Stipe Petrina (61), primoštenski načelnik u trećem mandatu, zasićen lokalnom politikom u kojoj je postigao svoj maksimum, ambiciozno je zacrtao postati dio nacionalnog parlamenta, pa koliko košta da košta. Nema te cijene koju Petrina na tom putu nije spreman platiti. Pa i obrazom. U rekordno kratkom vremenu radikalno je promijenio mišljenje o svojim koalicijskim partnerima i pragmatično im se priklonio pred parlamentarne izbore. Pružio je ruku Boži Petrovu i s njegovim Mostom ušao u deal ne bi li dobio mandat u 9. izbornoj jedinici. Možda je time osigurao poneki glas više, ali je izgubio svaku vjerodostojnost kojom se često hvalio kao ordenjem zasluga za narod kakvo, navodno, u hrvatskoj politici nitko osim njega nema. Otežala bižuterija pa je Stipe nervozno odbacio i olakšan zagazio u blato iz kojega je mesijanski pretendirao narod izvući na drugu obalu…
Još jučer je za Petrova tvrdio kako je projekt HDZ-a, njihov “trojanac” ubačen u politički prostor voljom i logistikom HDZ-a ne bi li im pokupio nešto uzaludnih glasova po izbornim jedinicama koji će se D’Hontovom metodom preliti „zajedničarima“kroz nekoliko dodatnih mandata. “Mufljuz, tipični pulen Barba Luke, starog udbaša”, zasipao je Petrina svoga konkurenta bujicom žuči, gnjevan, ljutit, ogorčen prepotencijom toga metkovskog mladca koji je došao niotkud i pokupio mu preko noći svu lokalnošerifovsku slavu.
Bolje da propadne Petrina nego glasovi…
Kad što? Odjednom je prepun simpatija prema Petrovu jer je shvatio da je svojim Mostom stvorio pravu frontu prema dvije vodeće partije u državi, HDZ-u i SDP-u. A njih, drži Petrina, treba onemogućiti u daljnjem uništavanju nacionalnih resursa, i za taj sveti cilj spreman je i poginuti, nekmoli se ujediniti s Petrovom. Ma što mislio o njemu…
– Od samog početka gajio sam simpatiju prema Boži Petrovu, a ona je bila poljuljana kada je krenuo s okupljanjem nezavisnih kandidata. Posumnjao sam da je možda riječ o režimskom igraču kojemu je cilj stvaranje opcije koja će pridobiti dva do tri posto glasača i koja bi služila isključivo razbijanju stvarnih alternativa. To sam već nekoliko puta doživio u svojoj izbornoj jedinici- pravdao se Petrina nakon što se ponizno poklonio Petrovu. Da ponovo ne propadnu glasovi. Makar propao Petrina…
“Povijest bolesti” u odnosima Petrina- Petrov datira od vremena kad je metkovski gradonačelnik počeo okupljati nezavisne liste i propustio, prije svih, poziv uputiti primoštenskom kolegi. Koji je, kako je ne jednom isticao Petrina, inaugurirao nezavisnu opciju kao djelotvoran i samosvojan modus operandi u politici. I onda se pojavi nekakav Petrov, a Stipu, rodonačelnika nezavisnih, i ne pozove na razgovor.
– A mi smo jedina nezavisna lista koja se održala četvrti mandat. I to mi nismo samo lokalna, mi smo i najjača regionalna lista u Hrvatskoj- žalio se u čudu i nevjerici Stipe prihvaćajući ideju Mosta, pa i nositelje s juga ( „mlađi su od mene“), o.k., neka to bude njihov projekt, ali zar se u tu priču može a da se ne konzultira najjačeg među njima. Stipu Petrinu. E, to je neoprostivo… Sve do uoči izbora. A kad je voda došla do grla, ankete pokazale da NL Stipe Petrine & com., kao i Most nezavisnih lista Bože Petrova, ostaju ispod izbornog praga, sve dotad izgovoreno postalo je irelevantno. Ruka ruku mije, pa su se Stipe i Božo iskupiteljski umili, stisnuli ruke i krenuli put – pobjede. Pirove. Niti jesu niti će biti nezavisni, jer već i ovim neiskrenim, pragmatičnim paktom pokazali su ovisnost jedan o drugome, a sutra i o nekim drugima, moćnijima i dalekometnijima od njih…
Stipina “pravila”kontra pravila
Ova mala predizborna epizoda zapravo je samo još jedna ilustracija prirode politike. U kojoj je sve relativno. I dobro i zlo, i časno i nečasno, i ponosno i ponizno. Sve je žrtvovano za jedan cilj. Golu pragmu. Jedan -dva mandata u Saboru. Kojima nije moguće ništa drugo do li trgovati. A toga smo i dosad imali u obilju, pa se doista postavlja pitanje što hrvatskim građanima objektivno donosi Most, sa Stipom Petrinom ili bez njega, i kakve su im uistinu namjere? Jesu li to samo novoregrutirani akviziteri „velikih“ koji nam prodaju rog za svijeću preobučeni u drugačija odijela?
