Mora da nešto ozbiljno ne valja s nama. Mislim mentalno. Fizički, još kako. Ali, problem je u glavi. U ovoj zemlji previše ljudi se previše nabrijava na rat. Toliko da nam i vođa najveće stranke u državi, HDZ-ov Tomislav Karamarko, jurišajući na pobjednički tron navješćuje novi domovinski rat za Hrvatsku. Nije jasno protiv koga. A u ratu uvijek postoje bar dvije suprostavljene stran(k)e. Tko je u tom novom ratu agresor, tko žrtva?
Je li Karamarko mislio na SDP i Zorana Milanovića? Ako jest, kakav bi to rat vodio Karamarko protiv Milanovića i u njega uvukao hrvatski narod, odnosno bar onaj njegov dio koji ga je spreman slijediti u tom svehrvatskom domovinskom ljutom boju? Zašto se 20 godina od završetka zadnjeg rata, neofašizam i neonacizam promiču otvorenije i besramnije negoli ikad tijekom dvoipoldesetljetne povijesti samostalne Hrvatske? Hrvatska se gotovo pomodno fašizira, a niču i SS-trupe na novohrvatski, glavaševsko-sokolski način. Institucije hine kako je posrijedi sloboda političkog izražavanja…
Jednoumlje i – bezumlje
Dok je osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš, kojemu je desetogodišnju zatvorsku kaznu suspendirao Vrhovni sud zbog proceduralnih razloga i postupak vratio na početak, kao i niz drugih velikih slučajeva, u Osijeku postrojavao svoju Slavonsku sokolsku gardu, specijalno obučenu za rekreativno provociranje i zastrašivanje crnokošuljaškom fascio manirom, šef HDZ-a svoje teze o neminovnosti novog rata za Hrvatsku posve je precizno razrađivao. Njegov je repertoar prijetnji doista intrigantan i obećavajući. Po demokraciju i zdravlje nacije. Koja utire put kimilsungovskom njegovanju kulta vođe. Nitko u HDZ-u neće ni riječ izgovoriti a da se ponizno i s dubokim naklonom ne obrati, poimenice, velikom vođi. Koji ne zna za poraz. Koji vodi u pobjedu. Vraćajući nas jednoumlju. Jerbo je višeumlje u hrvatskim okolnostima nešto kao – bezumlje. Ako ne mislite kao „voljeni vođa“ ne piše vam se dobro (ni s desna, ali ni s lijeva). Pa su najprije po nosu dobile agencije za istraživanje političkih preferencija građana koje su predvidjele nedovoljno dobar izborni rezultat HDZ-a. Što je nedopustivo. Drsko. Montirano (Zar se ne smije pogriješiti, recimo?). Pa je Karamarko sasvim jasno poručio onima koji rade takve ankete da će vidjeti tko će im dati posla kad HDZ dođe na vlast…
SEX s Karamarkom
A onda je na svojoj promotivnoj programskoj turneji stigao u Rijeku i obrušio se na Nehrvata Olivera Frljića, intendanta riječkog HNK Ivan Plemeniti Zajc. Jer da zahvaljujući njemu to „kazalište više nije ni hrvatsko ni narodno“, postalo je „prostor kulturne okupacije u kojem se izvrgava ruglu hrvatska kultura i hrvatski narod“, ali ništa ne brinite braćo i sestre, „to ćemo promijeniti nakon 8. studenoga“, hrabrio je svoje poslušne, odane sljedbenike lider HDZ-a, beskompromisni borac za čistokrvnu hrvatsku kulturu i umjetnost s naglaskom na povijest. Recimo, svi bi morali u nacionalnim teatrima na repertoaru imati Nikolu Šubića Zrinskog, neporecivog junaka hrvatskoga roda koji se poput slugana stavio u službu austro-ugarskih vladara za šaku „judinih škuda“. Njega treba slaviti, u njega se zaklinjati. „Za dom, za rod i za kralja“, pozivao je Nikola, valjda anticipirajući hrvatsku povijesnu i tradicijsku sklonost služenju uvijek nekom gospodaru, nekom tuđincu… Što narod nerado gleda u teatru. Pa je HNK u Zagrebu ostao poluprazan, Nikolu Šubića Zrinskog ni na Karamarkovu preporuku ponizni puk nije bio voljan gledati… Ni Frljić se Karamarka nije nimalo uplašio. Nije mu ovo prvi“ Karamarko“. Bilo ih je i dosad. Pa je domišljato i dvosmisleno na zgradu riječkog teatra objesio transparent lascivnog sadržaja: „Karamarko, dođite na SEX“. Da ne bi bilo zabune, ne poziva Frljić šefa HDZ-a na swingerski party u” raskalašenoj, liberalnoj” Rijeci, tek na premijeru baletne predstave pod nazivom „SEX“ što je najavljena za 16. listopada…
