Dok su Đuro Glogoški i družba iz šatora u Savskoj 66 rezali slavljeničku tortu u prigodi prve godišnjice (tko zna, možda ih bude još…) uličnog, nelegalnog prosvjeda, Predrag Fred Matić, ministar branitelja čiju su “glavu” prosvjednici ustrajno tražili godinu dana, u Šibeniku je predstavljao vladin projekt izgradnje veteranskih centara za što je već osigurano 21 milijun eura iz europskih fondova. Šibenik je samo jedan od četiri buduća centra za veterane Domovinskog rata, a gradit će se još i u Petrinji, Daruvaru i Sinju. S ministrom Matićem pokušali smo brzopotezno rezimirati njegov mandat u vladi Zorana Milanovića , obilježen nizom neugodnih epizoda, od napada na njega zbog objave registra hrvatskih branitelja do “šatorskog prosvjeda” kojim su ga “ratni drugovi” silom nastojali svrgnuti s dužnosti. A ipak, on im uzvraća na kraju mandata velikim projektom čiji je smisao i svrha sustavna skrb za braniteljsku, veteransku populaciju.
Dosta je bilo vijenaca, svijeća i spomenika
– Zaključujete mandat s projektom teškim 21 milijun eura koji predviđa izgradnju četiri veteranska centra. Kako ste se odlučili kandidirati baš taj projekt za sredstva EU fondova, i što će veteranski centri realno značiti za branitelje?
Zato što je od rata prošlo četvrt stoljeća a mi smo se dosad bazirali samo na vijence, svijeće i spomenike. U redu, i to je ljepo, i to treba, ali ako želimo napraviti neki iskorak, moramo modernizirati odnos prema veteranima, a i potreba je. Branitelji su sve stariji, i što smo mogli prije dvadeset godina, to više ne možemo, i ta vrsta pomoći im je jako potrebna. Veteranski centri bi, ako bog da, trebali biti u svakoj županiji. Zasad idemo na ova prva četiri centra, a onaj u Lipiku, koji bi trebao biti otvoren u siječnju iduće godine, zapravo je ogledni primjer i Vlada ga financira u cjelosti, s 28 milijuna kuna. Mi imamo jako dobre kirurge, psihijatre koji pomažu ljudima i koji bi tu bili angažirani i želimo da to bude naš proizvod, da nam tu dođu naši prijatelji iz NATO-a, EU vojske. Već smo nešto dogovorili, imamo dobru suradnju s belgijskim Ministarstvom obrane, s norveškim Ministarstvom obrane, SAD-om… Možda bi netko rekao da je tu Ministarstvo obrane glavna adresa, ali druge države nemaju Ministarstvo branitelja tako da ja nekad uskačem u resore nekih kolega gdje nije kompatibilno, ali imamo slične zadaće.
– Koliko se veteranski centri preklapaju s veteranskim bolnicama?
Uopće se ne preklapaju. Bolnica je bolnica. U bolnicu se ide kad imaš neke somatske, fizičke tegobe i bolesti. Dakle, centri i bolnice se zapravo nadopunjuju. Kad gvoorimo o veteranskim bolnicama želio bih samo da veterani imaju neku malu prednost pred ostalim građanima i nadam se da se nitko neće zbog toga ljutiti. Ipak, branitelji imaju neke tegobe koje su zadobili braneći druge ljude.
– Hoćete reći da su veteranske bolnice na raspolaganju svim građanima, ne samo veteranima?
Tako je! To nisu bolnice samo za branitelje. Mi smo mala zemlja i ne možemo sebi priuštiti ekskluzivitet za veterane. To rade zemlje koje su konstantno u ratu, a mi smo imali rat prije 20-ak godina i nadam se nikad više. Veteranska bolnica nosi s ponosom samo taj naziv i nije braniteljski ekskluzivitet. Dapače, tu se liječe svi građani ove zemlje. Braniteljima želimo dati samo malu prednost pred drugima, jer se oni nisu borili za sebe , nego za druge. Ja sam bio vukovarski branitelj. Pa nisam se ja borio za sebe. Mogao sam pobjeći u Njemačku, ali ja sam ostao i branio svoje sugrađane, svoju zemlju, svoj grad. U tome je poanta i u tome je njihova zaslužena prednost.
” A mene, ako se sete, sete…”
– Očekujete li da će vam branitelji honorirati to što činite ili ste činili tijekom mandata za njih?