Stipe Petrina dosad je bio agresivan lokalni igrač koji je u politici funkcionirao po nekim svojim „pravilima“ koja su implicirala rušenje svih poznatih i priznatih pravila. Figurirao je kao doista nezavisan, osim o vlastitim interesima. U hrvatskoj se politici nametnuo prije desetak godina kao politički faktor dominantno svojom osebujnom, izravnom, često vulgarnom retorikom koja je redovito ciljala u glavu sustava, bez pardona, bez suzdržanosti i kalkuliranja. Koliko god mu je to kod građana sklonih poštivanju određenih civilizacijskih standarda u javnoj komunikaciji bila mana zbog koje je kod njih izazivao odium, kod dobrog dijela puka slovio je kao junak.
Jer, on se suprostavio HRT-u i pokazao Primoštencima da ne moraju plaćati TV pretplatu; on je odbio dopustiti Šibenskom vodovodu i odvodnji, u kojem i Primošten ima udjele, da u njegovoj općini glumi gazdu i radi što hoće, prozivajući ih javno za nezakonito i kriminalno ponašanje jer da su od naknade za razvoj vodoopskrbe koju građani plaćaju dodatne dvije kune po kubiku, nezakonito prisvojili 156 tisuća kuna, i odbijaju ih uložiti u primoštenski cjevovod, pa im javno poručio: kopajte svoj rov, cijevi neće u naš kanal! Ne iznađete li sredstva za građevinske radove, u koje je uložila Općina, nema postavljanja novih cijevi u naše iskope. Kopajte svoj rov! Šezdeset godina ulagali smo vlastiti novac u infrastrukturu a sada nas Vodovod ucjenjuje priključkom na vodu za novi Dom Zdravlja. Ako nam je otuđena vodovodna mreža, kanalizacijska neće, jer je u stopostotnom iznosu izgrađena novcem Primoštena- usprotivio se Petrina , baš kao i u svojedobnom slučaju sukoba s HEP-om. Zbog HEP-ova neplaćanja služnosti na općinskom zemljištu, Primoštenci su, predvođeni svojim načelnikom, ispilali drvene stupove dalekovoda, a Stipe je cijelu situaciju ironično komentirao tvrdnjom da su se u stupove zaletjeli kljunati reptili i presjekli ih.
– Ako HEP-u ne platite , oni vam isključe struju. Ako vi isključite njihovu struju jer vam ne plaćaju služnost zemljištem, oni vam naprde optužnicu za zlouporabu položaja i ovlasti- slikovito je objašnjavao Petrina. I imponirao svojim sumještanima drskošću, spremnošću da se mala Općina suprostavi velikoj i moćnoj državnoj Elektroprivredi.
Preimenovanje Ulice dr. Franje Tuđmana
Usudio se čak i preimenovati Ulicu dr.Franje Tuđmana u Primoštenu u njezin izvorni, zemljopisni toponim- Mala Raduča. Tim je činom kod štovatelja lika i djela prvog hrvatskog predsjednika izazvao bijes i negodovanje, ali je na njihove upite zašto to čini, hladno uzvratio:“ Franjo Tuđman je privatizacijskom pljačkom osiromašio hrvatski narod i nanio mu najveću štetu“, pa , dakle, nije zavrijedio ulicu u Primoštenu.
Svađao se javno poput kakva kočijaša i sa sucima i odvjetnicima, policijom i DORH-om, dužnosnicima HDZ-a i SDP-a, bez iznimke, manirom kakva huligana a ne ozbiljnog političara, koji, nota bene, pretendira biti relevantan faktor i na nacionalnoj razini. Zašto tako?
Hrvatska politika je kao septička jama, a useptičkiu jamu se ne može u finim cipelama– odgovarao je Petrina svojim kritičarima.
