pavić)
