Portret tjedna/Ante Kulušić, bivši šef šibensko-kninskog HDZ-a, dopredsjednik HNS-a:
Uvijek vjeran. HDZ-u i Mamiću

Ante Kulušić (57), tipski je primjerak „zajedničara“ do posljednjeg daha. Uvijek vjeran. Svakom HDZ-ovom vođi. I Zdravku Mamiću.  Jer ga je pripustio u Hrvatski nogometni savez i smjestio uz Davora Šukera da čuva „hrvatske svetinje“. Nogometne. Mamićevske. I to čini bez ostatka. Evo, kad je po drugi put privelo Mamiće, Vrbanovića i „pajdaše“, Kulušić je osupnuto vrisnuo: Sramota da se ovakav spektakl priređuje na dan obljetnice pada Vukovara, to je politički cirkus! Ovo je spektakl po drugi, treći put, pa u kojoj mi to državi živimo?! Za razliku od Kulušića koji se to tek danas pita, u trenutku vlastite iznenadne nemoći, većina građana to se pita odavno, otkako je HDZ ustanovio slogan “država, to smo mi”, a SDP prostituirao status pristojne građanske alternative…

Ali, zaboga, kakve veze ima Vukovar s privođenjem i uhićenjem Mamića i ostalih? Zar policija, DORH i USKOK imaju postupovni kalendar s danima dozvoljenog i nedozvoljenog, prikladnog i neprikladnog hapšenja? Kakva je to patetična, demagoška opservacija čovjeka koji je više od dvadeset godina u politici?! Kad tako desetljećima siješ, pa što možeš osim korova žeti?

Vukovarska pošteda

Zbilja, u kakvoj to državi živimo? U državi koja hapsi i privodi „domoljube“ par excellence, prvorazredne HDZ-ove uglednike koji s pozivnicama dolaze na predsjedničku inauguraciju, koji koketiraju  (ili se druže) s predsjednicima sudova, koji su isključivo u VIP-ložama i prvim redovima, koji u trenucima slavlja mahnito plešu po stolovima, trgajući odjeću sa sebe, koji smiju sve za što se drugi sankcioniraju, samo zato što su uspješni u multipliciranju osobnog bogatstva na tuđi račun. Pa i na račun države koju tako zdušno ljube! Živimo u državi čija policija radi svoj posao i na obljetnicu pada Vukovara, dokazujući time da Vukovar nije uzalud pao. Da neće dozvoliti da na žrtvu grada – heroja i njegovih palih junaka pljuju kojekakvi krimogeni tipovi koji su se okružili političkim i pravosudnim moćnicima kao zaštitnim kordonom od primjene hrvatskih zakona. Kad se sjetimo Vukovara poželimo u jednom  danu pozatvarati sve kriminalce ove zemlje, a ne na taj tragični dan uvoditi poštedu za njih!

Izvode „predstave“, veli „Kula“, koje bacaju u sjenu Dan sjećanja na Vukovar, 18. studenoga. Ne poštujući nacionalne svetinje. Da, tako je. Ali ne vukovarske, nego mamićevske. Koje su u svijesti Kulušića i njemu sličnih iznad svega. I krvave vukovarske žrtve i zakona. Kuli je Vukovar alibi, retorička kulisa za bezočnu obranu onih koje uistinu tretira kao zaštićeno „nacionalno dobro“. Jer od milosti toga „dobra“ i sam dobro živi. I računa da će tako potrajati. Makar dok je Zdravka Mamića i njegove „Šuker- svite“ u HNS-u. Jer, ruka ruku mije. Doduše, znade se dogoditi i da se ruka izmakne. Poput Karamarkove. Pa, kao naš „Kula“, ostanete „na suhom“.

Ostavka koja nikog nije uzbudila

Ante Kulušić, dojučerašnji neprikosnoveni, vječiti šef HDZ-a Šibensko-kninske županije, saborski zastupnik u dva mandata, uza sve je i dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, član Izvršnog odbora HNS-a, član Sudačke komisije, bivši međunarodni i prvoligaški sudac. A bio je punih 17 godina i direktor Croatia osiguranja u Šibeniku. Danas je HNS njegovo utočište, njegova glavna sinekura i zadnji izvor njegove moći. Jer, s HDZ-om je, izgleda, otvorio “veliko zatvaranje”. Potrošio se. Šef stranke Tomislav Karamarko pokazao mu je na recentnim parlamentarnim izborima da s njime ne računa. Nije bio na kandidacijskim listama. Radi čega je ekspresno, gotovo u afektu, podnio ostavku na dužnost županijskog stranačkog čelnika. Osjećao se poniženim, odbačenim. On koji je godinama žario i palio u HDZ-u Šibensko-kninske županije, koji je uzdizao i rušio koga je htio, krojio sudbine i karijere drugima, da njemu netko tako neočekivano i bešćutno presudi?! Uvrijeđeno je i nepromišljeno istrčao na brisani prostor, ali nitko nije požurio za njim. Niti da ga utješi, niti da ga skloni s čistine.