Meni osobno ne moraju to honorirati. Čak je možda i dobro što smo u Lipiku naišli na podzemne vode prilikom gradnje tog prvog centra, pa neće biti otvoren u mome mandatu. Ali vjerujem da će i dalje ostati ova vlada i voditi zemlju, ali će neki drugi ministar otvoriti u siječnju taj centar. Tu bi se mogao našaliti citatom iz onog filma: “A mene, ako se sete, sete…” Nije mi to toliko važno. Mi imamo i braniteljsku trgovinu koja će biti otvorena uskoro u Zagrebu, na Britanskom trgu, na fenomenalnoj lokaciji. Također je nećemo dovršiti u ovom mandatu. Ali, nisam ja ovdje došao zbog gradonačelnika i župana, nego zbog hrvatskih branitelja. Uopće me ne zanima tko je na vlasti. Pa vlasti se mijenjaju, danas je jedan gradonačelnik, sutra drugi…
– Činjenica je da ste imali vjerojatno jedan od najtežih ministarskih mandata. Odlazite li s gorčinom?
Hvala vam. Ali, ne jedan od najtežih, čast svim kolegama, sigurno najteži. Inače je rad s braniteljima najzahtjevniji. Pa pazite, da ja nisam branitelj, da nisam vukovarski branitelj, logoraš koji je devet mjeseci proveo u srbijanskim logorima, za ovih godinu dana trajanja braniteljskog prosvjeda ne bi preživio…
– Ali i to vam je osporavano, to da ste vukovarski dragovoljac, logoraš, tvrde da ste prolazili u logoru bolje od drugih…
Da, i to su mi osporavali. Ali, dobro. Znate, imam jednu želju. Ako slučajno HDZ pobijedi na izborima, volio bi da ostanem samo pet minuta ministar da dušu zadovoljim. Jer, tada bi opet bio vukovarski junak, heroj Domovinskog rata… Radio sam s doktorom Njavrom, bio sam mu šef kabineta, i tada sam bio junak iz Vukovara, heroj raa. A onda kad si u SDP-u, tada si izdajnik, jugoslaven i četnik, što li sve ne. Ali, dobro…Ne obazirem se na ovu manjinu koja buči. Jer mi imamo petsto tisuća branitelja, barem na papiru, a među tim prosvjednicima u Savskoj prodefiliralo je par tisuća ljudi.
Vodstvo prosvjednika u Savskoj zna što radi i za koga
– Kako danas, nakon godinu dana od podizanja šatora ispred zgrade Ministartsva branitelja, komentirate braniteljski prosvjed u Savskoj 66?
Nanijeli su nepopravljivu štetu braniteljima i njihovom ugledu među hrvatskim građanima. Hrvatska voli svoje branitelje, obožava ih. Međutim, plinske boce na ulici, pozivanje policije da otkaže poslušnost, ne ide nam u prilog i uvijek govorim građanima da nisu svi branitelji takvi. Tu se radi o jednoj grupi čiji je veći dio izmanipuliran, a njihovo vodstvo nije izmanipulirano, oni dobro znaju što rade i za koga. Vidjeli ste da je nakon godinu dana jedan od njih u Uredu Predsjendice, drugi je mislio da će biti u Saboru, treći je očekivao da će ga spasiti od kaznenog progona, četvrti da će mu registrirati diplomu. Dakle, ako im bog da, neka im da. Ja im to ne uskraćujem, ne zanimaju me. Gotovo 9-10 mjeseci moja su im vrata bila otvorena, pozivao sam ih na razgovor. Iako, iskreno govoreći oni tamo više i ne dolaze jer nemaju što raditi.
– Hoćete reći da u šatoru više nema nikoga?
Nema. Dođu tri zagrebačka beskućnika, klošara, na ručak i to je sve. Ne znam ni koliko se ljudi okupilo na toj njihovoj slavljeničkoj tiskovnoj konferenciji jer oni nisu više nikome interesantni. Iskreno, žao mi je što Karamarko nije Glogoškog stavio na listu pa da ide u Sabor. Ali još više mi je žao što oni cijelo vrijeme govore da iza njih stoji pola milijuna hrvatskih branitelja. Kad bi ja znao da iza mene stoji pola milijuna branitelja, imao bi stranku kao Milan Bandić. Moja bi se zvala Predrag Matić. Jer, pola milijuna branitelja, a svi su oženjeni, što znači da treba dodati još pola milijuna ljudi, svi imaju bar jedno dijete…
– I pobjeda na izborima im je zajamčena.
Ne da bi dobio izbore, nego bi imao dvotrećinsku većinu, mogao bi mijenjati Ustav kako hoću.
Ne usude se oni na izbore…
– Ali Glogoški i društvo iz šatora najavili su osnivanje stranke i izlazak na izbore. Što je bilo s tim, zar su se predomislili?
