Boris Miletić (40), pulski gradonačelnik, (novi) lider Istarskog demokratskog sabora ( IDS-a), u ovim predizbornim vremenima i preslagivanjima koalicijskih saveza, postaje prvorazredna “politička udavača“. Hoće li IDS i na ove parlamentarne izbore u društvu Zorana Milanovića, s kojim se kurtoazno i protokolarno druži slaveći istarsku (nalik sinjskoj) tradiciju (Trka na prstenac u Barbanu) ali , zasad, o koaliciji ne izjašnjava. O tomu će IDS odlučiti na Savjetu stranke sredinom rujna. Što bi značilo da će Kukuriku koalicija, pojačana minornim političkim saveznicima (Hrvatski laburisti, Autohtona Hrvatska seljačka stranka) sporazum o suradnji na nastupajućim izborima potpisati i bez IDS-a. Već idućeg tjedna. A Istrijani se tome savezu mogu priključiti odluče li da im je to najpovoljnija opcija, ili im zahvaliti na ponudi i dosadašnjoj suradnji. Koliko će građane Hrvatske stajati odluka IDS-a, regionalne stranke koja bi mogla značajno definirati nacionalnu politiku?
Hoće li biti presudna Milanovićeva jamstva da će, dobije li vlast, u novom mandatu doista provesti staro obećanje o decentralizaciji i regionalizaciji Hrvatske ili će garancija o nastavku izgradnje nove dionice Istarskog ipsilona od Pazina do tunela Učka biti conditio sine qua non pozitivnog ishoda pregovora? Koliko će time porasti hrvatski javni dug? Što će reći Eurostat? Što Europska komisija i Državni zavod za statistiku čija je riječ odlučujuća?
IDS može na izbore i samostalno
IDS bi dobro došao svima, a može, kakve li komotne pozicije i sam. U stranci čijih je prvih 23 godine postojanja obilježio „autoritarni liberal“ Ivan Jakovčić, danas hrvatski europarlamentarac, čvrsto vjeruju da i samostalnim izlaskom na izbore mogu osvojiti tri zastupnička mjesta koliko imaju danas, kao dio lijeve Kukuriku koalicije. U osmoj (istarskoj) izbornoj jedinici apsolutno su neprikosnoveni. IDS nije bez koalicijskog potencijala, i to baš na lijevom liberalnom centru unutar čijeg spektra se kani isključivo kretati. Jerbo, jedno je jasno: S HDZ-om nema razgovora, kamoli koaliranja! Ili će s Milanovićevom sljedbom kao i do sada, ili s Ivom Josipovićem i Radimirom Čačićem, dvojcem bez kormilara, kojemu se nikako ne baca koplje u trnje. Ili u solo dionicu… Što im je, dakle, činiti? S kime paktirati, koga preferirati, od koga se otkloniti, komu prikloniti, ili naprosto krenuti svojim putem, na svoj brk i za svoj račun, pa što bude? Šef IDS-a, Boris Miletić, neumoljiv je: Konkretni programi, jasni projekti i decentralizacija kao nulti korak bilo kakve buduće suradnje! Recite ne županijama, i tu smo. Recite da novoj dionici Istarskog ipsilona i vaši smo!
Može li prvi hrvatski socijaldemokrat, aktualni premijer Zoran Milanović, prihvatiti tako čvrsto zadane kondicije pregovora, ponešto ultimativno intonirane, i odigrati novu „partiju pokera“ sa starim partnerima? Ili će narcisoidni šef SDP-a radije „krepat, no molat“, pa istarske „drugare“ nepopustljivošću otjerati u tabor Josipovića? Bivšeg šefa države koji je na zadnjim predsjedničkim izborima, samouvjereno računajući da je njegova jedina opcija pobjeda, uvjeravao narod kako će, ne dobije li nekim čudom izbore, natrag na Pravni fakultet, nastaviti svoju profesorsku karijeru tamo gdje je onomad prekinuta. Ali mu se politika neočekivano dopala, pa se Ivo iz nje više ne da, uporno pogrešno kalkulirajući s onih milijun glasova što ih je (zaludu) požnjeo na izborima. Odlučno, kakav već u naravi jest, kreće od početka. Zaboravljajući da je u svjetskoj političkoj praksi „jednom predsjednik uvijek predsjednik“, a shodno tomu da mu je obveza čuvati dignitet institucije koju je predstavljao, a ne se spuštati na razinu minornog čelnika minorne političke stranke koja se bori da prijeđe izborni prag. Takvo što naprosto ne priliči bivšem predsjedniku države. I ne samo da dezavuira njega kao političku osobu, nego i samu funkciju. Njegova bitka za birače jest legitimna, ali je neprimjerena.
