Jučer je počelo treće izdanje SuperUho festivala.
Peter Hook na SuperUhu (Foto: Tomislav Sporiš)
Lutajući festival Mate Škogura počeo je jučer svoju primoštensku avanturu. Tri izdanja, tri lokacije; šibenski TEF i sv. Mihovil jučer, a danas Marina Lučica u Primoštenu. I tako je to moralo završiti: od nebrige šibenskih vlasti SuperUho je, naravno, profitiralo. Smjestio je svoja dva stagea u idiličnu borovu šumu, dovoljno udaljenu od turistima prekrcanog Primoštena, a dovoljno blizu mora. SuperUho je tako dobilo ono što je Terraneo na ovim prostorima uzalud tražio – vlastitu plažu.
Magnetična privlačnost savršene lokacije nije mogla omanuti. Najmanje dvije tisuće ljudi, taman da nije neprohodna gužva, muvalo se jučer već oko 20 sati oko pozornica, kampa, dječjeg kutka, zone opuštanja i improviziranog open-air kina. I šanka naravno, na kojemu se pojavio jedan revolucionaran detalj – nema bljutavih i razvodnjenih lagera, već točenih craftova i alea, po 20 kuna. Uz to, i prognoza je išla na ruku organizatorima: nakon što je u poslijepodnevnim satima palo nešto kiše, noć je bila ugodna, s daškom laganog sjeverozapadnjaka. Otvaranje ovogodišnjeg SuperUho festivala jednostavno je bilo osuđeno na uspjeh.
Istražujući lokaciju, propustili smo dobar dio Pips Chips & Videoclipsa na glavnoj bini. Opći dojam, na kasnijim razgovorima na šanku, bio je da i nisu bili baš u top formi. Mi smo na njih obratili pažnju tek tijekom zadnje „2×2“, koja ne može zvučati loše pa da su ne znam koliko neraspoloženi. Između bendova na dva stagea nema pauze. Zadnji akord na glavnom „Žedno uho stageu“, znak je za početak prvog na „Drugom stageu“. Tako je nakon Pipsa krenuo američki dvojac Lightning Bolt, od kojega su okolni borovi ostali bez iglica. Njihov eksperimantalni noise, temeljen na basu, bubnju i povremenom vokalu, nepatvorena je buka u kojoj se konstantno nazire jednostavni bazični ritam. Zvučna apokalipsa na rubu Primoštena trajala je 45 minuta, a publika je, nakon početnog stadija prilagođavanja, postala ovisna o ovom napadu na uši. Lightning Bolt ispraćeni su ovacijama.
(Foto: Tomislav Sporiš)
Ovacijama, samo malo većim, dočekan je Peter Hook i njegovi The Light. Točno 40 godina od osnutka Joy Divisiona i dva tjedna od dana kad bi Ian Curtis proslavio 60 rođendan, Hook je odlučio pronijeti svijetom ime i zvuk možda i najutjecajnijeg manchersterskog benda. Uz očekivano negodovanje ostala dva preživjela člana. Njegovi možebitni upitni razlozi za izvođenje najblistavijih trenutaka s dva jedina albuma Joy Divisiona nisu postali bitni već na „Isolation“, dok je „She’s Lost Control“ potvrdila ono čemu smo se nadali: ovo zvuči dobro! „Transmission“ i „Love Will Tear Us Apart“ ostavljeni su očekivano za kraj koncerta koji je budio neke davne emocije. Sve osim one da je pred nama bio gažerski cover bend, jer nije. Peter Hook je autoritativno stajao pred mikrofonom sa svojim basom, ne komunicirajući previše. A bas je, zaboravimo li na trenutak na pokojnog Curtisa, ipak presudan u slici koju danas imamo o Joy Division.
Bilo je gotovo, a tek je bila ponoć. Idealno za sve one koji su u Primošten potegnuli iz Splita, Šibenika, Zadra… Napuštali smo lokaciju praćeni nastupom pjesnički raspoloženog hip-hop osobenjaka Saula Williamsa, s mislima na današnji koncert Mudhoneyja. To ne propuštamo!
Dubravko Ivaniš (Foto: Tomislav Sporiš)
Oglas