Ne usude se oni to. Vrte godinu dana jedne te iste ljude, i na tom prosvjedu sve ih znam u glavu. Tu su uvijek isti ljudi koji se vrte. Klemm malo digne svoje specijalce, malo pošalje svoje djelatnike iz “Klemm securitya” koji nisu ni bili u vojsci. Ako dođe prosvjedovati čovjek od 20 godina u odori Hrvatske vojske, ja vas pitam koliko je on imao godina kad je bio rat. Minus 5 ! Nije se ni rodio.
– Nakon godinu dana nelegalnog šatorskog prosvjedovanja reklo bi se da je to bio propali pokušaj svrgavanja legalno izabranih dužnosnika u Ministarstvu branitelja, pokušaj diskreditiranja Milanovićeve vlade, koji nas je kao demokratsku državu skupo stajao. Znate li danas koji su njihovi motivi bili?
Pa, nemam pojma. Osim tih politikantskih.
– Što su zapravo htjeli?
Najprije su htjeli amortizirati uhićenje Milana Bandića, možda najmoćnijeg čovjeka u državi. Dakle, od 365 dana u godini, znate ono kad se kaže da je vjerojatnost kako će meteorit pogoditi zemaljsku kuglu jedan prema tisuću, e pa znači da ga neće onda ni pogoditi, tako i ovo. Da mi dižeš šator dan nakon uhićenja Bandića, to mi je malo previše slučajnosti…
Zar nije Bandić govorio “Prosvjednicima ne smije nedostajati ni ptičjeg mlijeka!”
– Želite reći da je i Bandić jedan od onih koji stoje iza toga prosvjeda?
Ma gledajte, ja neću to reći, samo ću citirati njegovu izjavu: Prosvjednicima ne smije nedostajati ni ptičjeg mlijeka! Nijednom branitelju nikad nisam ništa loše napravio. Ni ovaj veteranski centar ne otvaram ja, ne otvara ga Predrag Matić, nego hrvatska država, Vlada kroz ministarstva, a ne ja. Ali ako već o tome govorimo i ja sam nešto tamo platio za njih, nekoliko mjeseci toaleta, struju i dan-danas imaju od Ministarstva i nakon godinu dana. Žao mi je da me zbog njih i danas prati policija. Nisam se morao bojati četnika 1991., a sada se kao trebam bojati njih…
– Još uvijek vam prijete?
Da, da, svakodnevno. Stižu mi stalno neke pisane prijetnje, ali dobro, to je stvar policije , u to ne ulazim. Ali, nikad to neću zaboraviti hrvatskim braniteljima. Nisu postigli ništa, nego su odlučili produžiti prosvjed zbog predsjedničke kampanje, sad su i za parlamentarne izbore. Pazite, borite se za prava hrvatskih branitelja, a glavni vam je slogan”oba su pala”. Tko su ta oba?
Tko je kriv što će samo pet, a ne 85 HRVI dobiti ključeve automobila? Fred ili Glogoški?
– I čiji su oni, neprijateljski?
Prema tome, vrlo nekorektno, da ne govorim o hrvatskoj predsjednici koja četiri puta posjećuje šator, dva puta kao predsjednička kandidatkinja, što joj ne zamjeram, ali dva puta kao predsjednica države dolazi davati potporu grupi provjednika, a tri metra dalje je legalno izabrani hrvatski ministar, i tu ne dođe. Mada je znala, recimo, doći u Ministarstvo poljoprivrede. Dakle, tu je sve jasno. Maske su pale. Oni nisu ni za jednu stranku, kako su tvrdili, a onda se odjednom pojave na izbornom skupu HDZ-a. Pametnome dosta. Ali, pazite, za nekoliko dana podijelit ću ključeve automobila petorici stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida. A trebao sam 85-torici. Volio bi da se kaže ostaje li tih 80 HRVI bez automobila zbog Freda, ili zbog Glogoškog i družine. By the way, Glogoški je prije dvije godine dobio auto, pa možemo reći da ga je baš briga za ove njegove koji nisu. Inače je njega baš briga. Dobio je medijsku pozornost, postao je javna osoba, i toliko se dao HDZ-u, baš mi ga je žao, jer, eto kako su mu vratili. HDZ i inače tako vraća hrvatskim braniteljima, nije Glogoški prvi, to je njihov recept već 25 godina. HDZ uporno manipulira braniteljima i uporno ih uvijek ostavlja na cjedilu. Oni to ne shvate, osim par pojedinaca koji avanciraju iz cijele te priče. Bavim se braniteljskom problematikom od izlaska iz logora 1992.. Nikad branitelji nisu bolje živjeli, nikada im nije bilo bolje nego za mandata ove Vlade.