Rođen je u Primoštenu, 1954., školovao se u Zagrebu u srednjoj tehničkoj školi strojarskog smjera koju je završio 1974., da bi se dvije godine kasnije (1976.) otisnuo na more. Radio je kao pomorac sve do 1990. , ploveći s domaćim i stranim brodarskim kompanijama. S demokratskim promjenama vraća se kući, javlja se kao dragovoljac u domovinski rat, gdje stječe status invalida i 1995. vojnu mirovinu.
Na lokalnim izborima 2001. Izlazi s Nezavisnom općinskom listom koju je osnovao i postaje predsjednik primoštenskog Općinskog vijeća. Četiri godine kasnije, 2005. eto ga ponovo s Nezavisnom listom na izborima kada premoćno, s 80 posto glasova birača pobjeđuje i počinje svoj prvi mandat načelnika Općine Primošten. Drugi uzastopni mandat, s istom potporom od 80 posto, osvaja 2009., a tada osniva i Nezavisnu županijsku listu koja je u Skupštini županije Šibensko-kninske izborila čak osam mandata i postala druga politička opcija u županiji. Otkako je ušao u politiku, 2001., sve svoje dužnosti u Primoštenu obavlja volonterski i bez naknade. Primoštenu je donio u više navrata prestižne nagrade (Plavi cvijet) , a 2011. u talijanskom gradu Lecce dodijeljena mu je međunarodna turistička nagrada za doprinos razvoju primoštenskog turizma – “Premi per il turismo alla carriera“, svojevrsna nagrada za životno djelo u turizmu. Obilježio je svojim djelovanjem, besumnje i svojim rabijatnim stilom , lokalnu i regionalnu politiku zadnjeg desetljeća, ali je uspio izaći iz tih okvira i na nacionalnu političku scenu kao jedan specifičan lokalni, dalmatinski politički proizvod. Ali više kao “zabavljač”, a ne politički profesionalac…
Politika kao kazalište
Za Petrinu mnogo više nego za većinu drugih političara vrijedi onaj vječiti eufemizam kontroverzni, jer za svoje, često u osnovi pozitivne ciljeve, koristi krajnje neumjesne, reklo bi se kontroverzne, metode . Da bi skrenuo pozornost javnosti, da bi njegove poruke dobile na odjeku, koristi eksplicitan govor, vrijeđa bez zadrške, psuje, osuđuje, etiketira, proziva redom sve lokalne, regionalne i državne dužnosnike koji mu „stanu na put“. Njegovo je političko djelovanje eksplozivno, incidentno, ali i spektakularno, pa mu pažnje medija nikad ne manjka. Ali, često svojim eskapadama, ekscesnim predstavama na političkoj sceni, upravo zbog neprikladnog i nekulturnog rječnika, zasjenjuje svoje političke poruke pa i kad su snažne i opravdane. Stoga, počesto djeluje kontraproduktivno. No, u narodu je vrlo dobro prihvaćen jer se njegova izravnost identificira s junaštvom, njegovo nepoštovanje institucija s beskompromisnošću, a njegov vokabular opravdanim bijesom.
I sad onaj isti kojega su zaštitari silom iznosili iz šibenske gradske vijećnice kada je pokušavao konzumirati svoj legalno osvojeni vijećnički mandat, ali zbog slova zakona to nije mogao jer je dužnost načelnika općine bila inkopatibilna s funkcijom županijskog vijećnika (što je danas izmijenjeno pa njegovi „nezavisni“ vijećnici sjede u Županijskoj skupštini), pognute glave dolazi „na noge“ 35-godišnjem metkovskom gradonačelniku , prihvaća post festum poziv na suradnju i skače sam sebi u usta. Više nije važno što ga Petrov nije zvao ni konzultirao kada je stvarao Most, što je govorio da nikakav razgovor s HDZ-om ne dolazi u obzir, a onda se u Opuzenu tajno sastao s Tomislavom Karamarkom zbog čega ga je Petrina proglasio „trojanskim konjem HDZ-a“. Enfant terrible hrvatske politike posuo se pepelom , raširio osmijeh licem pozirajući kamerama i pragmatično stao uz Božu Petrova. Dobitnika. Njemu sumnja publikuma neće odveć naškoditi. Postojala je i dosad. Petrini hoće. Izgubio je ono zbog čega su mu i racionalni, pristojni ljudi mnogošta opraštali. Zadnje što mu je od vjerodostojnosti (načete sumnjivim aranžmanom s mađarskim vlasnicima “Primoštena d.d.”) još ostalo. A sve zbog one krležijanske teze: Politika konjunkture je kao kazalište: vrijedi samo današnja predstava. U kakvoj si jučer glumio, to je sporedno!
No, je li tako Stipe?
