Ivan Vilibor Sinčić (26), najmlađi je zastupnik u ovom sazivu Sabora, a po onome što je u prvom mjesecu svoga mandata pokazao, pravo je iznenađenje. Otvoren, izravan, jasan u svojim opservacijama, bez imalo tako tipičnog kalkulantstva sračunatog ili na populistički efekt ili na dodvoravanje stranačkim šefovima, mladi zastupnik zasad vrlo uspješno “solira” u državnom parlamentu ponašajući se u svakom smislu kao “svoj na svome”. Može li takav i ostati ili će nezdravo političko okruženje učiniti svoje? Kako se snalazi u tom kontaminiranom prostoru premreženom osobnim i stranačkim interesima, što misli o trajnosti saveza Domoljubne koalicije i Most-a, kako gleda na imenovanje Zlatka Hasanbegovića ministrom kulture i nizu drugih aktualnih tema pitali smo zastupnika Živog zida.
– Kakvi su vam prvi dojmovi iz Hrvatskog sabora? Jeste li se navikli na to društvo ili ste još uvijek u fazi „promatranja i procjenjivanja“ kolega?
S jedne strane sam jako sretan jer je moja stranka dobila priliku iznijeti sve one probleme naroda koji se u Saboru do sada nisu čuli i zato što smo se jasno profilirali kao četvrta stranka u zemlji unatoč samo jednom mandatu. S druge strane razočarao me standard Sabora. Pojedini zastupnici uvijek nekako uspiju povezati raspravu sa Drugim svjetskim ratom ili nekom sličnom „ideološkom“ temom na kojoj se potom mogu satima prepucavati. Također, kad je Orešković Saboru predstavio svoj program unutra je bilo svega sedam polupraznih stranica teksta i mi nismo imali na temelju čega donijeti sud. To me podsjetilo na pjesmu Dubioze kolektiv: „Program Vlade stane na stranicu formata A4“.
U Hrvatskoj nijedna vlada dosad nije pala, ova bi mogla
– Jeste li odabrali klub zastupnika kojemu ćete se pridružiti, ili ste još uvijek „neraspoređeni“?
Nemam još klub i vjerojatno ga u skoroj budućnosti neću ni imati jer nemam s kime surađivati na toj razini. Nije korektno da sam u istom klubu sa ljutim političkim protivnicima ili osobama pod istragom.
– Nedavno vas je kolega iz HNS-a Goran Beus Richembergh prozvao, zajedno s Robertom Podolnjakom, da ne dolazite „na posao“. Zašto? Richembergh ironično zaključuje da je i to (ne dolaziti na posao, a primati plaću) jedna od povlastica za koju ste se zalagali da se ukine.
Radi se o podmetanju. Kad god sam imao obavezu biti u Saboru – tamo sam i bio što se vidi iz elektroničke evidencije dolazaka, mojih mnogobrojnih javljanja za riječ i svima dostupnih snimki sjednica. Tu je i onaj manje vidljiv rad na odborima koje također nisam propustio. Tvrdnje dvojice kolega su neutemeljene.
– Kakva je vaša procjena, može li ovakva parlamentarna većina dočekati kraj četverogodišnjeg mandata, ili ćemo svjedočiti prijevremenim izborima zbog raspada saveza između Domoljubne koalicije i Most-a?
U Hrvatskoj još nikada nije pala nijedna vlada, ali sada bi mogla. Jako je teško usuglasiti interese tolikih koalicijskih partnera pod pritiskom velikih problema u situaciji kad je sve manje novca. Jedan dio članova Mosta će vjerojatno povući podršku Vladi čim počnu predlagati poteze koji im se neće sviđati.
– Smeta li vas što predsjednik Vlade ne vlada dobro hrvatskim jezikom, a nedavno su na jednoj nacionalnoj televiziji čak titlovane njegove izjave ?
Orešković nas svakom riječju podsjeća da smo kolonija
Svakom svojom riječju Orešković nas podsjeća da nismo gazde u svojoj zemlji i da smo kolonija. Jedino zato mi smeta.
– U mjesec dana nova vlast sakupila je solidan broj afera. Smijenjen je ministar branitelja Mijo Crnoja, ministar kulture je prokazan kao zagovornik ustaškog režima i NDH, predsjednica je samostalno potpisala smjenu šefa SOA-e Dragana Lozančića i ne čekajući mišljenje supotpisnika, premijera Oreškovića. Kako komentirate taj kaos?
