Predrag Šustar (46), ministar znanosti, obrazovanja i sporta u eksperimentalnoj vladi Tihomira Oreškovića, savršeni je odabir za tim kojemu je cilj figurirati, a ne funkcionirati. Kao znanstvenik i vjernik, katolički tradicionalist, zapravo je „dogmatski znanstvenik“. Čovjek koji uvijek i u svemu ostaje negdje na pola puta, zarobljen dvjema istinama među kojima se ne umije odlučiti koja je „prava“. Što bi se reklo, egzemplarni oportunist! Prononsirani licemjer. Način na koji je „presudio“ ekspertnoj skupini za Kurikularnu reformu, na čelu s Borisom Jokićem, definira ga upravo takvim, oportunističkim farizejom i manipulatorom koji je spreman odreći se i vlastitog brata, nekmoli Jokića, ako je to cijena koju „poslodavac“ od njega traži. I garancija da će sačuvati poziciju.
Dojučer je voditelj ekspertne skupine za Kurikulum, Boris Jokić, bio predmet njegove fascinacije, a danas meta brze – eliminacije. Što se dogodilo da je Šustar tako radikalno promijenio svoj odnos prema Jokiću i Kurikularnoj reformi koju sabotira?
Zapravo ništa kod samog Šustara. Njegovo je mišljenje „evoluiralo“ pod pritiskom politike, pače, naoko njezinog posve marginalnog fragmenta ( Hrast ), čija formalna snaga nije nimalo proporcionalna stvarnom utjecaju. Ladislav Ilčić, saborski zastupnik, jedan jedini, iznikao pod sjenom toga moćnog „stabla“ ( hrasta ), svojevrsna je fatomorgana. Njegova ruka u parlamentu, naslonjena na Domoljubnu koaliciju, zbog nekih razloga vrijedi puno više od prosječne zastupničke ruke. No, to je sad šira tema, a i nije Ilčić sam po sebi zaslužio takvu medijsku pažnju kakvom se zadnjih dana halapljivo hrani zahvaljujući svojoj vezi s daleko moćnijom i važnijom Željkom Markić kojoj na prosvjedu uz bok stoji čak i premijerova supruga…
Obrazovanje “U ime obitelji” i Željke Markić
Tako ojačana, Markićka nas zadnjih godina korak po korak, nezaustavljivo vraća u Srednji vijek. Ona formulira ustavnu definiciju braka, isključivo kao zajednicu muškarca i žene, ona , uz pomoć svemoguće Crkve, staje na put umjetno potpomognutoj oplodnji, pravu istospolnih parova na posvajanje djece, građanskom i zdravstvenom odgoju u školama, Bogme i Kurikulumu. Temeljito i strpljivo klerikalizira hrvatsko društvo. Šustarovo je tek da sluša i radi što mu se kaže. Ako kao znanstvenik, i građanski intelektualac to može, pitanje je kolika je njegova stvarna „specifična težina“ i kao znanstvenika i kao intelektualca. Jer, onaj tko zna i siguran je u svoje znanje ne podliježe neznanju i puritanizmu, napose ne agresivnom primitivizmu koji je u ovoj zemlji naprosto eskalirao. Uostalom, još krajem veljače ove godine, naš je „čupavi“ ministar u HTV-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 , referirajući se na pitanje građanskog odgoja kazao:
– Treba ga ugraditi u školski proces kao međupredmetni sadržaj s jasnim planom i programom. Izrazito je važan- tvrdio je ministar- kako bismo obrazovali aktivno građanstvo koje je u Hrvatskoj dosta pasivno.
Šustar nije učinio ni koraka na uvođenju građanskog odgoja u škole, ali se građanstvo „samoobrazovalo“ . I ono sada, nimalo pasivno kakvim ga je percipirao još u veljači ministar, odgovara na Šustarov sluganski pokušaj intervencionističke političke cenzure nad ekspertnom skupinom, masovnom potporom Jokiću i suradnicima koja se u samo par dana popela na oko 30 tisuća potpisa. Što je Šustar „snio“ to mu se i zbilo, pa će hrvatsko građanstvo izići u srijedu na veliki prosvjed u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci, Puli, Dubrovniku, Slavonskom Brodu, Korčuli, Bjelovaru u znak potpore Cjelovitoj kurikularnoj reformi i radnoj skupini koju predvodi Boris Jokić. Kako će na to odgovoriti naš ministar? Zar može uopće imati suvisao odgovor?
Laburist koji je tražio ljevije, i našao -HDZ!