Neposredno nakon ostavke na dužnost županijskog šefa HDZ-a doimao se poput čovjeka koji je post festum shvatio brzopletost svoje geste, pa se htio korigirati, te dubokim naklonom stao pred vođu HDZ-a, gurajući se da mu pruži ruku-pomirnicu. Dockan. Njegov čin „naknadne pameti“ sada samo izaziva grčenje želuca, njegova ponizna, snishodljiva poza stvara odium i kontraefekt. I što mu preostaje? Okrenuti se potpuno Mamiću i HNS-u i čuvati nogometne stečevine bezmalo kao pitanje vlastite opstojnosti…

– S obzirom da nisam na listi i da nemam više autoritet nad svojim članstvom, dao sam ostavku na mjesto predsjednika Županijskog odbora – objašnjavao je javnosti, prikrivajući gorčinu i revolt. Ali, HDZ-u neće uskratiti vjernost, ostaje u stranci, radit će za nju i njezinu dobrobit uvjeren u pobjedu. No, prava pobjeda nije se dogodila kako je „Kula“ prognozirao najavljujući najmanje deset mandata HDZ-a u njegovoj, 9. izbornoj jedinici, i uvjerljivih 10-15 mandata na državnoj razini više od glavne konkurencije (SDP-a). Je li time možebitno nahranio „ranjenu dušu“ i doživio neku vrst satisfakcije, jer, eto, pokazalo se da bez njega stranka nije uspješnija, da Josipa Rimac nije operativnija i učinkovitija u promociji i mobilizaciji birača HDZ-a.

Uvijek vjeran – moćnima

Suzdržavao se mjesecima u susret izborima. I kad je kninska gradonačelnica instalirana za direktoricu HDZ-ove kampanje, i kad je proskribirani Božidar Kalmeta, unatoč optužnici na vratu, imenovan koordinatorom u 9. izbornoj jedinici, a on tek njegovim „pomoćnim radnikom“, i kad su neki drugi dobijali prilike a on ostajao po strani. Bio je strpljiv i vjerovao da će mu se njegova poslovična pragmatičnost i ovog puta isplatiti. Kao i godinama prije, kada je snažno podupirao Ivu Sanadera, sve dok nije abdicirao i vlast predao Jadranki Kosor, kojoj je „Kula“ bio još odaniji negoli bivšem šefu HDZ-a. Ukazivao joj je kojekakve počasti, darivao je svakojakom pažnjom, ali kad je „pala“, brzo se prestrojio, učas od nje otklonio, i kako će nedavno Kosor napisati na twitteru, bio je prvi koji je novog šefa, Tomislava Karamarka, uvjeravao da je se što brže riješi.

Činjenicu da se Karamarko u kampanji oslonio na ljude pod istragama ili s optužnicama komentirao je tada na zanimljiv način: – To znači da predsjednik Karamarko i vodstvo HDZ-a vjeruju da je svatko nedužan dok se ne dokaže suprotno. Kao i ja osobno, vodstvo HDZ-a ima apsolutno povjerenje u institucije pravne države – izjavio je tada Kulušić. Danas, kada se privodi Mamiće, „Kula“ više nimalo ne vjeruje u institucije pravne države, nego, naprotiv, tvrdi da je to politički cirkus, dovodi u pitanje institucije, narav države (!?). Gdje je odjednom nestala vjera u pravnu državu?

Istodobno, njegov stranački šef, Tomislav Karamarko, sasvim mirno, hapšenje hrvatskog nogometnog gazde komentira standardnom opaskom: – Neka institucije rade svoj posao, a pred zakonom i pravom svi moraju biti jednaki.

Domino efekt

Ako je „Kula“ imalo sumnjao ono u kampanji kad je Karamarko pred tri tisuće egzaltiranih „navijača“ na šibenskom Baldekinu obećao kako neće dozvoliti propadanje Hajduka koje se evidentno događa, da je njegov stranački šef okrenuo „pilu naopako“, pa se okrenuo ispravljati HNS-ove „krive Drine“, sada bi mu to moglo biti jasnije. Jer, Hajduk za sve svoje nevolje već dugo optužuje HNS u kojemu od 17 članova Izvršnog odbora njih 11 ima iskaznicu HDZ-a. A Mamić i Dinamo s njima su itekako zadovoljni. Dakle, nešto tu ne valja. S tim HDZ-ovim gremijem za nogomet. I s Mamićem. Što Karamarko, obećao je, kani mijenjati. Iako mu je u izbornoj noći baš Zdravko Mamić bio „rame za plakanje“. Radi čega bi „Kula“ mogao dobiti novi napad glavobolje. Nije bio dosta SDP-ov Zakon o sportu koji ga je prozivao zbog sukoba interesa i “Kukuriku Jovanović” koji je mumljao o nogometnoj močvari, sad će mu za vrat sjesti Karamarkov zakon i limitirati njegov utjecaj, zatresti njegovu poziciju u HNS-u. Pa kuda to ovaj svijet ide, sigurno u sebi zdvaja destabilizirani Kulušić. Paradigma HDZ-ova lokalnog uspješnika. Čijem uspinjanju kao da nije bilo kraja. Ali, kad se kockice počnu rušiti, nastupa „domino efekt“. Kako je krenulo, netko bi zbilja mogao dovesti u pitanje i njegov HRVI status. Koji se godinama medijski i politički problematizira. Pa i u ovoj, netom završenoj izbornoj kampanji. Kad ga je SDP-ov zastupnik Ivan Klarin ponovo prozvao zbog „lažnog invaliditeta“. Zbog čega će „Kula“ satisfakciju potražiti na sudu. – U dva mandata SDP-ove vlasti, moj status je bio više puta revidiran i potvrđen. Stoga nemam potrebu opravdavati se, već ću svoju zadovoljštinu za izgovorenu klevetu potražiti na sudu“.

Još i to. A dojučer je bilo tako dobro, tako sigurno, neupitno. Njemu nitko ništa nije mogao, a on je mogao sve. Stranački stolac pod njim se izmakao, HNS-ova sinekura se ljulja, opet se propituje autentičnost njegove ratne invalidnosti… Možda da ode u mirovinu, prije negoli ga umirove mimo njegove volje, u politici i sportu?