Gdje je HDZ, tu su i afere. Vladajuća većina ima mnogo iskusnih političara i pravnika i nije moguće da nisu znali kakvi su protokoli i kakve će biti reakcije. Sve je to napravljeno namjerno.
– Može li po vama Zlatko Hasanbegović ostati na dužnosti ministra kulture nakon svega?
Gospodin Hasanbegović je teret za Vladu i mislim da je svima jasno da ga je birao Karamarko, a ne Orešković koji bi to po zakonu trebao. Hasanbegović nije nikada niti trebao biti imenovan. Ne vjerujem da Karamarko kao dugogodišnji šef obavještajne zajednice i MUP-a nije znao ili provjerio njegovu pozadinu pa prema tome zaključujem da ga je namjerno imenovao kako bi kontinuirano odvlačio pozornost javnosti od važnijih tema. Radi se o predstavi pod radnim nazivom „Diverzija“.
– Most je tražio provedbu rasprave o radu šefa SOA-e Lozančića prije odluke o njegovoj smjeni, a onda reterirao i prepustio, bez rasprave, odluku premijeru. Što vi mislite o tome?
Treba provesti javnu raspravu jer se tada dolazi do mnogo više informacija i može se donijeti mnogo bolji sud. Brzi, tajni ili polutajni potezi prema važnim dužnosnicima su nešto što indicira skrivene namjere koje bi rasprava razotkrila.
Predsjednica se ne bi smjela povezivati s osobama pod istragama, to je sramota za zemlju!
– Kako komentirate činjenicu da predsjednica države privatno kontaktira s osobom koja je pod istragom DORH-a i USKOK-a (Zdravko Mamić) pod sumnjom da je GNK Dinamo oštetila za stotine milijuna kuna ? Ili, da na svoju inauguraciju poziva osobe poput Velimira Bujanca i sličnih?
Takvi kontakti šalju lošu poruku javnosti. Predsjednica je morala znati da je javna osoba i da se svaki njezin potez prati, snima i bilježi. Ne bi se smjela povezivati s osobama pod istragom na bilo koji način jer je to sramota za ugled Ureda Predsjednice i sramota za zemlju.
– Već na početku mandata imali ste zanimljivu inicijativu. Pozvali ste otvorenim pismom kolege zastupnike da se odreknu dijela svojih plaća i taj novac uplate u Fond iz kojeg bi se financiralo školovanje siromašnih mladih ljudi. Tko se odazvao na vaš apel?
Za sada je samo Stipe Petrina javno kazao da je spreman pripomoći, ali vidjet ćemo za koji tjedan kad naša inicijativa profunkcionira. Nije to samo fond za siromašne, nego i za potpomaganje dobrih ideja i inovacija. Kad državne institucije ne mogu – mi moramo.
– Živi zid je nedavno objavio kako su jedini rezovi koji su nam stvarno potrebni, rezovi privilegija i plaća političara. Namjeravate li u tom smislu i nešto konkretno poduzeti, u smislu iniciranja odluke o smanjenju plaća, ili izmjene zakona i sl.?
Prava i imovina koju ima politička kasta je daleko prevelika. Kad živite tako onda se odmetnete od naroda i birača. Jednostavno je tako – sit gladnome ne vjeruje. Osobno smatram da nisam zaslužio toliki novac za onoliku količinu rada. Nažalost, ni politička odgovornost nije razvijena – velika prava, a odgovornost za odluke – nikakva.
Dobrobit građana je moja glavna zadaća
– Most je nakon izbora govorio samo o reformama, uvjeravao je građane da ih fotelje ne zanimaju, a danas se zapravo Most i HDZ dogovaraju samo o foteljama. Da ste u poziciji Most-a, dakle, da vlast ovisi o vama, što bi bio vaš prvi, glavni zahtjev?
Vrlo je jednostavno. Mi imamo nekoliko institucija kojima vladaju faraoni koji nikome ne odgovaraju ni za što. To su Državno odvjetništvo, Državno sudbeno vijeće, Državni ured za upravljanje državnom imovinom, HRT i HNB te Porezna uprava. Tražio bih preustroj tih institucija u funkcionalne institucije koje rade na korist građana, a ne mafije. Zamislite, te institucije godinama ne odgovaraju na određene upite Sabora ili Vlade. HRT-u je trebalo godinu dana i nekoliko požurnica da odgovori, DUUDI-ju tri godine. Čemu se onda građani mogu nadati? Treba sankcionirati korumpirani kadar i preustrojiti ove institucije.
