Tko bi ga znao zašto i koji je to spomenički virus u zraku, tek nekako se opet, osobito u Dalmaciji, zahuktao trend preimenovanja ulica i trgova, a napose otkrivanja spomen-obilježja hrvatskim “domovinskim junacima i vitezovima” svih fela. Splićani su odlučili podići spomenik 72. bojni Vojne policije na ulazu u Loru, ma kako to nekomu cinično zvučalo. A da ne bi odveć zaostajali za njima, kao ratne 1991. za Zadranima, kada im je i tadašnji ministar obrane Gojko Šušak, očitao bukvicu jer su bili nedovoljno agilni u rušenju srpskih kuća, i Šibenčani su odlučili jednu svoju ulicu u znak velikog štovanja i zahvalnosti posvetiti čuvenoj 72. bojni VP. Pa nek’ se zna da i oni nešto s time imaju …
Naše se ulice i naši gradovi tako ponovo kite ratnim ordenjem i nazivljem, kao da od rata nije prošlo više od dva desetljeća. Pa po uzoru na Drugi svjetski, i Domovinski rat želi svoje ulice i spomenike, svoje obale palih omladinaca, svoje proleterske, spomen na svoje udarne brigade i njihove junačke zapovjednike. Nama kao da vrijeme stoji, ili se u najboljem slučaju vrti u krug. Naprijed nikako krenuti.
Šibensko Gradsko vijeće nedavno se “riješilo” Poljane Maršala Tita, i preimenovalo je tek u toponim- poljana. Valjda nije bilo adekvatnog prijedloga kompenzacijskog imena ( ili možda hrabrosti ?!) , a trebalo se konačno riješiti Josipa Broza. Trend preimenovanja ulica se nastavlja, pa će gradski vijećnici Šibenika sutra odlučiti o novim nazivima dvije gradske ulice. Zapadna magistrala trebala bi se preimenovati u ulicu Specijalne jedinice policije “Jastrebovi”, a Srednja magistrala dobit će ime po 72. bojni Vojne policije. Tako se u Krešimirovom gradu zapravo odvija kasna “militarizacija” ulica i trgova, i to 21 godinu od i službeno okončanog Domovinskog rata.
Zanimljivo je da će Zapadna magistrala otići u povijest uz suglasnost Vijeća gradskih četvrti Meterize i Crnica, na čijem se području nalazi, a na prijedlog samih “Jastrebova” ( Specijalne jedinice policije) po kojima će se ubuduće i zvati.
I Srednja magistrala mijenja ime u 72. bojnu vojne policije uz potporu i pozitivno mišljenje gradskih četvrti Šubićevac i Baldekin II, a predlagač je u ovom slučaju Udruga branitelja veterana Vojne policije.
Oba prijedloga s kojima se ide pred Gradsko vijeće, utvrdio je Odbor za razvoj mjesne samouprave GV Grada Šibenika, a što u ovim preimenovanjima ima razvojnog, ocijenite sami.
Sva sreća da u ovom iracionalnom „razvojnom poduhvatu“ rečenog odbora Gradskog vijeća, Šibenik, vjerojatno zbog financijskih razloga i prazne gradske blagajne, nije slijedio do kraja splitski primjer i odlučio postaviti spomenik, recimo ispred – Kulina. Zaustavili su se tek na ulici 72. bojne Vojne policije. Manje je više…
Tko ga zna, da su se kojim slučajem i ovdje upustili u obogaćivanje spomeničke baštine, moglo se dogoditi i da naprave kakvu fatalnu grešku. Kao u slučaju spomenika koji bi se, navodno, imao otkriti u skradinskom zaleđu, u selu Plastovu, u nedjelju, 24. srpnja, na dan kada je prije 25 godina u zaseoku Sladići od „martićevaca“ napadnuta policijska patrola Šibenske PU, a četiri policajca ranjena, što se smatra početkom ratnih djelovanja u ovom kraju. Spomenik je, kažu, već napravljen, pozivnice već odaslane na adrese mnogobrojnih uglednika, sve je spremno i za domjenak , ali se ispostavilo da je netko pogriješio u elementarnim faktima. Oslanjajući se na zbirku dokumenata, ratnih isprava i bilješki 9. korpusa JNA, pronađenih nakon Oluje u „krajini“, Memorijalni centar Domovinskog rata pod paskom najvećeg među hrvatskim domoljubima i najvjerodostojnijeg među hrvatskim povjesničarima, kako se voli predstavljati Ante Nazor, događaj opisuje kao „napad mještana Sladića na šibensku policijsku patrolu“. Što bi se reklo, Hrvati su napali sami svoje. Da jedan od Sladića, inače ratni zapovjednik skradinske postrojbe Hrvatske vojske, Anđelko Sladić, nije slučajno opazio grešku nepogrešivoga Nazora, spomenik bi možebitno u nedjelju osvanuo s uklesanom „optužnicom“ protiv miroljubivih mještana Plastova koji su iz zaseoka Sladići redom krenuli u rat braniti svoje selo i svoju zemlju. Eto, tako je to sa spomenicima i počastima. Često odu ukrivo…