Gčlavaševa ‘Slavonska sokolska garda’ (Foto: FB HDSSB)
Kreativni “glavašisti”
Zazivanje rata kojekakvim, zasad verbalnim, sredstvima širi se u hrvatskom političkom prostoru poput epidemije. Opskurni Glavaš, za svoj je HDSSB, s kojim čini što i kad hoće, bez otpora legitimnog vodstva stranke i bez znakova zdrava razuma tamošnjeg članstva, smislio predizborni slogan „Domovini vjerni“ i sasvim prikladan pozdrav „Za svoj dom“, u duhu njegove proustaške napaljenosti. Za svoj dom, što? Valjda spremni. Što nije isto kao proskribirani pozdrav Pavelićeve NDH „Za dom spremni“. Ma dajte, molim vas! Nije li upravo u tome stvar da se provocira igrom riječi, drsko, perfidno, da se fašizira javna scena nekažnjeno?! I onda se čudimo kako dvije trećine mladih u nedavnom istraživanju misli kako NDH nije bila fašistička tvorevina… I kakva je to „sokolska garda“ crnokošuljaških barjaktara koji defiliraju na skupu jedne regionalne stranke? Kome to treba, u kakvoj funkciji, s kakvim ciljem i svrhom? Dokazuje li to Glavaš svima nama da može činiti što god hoće i da mu u ovoj državi baš nitko ništa ne može. Jer, on je jedan od onih koji su klicali svojedobno: Imamo je. Imamo Hrvatsku! A nije Glavaš jedini koji se provokativnim izbornim sloganima i „kreativnim“ stranačkim pozdravima ruga nemoći atrofiranog, demokratski i pravno nezrelog sustava, strukturiranog upravo po mjeri baš takvih „glavašista“. Što je htjela Ruža Tomašić, kanadska policajka s hrvatskim „rodovnikom“ i unosnom europarlamentarnom sinekurom unatoč eurofobnoj politici, sloganom novozdružene koalicije njezina HKS-a s HSP-om Danijela Srba i Obiteljske stranke Mate Knezovića? Ergo, naša „Ruža hrvatska“ sa svojim bivšim i svojim novim političkim partnerom odlučila je na izbore pod „originalnim“ pokličem „Spremni“. Time, valjda, titraju nacionalne žice egzaltiranih Hrvata, svjedočeći svoju hrabrost i odanost svetim domovinskim ciljevima identificiranim sa zloglasnim pozdravom poraženog ustaškog režima. Kojega bi Ruža i družba rehabilitirali. Zbog kojih to vrijednosti, zbog kojega dobra što ga je NDH donijela hrvatskom narodu?
SDP-ovo domoljubno mutiranje
U pomami za mjestom prvaka u hrvatskom domoljublju, pomahnitao je i SDP. Njihov šef Zoran Milanović stao se busati u domoljubna prsa, klicati „Hrvatska, Hrvatska“, proglašavajući „kuk(urik)avce“ „domovinskom koalicijom“, ne bi li demantirao HDZ-ove „kletve“ o antihrvatskoj vladi i nenarodnom režimu. Da bi im dokazao kako nemaju monopol na domoljublje, na hrvatstvo…Kakva glupost! Domovinu ljubi onaj tko pošteno radi i svojoj zemlji radom pridonosi, a ne onaj tko mahnito udara u „domoljubne“ tambure i istodobno vlastitu državu, u koju se kune, pljačka i krade. Na domoljubno plitko parolašenje kojemu je cilj jedino ušutkati istinu, ne odgovara se istim takvim tamburanjem. Treba li očekivati i kakvu SDP-ovu parafrazu Šimunićeva omiljena „sportskog pozdrava“ Domovini… ?