– Čini se da ste u Saboru jedini „slobodni strijelac“ što vam osigurava vrlo komotnu poziciju, ali donosi i velika očekivanja građana. Što zapravo od vas možemo očekivati?
Građani mogu očekivati da ću ono što sam radio i govorio prije izbora raditi i nakon izbora. Uložit ću sve napore da našu politiku ugradimo u zakone Republike Hrvatske i da poboljšam položaj svojih birača i svih građana. Možete očekivati mnogo kreativnih poteza. Dobrobit građana je moja glavna zadaća.
– Član ste Odbora za predstavke i pritužbe građana, ne po svome izboru, kako ste izjavili. Koji je odbor bio vaš prvi izbor?
Prvi izbor bi mi bio Odbor za ljudska prava ili Odbor za poljoprivredu. Sada sam član odbora za Predstavke i pritužbe i Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo.
Živi zid je prerastao aktivističke i humanitarne okvire
– U Saboru ste zastupnik Živog zida, stranke koja je doživjela i poslijeizborni lom. Vaši supredsjednici su podnijeli ostavke, ostali ste sami u vodstvu. Što je dovelo do raskola i kakve je posljedice ostavilo na Živi zid?
Stranka je narasla i prerasla stare isključivo aktivističke i humanitarne okvire te je moralo doći do reorganizacije. Nije došlo do raspada, nego do čišćenja jednog malog dijela ljudi koji nisu mogli prihvatiti da osim prava postoje i obaveze. Supredsjednici su podnijeli ostavke kako bi dali potporu meni kao predsjedniku, a ne da naškode stranci. Sada to neki drugačije tumače, jer im tako više odgovara.
– Svojedobno ste se kandidirali i za predsjednika države. Bili ste u užem krugu. Nakon toga ste se kandidirali za zastupnika. I uspjeli. Što je sljedeće?
Gradimo našu organizaciju dalje. Prepoznati smo kao hrabri i istinoljubivi, a ulaskom u Sabor smo dobili i ozbiljnost u očima dijela javnosti koja nas nije gledala tako. Moramo ojačati lokalnu infrastrukturu i stručan kadar. Pripremamo se za lokalne izbore.
– Saborski „solisti“ obično izazivaju medijsku pažnju zbog svoje izravnosti i otvorenosti u kritici establishmenta, ali najčešće se u idućem mandatu više ne nađu na popisu zastupnika. Bojite li se da to ne bude i vaša sudbina?
Ne razmišljam o tome kako da dobijem još jedan mandat već mi je želja da ostanem vjerodostojan u iznošenju činjenica. Vjerujem da će građani to prepoznati i da će Živi zid ojačati, a ne umanjiti svoj utjecaj u Saboru.
– Stignete li, s obzirom na nove obaveze, na deložacije? Imate li vremena, uz zastupničke, i za stare aktivističke dužnosti?
Imam vremena i moram ga naći. Živozidaši se ne smiju nikad otuđiti od onoga iz čega su proizašli. Uvijek moraju imati vremena posvetiti se svojim korijenima.
Podržao bi popis izdajnika kada bi to dovelo DORH na vrata ratnih profitera
– Što mislite o potezu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića kojim je ukinuo Povjerenstvo za financiranje neprofitnih medija i poručio da oni, ako se ne mogu financirati sami, nikome ne trebaju?
Nije ta odluka donesena zbog financijskih, nego zbog političkih razloga. Ta izjava je neprimjerena za ministra kulture ako znamo da je malo što u kulturi profitabilno i malo što bi moglo opstati samo od sebe bez pomoći iz državnog proračuna. Zašto bi onda Povjerenstvo slijedilo to pravilo?
– Da li biste svoj potpis prije stavili, s obzirom na sve konotacije, na listu „domoljuba“ ili „izdajnika“?
Niti na jedan ako ne bi služili kvalitetnijem životu Hrvatske već dnevnoj politici. Ako bi popis izdajnika pomogao tome da DORH sutra pokuca na vrata nekoliko ratnih profitera onda bih tako nešto podržao.
Oglas
