Zavirili smo u Galeriju sv. Krševana nekoliko sati prije otvaranja izložbe ‘Drevne vertikale’.
Vojin Hraste, Feđa Gavrilović i Vitar Drinković, iza njih je instalacija Milene Lah ‘Mjesečevi stupovi’ (ne vidi se baš) (Foto: Jozica Krnić)
“Drevne vertikale” naziv je izložbe koja će večeras (utorak, 15. prosinca u 19 sati) biti otvorena u Galeriji sv. Krševana u Šibeniku. Trebala je ovo biti “obična” najava u kojoj bismo prepisali dio teksta iz pozivnice i bombardirali vas izrazima poput “nadrealna kmompozicija”, “drevni kontinuitet”, “metaforički jezik”, “rekonstruitrani obzori” i “genetski poriv”. Ne bi vam, kao ni nama, ništa bilo jasno, osim činjenice da će večeras u Krševanu svoje radove izložiti umjetnici Vojin Hraste i Vitar Drinković, koji će svoje instalacije postaviti uz rad Milene Lah, preminule slovensko-hrvatske autorice.
Diplomirane kipare Hrastu i Drinkovića našli smo u sv. Krševanu kako, pod nadzorom povjesničara umjetnosti i autora koncepta izložbe, Feđe Gavrilovića, postavljaju svoje instalacije. Naišli smo na betonsku glavu od bika, krug napravljen od zalemljenih žlica i jedan stari Tomosov automatic.
– Riječ je o izložbi koja spaja tri autora; Milehu Lah koja se već upisala u povijesti i dva umjetnika mlađe generacije. Ono što spaja sva tri djela jest aluzija na određene forme iz jedne paleoreligijske strukture i iz ljudskog razmišljanja, koja je estetski oblikovana na temelju nekih osnovnih stremljenja. Jedno od njih je ljudska uspravljenost, težnja nebu, težnja prema nečemu većem, to su te “vertikale” iz naslova izložbe i vertikale Milene Lah s kristalnom glavom kao simbolom ljudskog razuma – pokušao nam je Feđa Gavrilović pojednostavniti rečenične “gordijske čvorove” iz najavnog e-maila.
Vitar Drinković pored glave bika (instalacija još nije do kraja postavljenja) (Foto: Jozica Krnić)
Osim “Mjesečevih stupova” Milene Lah, u Krševanu se, dakle, upravo instalira rad lika Willendorfske Venere u nadrealnoj kompozijici Vojina Hraste, kao i “Mrtva priroda” Vitra Drinkovića.
– Arhetipski simbol – bik – Vitra Drinkovića, snažna je životinja i simbol velikih bogova, poput Zeusa. Vojih Hraste postavio je kompoziciju koja predstavlja suvremeni izraz trajnosti jedne stare forme, lika Willendorfske Venere, žene koja je naslikana s naglašenim atributima plodnosti, a važnost tih atributa ističe iz važnosti rađanja i opstanka vrste. Izložba ima jako puno veze s paleoreligijom, ali ne s religijom kao nekom datošću, nego s nečim što je propitivanje zadanog stanja, strah pred tim stanjem, ali i mogućnost metafizičke interpretacije tog stanja, koje se ne zaustavlja na dogmi, nego se pokušava ljudskim razumom na njega utjecati – jednostavno će Gavrilović.
A što kažu sami umjetnici? Vojina Hraste (Tomos automatic dio je njegove instalacije), nekima će biti poznat i kao član nekadašnje odlične splitske glazbene grupe Leut Magnetic. – Napravio sam, uvjetno rečeno, autoportret, osobu koja nosi svoju skulpturu i dovodi se u vratolomnu situaciju u kojoj pokušava nemoguće – proći kroz zapaljeni obruč i skočiti u kantu vode koja je premala. Misao vodilja mi je bila da napravim odljev svojih nogu u formi zvona, ispod kojeg ne čujemo i ne vidimo, ali nam se ipak događaju nekakve situacije.
Vitar Drinković nam je rekao da počeci njegove “Mrtve prirode” sežu još u 2006. godinu, kada je bio na razmjeni studenata u SAD-u. – Počelo je s aureolom napravljenom od žica, koja lebdi iznad bika. Simbolika žlica, kao nečeg što se koristi za konzumiranje, potiče iz tog američkog “konzumerističkog” iskustva. Razmišljao sam da smo svi mi taj bik, životinja koja se žrtvuje za sistem u kojemu smo rođeni i stalno smo u lovu na preživljavanje. Glava bika je odlivena u betonu i tu se događa relacija s betonom koji nas okružuje, te na neki način, žrtvujemo našu životnu i seksualnu energiju da bismo služili svemu tome.
Nećemo tvrditi da nam je baš sve jasno, ali izgleda zanimljivo i zvuči dobro. Galerija sv. Krševana, danas – utorak, 15. prosinca – u 19 sati.
Vojin Hraste na Tomos automaticu, dijelu njegove instalacije (Foto: Jozica Krnić)
Oglas