Šustar je prije ulaska u Oreškovićevu vladu bio dekan riječkog Filozofskog fakulteta. Studirao je molekularnu biologiju na Sveučilištu u Zagrebu, a kad je diplomirao , odlazi u inozemstvo na studij filozofije, najprije u Pisi, a potom u Padovi gdje je 1999. i diplomirao. Kao dobitnik Fulbrightove stipendije, dio doktorskog studija provodi na Sveučilištu Columbia. S doktoratom u džepu, zapošljava se na riječkom Filozofskom fakultetu gdje je bio dekan od 2009. do 2015.
Politički se najprije okušao s laburistima, na čijoj listi se 2013. kandidira za gradonačelnika Rijeke. Nakon neuspjeha, napušta laburiste, s objašnjenjem kako su mu oni premalo lijevi. I sasvim logično (???), krajem 2013. upisuje se u HDZ! Ništa tako dobro ne opisuje moralno-politički lik ministra obrazovanja kao ta neponovljiva epizoda iz njegovog životopisa. Na neki način, uza svu benevolenciju, sličan nazivnik ima i njegova znanstvena percepcija religije… Ako znanstvenika Šustara pitate, „upravo religija otvara sumnje i rasprave, te se razum i vjera „prate“ u toj raspravi“. Čak je Isaac Newton, kaže, priznao kako ne razumije što je gravitacija sama po sebi, što, drži Šustar, „ostavlja prostor za mističnu religioznost“, u koju, valjda, spada i njegovo problematiziranje Darwinističke teorije o evoluciji, ali bože moj, nije li i Karl Popper rekao da logika znanosti nije da sve objašnjava- tumačio je kontroverze svoga znanstveno-religijskog dogmatizma kod Aleksandra Stankovića. Takva specifična, kontroverzna osobnost, sasvim razumljivo, nije ni mogla drugačije s Kurikularnom reformom, u zadanim političkim okolnostima, negoli je opstruirati.
Kad je Jokić sa svojom ekspertnom skupinom zatražio razrješenje od Šustara zbog nemogućnosti samostalnog rada bez agresivnog upliva politike, ministar se danima krio od javnosti, valjda čekajući da mu nadređeni kažu kakvo je „njegovo mišljenje“ zbog čega se zaustavlja, ili eufemistički rečeno , blokira reforma.
Cenzorsko proširenje ekspertne skupine i nadzor “nepoćudnih”
-Bili smo spremni u potpunosti na dijalog, bili smo spremni i na proširenje ove radne skupine ( koje je tražio saborski Odbor za znanost i obrazovanje na čelu s Gordanom Rusak, op.a.), međutim, ne možemo pristati na političke utjecaje bili oni s lijeva, desna ili iz centra. Struka mora uvijek biti ispred politike- poručio je Jokić objašnjavajući kako je saborski Obor tražio da se ekspertna skupina proširi s deset novih članova koji bi trebali određivati što u stručnoj raspravi prihvatiti, što ne, a to sugerira cenzorske postupke koji nas, smatra Jokić, vraćaju u komunističko dobra kada su moralno podobni bili birani u određena vijeća.
Dočim je Jokićeva skupina stala pred javnost tražeći da ih ministar razduži obveza u Kurikulumu, bilo je jasno da je reforma obrazovanja u Hrvatskoj, ponovo sabotirana i da se želi sačuvati isti, zastarjeli model po kojem se u našim školama radi već 40 godina. Ili, eventualno i njega unazaditi, ako je ikako moguće, približavajući se onom srednjovjekovnom, markićevskom…
Ministar je neko vrijeme šutio, a onda se oglasio nemuštim, nejasnim priopćenjem u kojem tvrdi da reforma ide dalje, a razrješenje radne skupine ne prihvaća. –Ukoliko smo uistinu posvećeni provedbi Cjelovite kurikularne reforme, preuzmimo odgovornosti koje su nam povjerene- uzvratio je cinično Jokiću. Potpuno neprikladno, neumjesno, arogantno. U istom stilu nastavio je do kraja…
U „verbalni dvoboj“ Jokić- Šustar, uključila se i oporba opaskom kako je „najopsežniji reformski proces u Hrvatskoj, koji podupiru i sindikati, i struka, i gospodarstvo, upravo zaustavljen kako bi se mogao prilagoditi komesarima ćudoređa Ilčiću, Markićki i sličnima“. Neki su se sjetili i tzv. tipfelera iz programa Vlade ( točka 11.) u kojoj je stajalo: – Zaustaviti trenutno Cjelovitu kurikularnu reformu- a što se i ostvaruje, hvala Bogu na ministru Šustaru koji je perfidno zatajio od javnosti podzemno miniranje reforme od prividno marginalnih skupina. Prije svih „U ime obitelji“, Željke Markić koja i bez formalne vlasti restaurira hrvatsku sadašnjost galopirajući u prošlost.
