Aleksandar Stanković s Milom Mrvaljem, Jasenkom Borić, Jadrankom Brandt, Dragutinom Vargom i Nenom Škorićem (Foto: Sanja Corazza/HRT)
Nije sretna okolnost za zaposlene kad praznik rada ‘padne’ na nedjelju. Iskoristio ju je Aleksandar Stanović, koji emisiju Nedjeljom u dva uvijek radi nedjeljom. Današnju emisiju je posvetio Međunarodnom prazniku rada i ugostio je petero javnosti nepoznatih ljudi koji već godinama bezuspješno traže posao ili rade bez plaće.
Neno Škorić glavni je poslovođa proizvodnje u TLM-ovoj prešaonici. Ima 43 godine. Već 10 mjeseci nije primio plaću. U prosincu mu je i supruga izgubila posao. ‘Morao sam od prijatelja posuditi novac, morao sam neke poslove raditi na crno, kako djeci ne bi ništa nedostajalo’, kaže Neno čija obitelj preživljava zahvaljujući pomoći roditelja. Morali su raskinuti i stambenu štednju koju su uplaćivali za djecu.
Jadranka Brandt je godinama radila u HT-u i bez posla je ostala 2014. Kaže kako u HT-u ima posla, ali su stalno zaposleni manje isplativi od studenata. Dvije godine javlja se na oglase za posao i doživljava poraze jer uglavnom traže mlađe osobe. Jadranka ima više od 50 godina i jako je ljuta na ove gore, “koji samo blebeću i sebi pare meću’. Trenutačno se ne javlja na oglase jer čeka operaciju. Sin joj radi u Njemačkoj i šalje pomoć. Jadranka kaže da je teško napustio Hrvatsku i u Njemačkoj smršavio 16 kg. Kaže i da mu je teško, ali da vani ljudi cijene njegov rad. Drugi sin je student i honorarno radi u ugostiteljstvu.
Jasenka Borić samohrana je majka dvojice sinova. Radila je godinama u školi. Predavala je kemiju, ali i engleski i matematiku. Svira klavir. Diplomirala je na Tehničko-tehnološkom fakultetu, ali je tekstilna industrija propala. Propala je i škola stranih jezika u kojoj je povremeno radila, a jučer je dobila odbijenicu u kojoj se traži djelatnica mlađa od 35 godina. Kazala je kako joj je HZZ u nekoliko slučajeva pomogao, ali i u tim slučevima su tvrke tražile mlađe djelatnike. Jasenka trenutno ponovno uči njemački jezik, povremeno daje instrukcije, čuvala je djecu i pomagala odraslima.
Mile Mrvalj ima 57 godina. Radio je u Sarajevu kao scenograf, a bez posla je ostao tijekom rata. Napušta ga supruga, a on se uključuje u obranu grada. Nakon rata pokušao je raditi privatno – otvorio je galeriju, ali kaže radilo se po ‘balkanskom principu – kradi i muljaj’. Zbog nedostatka osobne iskaznice, postao je beskućnik. Hrani se po pučkim kuhinjama, sakuplja boce, a od udruga dobije odjeću. Međutim, kako je počeo dobijati socijalnu pomoć, iznajmio je sobicu od devet metara kvadratnih. Pokrenuo je i udrugu za beskućnike i želja mu je otvoriti male manufakture u kojima bi radili beskućnici. Dosta mu je ustaša i partizana. ‘Najlakše je tražiti krivca u drugome’, njegova je poruka.
Ivanečki Itas upropaštena je privatizirana tvrtka koju su preuzeli radnici i pretvorili je u uspješnu priču. Radnici su zauzeli tvornicu, svrgnuli stečajnog upravitelja i svoje dugove pretvoritli u udjele. Preuzeli su tvornicu i Itas danas posluje pozitivno i više od 90 posto svojih prioizvoda izvozi – dijelove prodaju Audiju i Mercedesu. Imaju i desetak novozaposlenih – oni također mogu poslati suvlasnici. Priču o Itasu ispričao je Dragutin Varga, predsjednik Upravnog odbora. Običan je metalac, štrajkao je glađu, proučio i naučio zakone kako bi se s još 18 kolega izborio za vlasništvo nad poduzećem.
Emisiju pogledajte na OVOJ POVEZNICI.