– A ipak su vam zagorčali život i htjeli su vašu ostavku pod svaku cijenu.
Da, zagorčali su mi život i hvala im na tome…
– Koliko su Glogoški & com. zaslužni što ste izjavili da nikad više ne biste bili ministar branitelja?
Zaslužni su, svakako. Ali ja na jednak način zamjeram i onim drugim braniteljima, onim “dobrim”, da tako kažem, jer imam više SMS-poruka i e-mailova potpore koje sam dobio nego što je šatorom i ulicom prodefiliralo prosvjednika. I žao mi je, iako razumijem da se teško suprotstaviti toj maloj ali agresivnoj skupini, što se nisu nikad javno oglasili. I zato ih molim u ovim izborima, kad uzmu svoj listić, da skupe hrabrost i zaokruže one koji su im pružili sve što su mogli, a ova Vlada im je pružila više nego sve prethodne. Za ove četiri godine moga mandata naslušao sam se toga kako mi je Milanović rekao ovo i ono, kako možda ja jadan i ne bi ali mi je Milanović naredio. Kunem se svim svojim najmilijima, nikad me u ove četiri godine Milanović nije nazvao niti od mene tražio da napravim ovo ili ono. U prijevodu, to znači da sve dobro prema hrvatskim braniteljima napravio sam ja, ali i sve loše, također, ja.
Ova predsjednica neće mandat “istjerati” do kraja, po onom što čini…
– Tvrdite da je neistina kako su braniteljima za mandata ove Vlade oduzeta bilo koja od stečenih prava, koja su imali prije vašeg dolaska u Ministarstvo?
U tri izmjene i dopune Zakona o pravima hrvatskih branitelja, u 26 točaka sve do zadnje izmjene i dopune su afirmativne i na korist hrvatskih branitelja. To se sve može provjeriti…
– Znači, nisu dirane ni ospkrbnine?
Opskrbnina je samo promijenila titular i ne zove se više opskrbnina nego zajamčena minimalna naknada. Uveli smo reda, i zbog nedostatka sredstava neki su ostali bez opskrbnine, ali su višečlane obitelji branitelja u tome profitirale. A da me par odvjetnika nisu, kako mi u žargonu kažemo, “oženili” za 43 milijuna kuna, možda bi bilo novca i za ove druge. Međutim, onaj koji nam je uzeo 43 milijuna na temelju nepripadajućih prava prema nekim braniteljima, u koaliciji je s ovima ( HDZ-om) koji braniteljima obećavaju brda i doline.
– Rekli ste nikad više ministar branitelja, ali u politici očigledno ostajete, jer ste, kako vidimo, četvrti na SDP-ovoj listi za Sabor u 5. izbornoj jedinici.
Da, da, mogu još puno toga reći po pitanju branitelja i svega, ali neću više nikad biti ministar branitelja. Ali, ako ćemo tjerati tuk na utuk, ukoliko će oni ostaviti šator u Savskoj, ja ću ostati i dalje ministar. Obilazeći Hrvatsku nikad nisam doživio nijednu jedinu neugodnu situaciju. Dočekivali su me čak i oni koji su bili među prosvjednicima i govorili mi “znaš, Fred, morali smo”. Ja to razumijem, jer i jedan prijatelj iz Šibenika mi je govorio kako je došao u šator jer s tim dečkima koji su ga natjerali da ide pije svaki dan kavu i kad im je kazao da je njemu to bezveze, ići u Zagreb i prosvjedovati, a dobro im je, nemaju nikakvih problema, oni su mu zaprijetili:”Nećeš više s nama piti kavu”. I tako je došao i sjeo u kut da ga nitko od sramote ne vidi i jedva čekao da smjena njegovih završi i da se vrati kući. Iz Šibenika sam dobio i puno prijetnji, ali znate kakvi su branitelji . Evo vam, za ilustraciju, jedna anegdota. Kod jednog branitelja policija je došla i pronašla oružje koje je namijenio za mene, a on mi onda piše pismo isprike i u istom pismu, valjda da papir ne ostane neiskorišten, još doda i zamolbu ako mu mogu nešto riješiti…
– Imate li ambicija, u slučaju da SDP pobijedi, ponovo biti u izvršnoj vlasti, možda u nekom drugom resoru?
Ne. U izvršnoj vlasti više ne namjeravam biti. Ali, moram se pripremati, i morat ću ići na dodatne tečajeve kako bi popravio moj engleski jer se namjeravam prijaviti na predsjedničkim izborima, pošto mislim da ova predsjednica neće mandat istjerati do kraja, s obzirom na sve što čini… Šalim se.