Eksponent tih marginalnih, regresivnih skupina, saborski zastupnik koji se domogao mandata bez izravnih glasova birača, parazitirajući, s razlogom, na listi Domoljubne koalicije, Ladislav Ilčić, u parlamentu je zbog „likvidacije“ Jokićeve ekspertne skupine doživljavao pravu ekstazu.
Ilčićevo “pojačalo”
– Ponosni smo što je Hrast bio pojačalo svih onih stručnjaka, akademika i stručnih institucija čiji glas nije bio dostupan široj javnosti… Nadamo se da će se reforma sada još brže nastaviti, jer nam je ona vrlo potrebna. Nadamo se da će ekspertna skupina u novom sazivu pokazati širinu, i da će uključiti mišljenja svih stručnjaka jer u tako važnoj temi nema mjesta isključivosti i ultimatumima- likovao je , u osnovi inferiorni konzervativni zastupnički uhljeb Ilčić, „utvarajući“ si kako je misionarski spasitelj hrvatskog školstva, kojeg je sam Bog instalirao u Sabor da bi proveo zamisao Svevišnjega.
Ali, Ilčić je „igrač s klupe“ koji je poslužio u ovoj podloj sabotaži tek kao alat, za provedbu „srednjovjekovne ujdurme sa školstvom“, puno većim igračima. Utoliko je uloga ministra obrazovanja Predraga Šustara sramnija. A on, uhvaćen na djelu, optužuje za sve Jokićevu skupinu, i za narušavanje planirane dinamike posla, i kašnjenje s eksperimentalnom provedbom u školama koja je trebala početi od iduće školske godine, dakle, na jesen, za politiziranje, manipuliranje i uznemiravanja javnosti. Pozvao ih je , doduše, da se vrate na posao, ali, ako to nisu u stanju, neka podnesu ostavke, a ne nekakve zahtjeve za razrješenje. Uostalom, dobacio je, neka rade posao za koji su plaćeni. Ali, gle vraga! Pa čak je i to neistina, kao i cijeli ministrov konstrukt utemeljen na zamjeni teza.
– Mea culpa! Kriv sam!- teatralno šireći ruke, smrtno ozbiljan uzvikivao je ministar Šustar, pokušavajući ostaviti dojam na okupljene novinare. – Ali samo za jedan posto neisplaćenih putnih naloga kriv sam što se kasnilo. Ali neka i oni preuzmu odgovornost i ispričaju se umjesto što politiziraju i truju javnost- utapao se u političkom mulju sve više . Jer, ekspertnoj skupini, tvrdi Jokić, nisu bili pokriveni nikakvi troškovi niti su dobivali honorare ( osobno se, zajedno s još nekoliko kolega, svega toga odrekao).- A iznose koji su se tijekom prošle i ove godine potrošili na reformu neka ministar podastre javnosti. Gdje je, također, novac koji nije utrošen u prethodnoj godini za Kurikularnu reformu…- propituje Jokić nepreciznog ministra. Šustar se, uhvaćen u zamku vlastitih površnosti, okomljuje na Povjerenstvo za provedbu Strategije obrazovanja pa tvrdi kako sedam mjera koje su zajedno s Kurikularnom reformom preduvjet provedbe cijelog procesa, nisu ni započete… Tko je za to odgovoran? Neven Budak!- poentira spasonosno ministar.
Umjesto repliciranja dekoncentriranom ministru, Budak najavljuje konferenciju za novinare u ponedjeljak. Trakavica se nastavlja. Šustar poručuje da će inzistirati na recenzijskom postupku u kojem će sudjelovati međunarodni stručnjaci. Nakon što je domaće, hrvatske, potpuno dezavuirao i sabotirao. Izbacio iz igre. Nakon što je ponizno slijedio naputke svojih nadređenih pa odgodio eksperimentalnu provedbu reforme, pa „zaboravio“ na europska sredstva osigurana za edukaciju nastavnika, i na kraju širom otvorio vrata politici i hrastovsko-markićevskom svjetonazorskom primitivizmu koji pretendira relativizirati ljudska prava i slobode, baš kako je i svojedobno Tomislav Karamarko relativizirao moral. Posljedice upravo gledamo…