Svakako, Miletićevo koketiranje s „političkim pastusima“ na „olimpijski manirizam“ (važno je sudjelovati), nije u skladu s ambicijama IDS-a kao stranke koja je oduvijek preferirala biti dio vlasti, a ne dio zastupničkog društva statista. Ako im je Milanovićev SDP neprihvatljiv zbog nevjerodostojnosti i neispunjenih predizbornih obećanja, a Karamarkov HDZ radi ideologijske neprobavljivosti, tada je za IDS optimalan izbor povratak regionalnim dometima i filozofiji „uradi sam“. U Sabor će ionako ući, s vlastitim programom, odabranim ljudima svoje stranke i realno malim mogućnostima utjecanja na državnu politiku, osim ukoliko se naknadno ne upišu u „visoko društvo“. A za to uvijek ima vremena. Bogme i volje. Jer, ploviti se ne mora, ali trgovati, budimo razumni, naprosto mora…
Političar novog kova
Boris Miletić je političar novog kova, obrazovan, decentan, odmjeren, jasnih političkih stajališta i snažne potpore koju uživa u stranci. Kada je lani izabran za novog predsjednika IDS-a, nakon, činilo se, vječnog Ivana Jakovčića, od 243 izaslanika na izbornom Saboru stranke, glas su mu uskratila samo trojica. Doduše, bio je jedini kandidat, jer mu nitko nije htio izaći na megdan (valjda da ne razljuti bogove s istarskog Olimpa…), ali svejedno, odnos spram Miletića svatko je mogao slobodno izraziti u tajnom glasovanju. A pokazalo se da je riječ o odnosu neprijepornog povjerenja i štovanja.
Njegov je životopis dojmljiv. Magistar je ekonomije, diplomirao 1999. na Fakultetu ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“ u Puli, potom se 2001. nastavio stručno usavršavati u SAD-u, educirao se i za korporativno upravljanje za članove nadzornih i upravnih odbora, upisao poslijediplomski studij „Poduzetništvo i makroekonomski menagement“, i tako oboružan stručnim znanjem i sposobnošću aktivnog korištenja čak tri strana jezika – engleskog, talijanskog i njemačkog – krenuo u politiku.
Zaposlio se najprije kao stručni suradnik, pripravnik u Istarskoj županiji, da bi preko Istarske razvojne agencije i regionalnog ureda HBOR-a čiji je bio voditelj za Istru, dospio 2006. u fotelju pulskog gradonačelnika koju grije i danas. U međuvremenu, 2008. izabran je i za saborskog zastupnika, sve, dakako, zahvaljujući magičnom učinku stranačke (IDS-ove) legitimacije na istarski puk. U IDS je ušao 1996., deset godina poslije bio je pulski čelnik stranke, već 2010. postaje potpredsjendik, a u veljači 2014. i predsjednik IDS-a. U njegovoj biografiji stoji i da je bio član Nadzornog odbora Vodozaštitnog sustava Istre – Vodovoda Butoniga, član Upravnog vijeća Pulske opće bolnice, Nadzornog odbora Brijuni Rivijere, a od prosinca 2009. i predsjednik Turističke zajednice Pule.
Kreativan, fleksibilan, prilagodljiv…
Iako ostavlja dojam pomalo preplašenog, finog dečka, uglađenih manira ali škrtog vokabulara, u svome CV-u za sebe je odvažno napisao: „ Kao osoba sam kreativan, fleksibilan, prilagodljiv, komunikativan, pouzdan, odgovoran i usmjeren ka timskom radu“. Impresivno, samo koliko je sve to moguće koncentrirati u jednoj osobi a da sama sa sobom ne dođe u konflikt?! Nije Miletić Jakovčić, niti ima njegovu prepredenost, aroganciju i pragmatičnost da bi znao ekvilibrirati između suprostavljenih struja bez gubitka.
– Istarski ipsilon je projekt koji smo građanima u ovom mandatu zajednički obećali i kojeg je Istra odavno zaslužila- tvrdi Miletić napominjući kako je nastavak gradnje istarske autoceste dio Plana 21 na kojem je Kukuriku koalicija, u kojoj sudjeluje i IDS, dobila povjerenja birača. A decentralizacija je, kaže, nulti korak za bilo kakve buduće pregovore. Hrvatska je hipercentralizirana država, kojoj u tome može konkurirati samo Grčka, a IDS zagovara program regionalizacije, želi Istru kao samostalnu regiju, jer politički Zagreb često ne razumije Istru, neovisno tko je na vlasti. – Istra je za nas sveti pojam, i o Istri želimo odlučivati iz Istre- decidiran je šef IDS-a, inače i gradonačelnik Pule, koja je novim Zakonom o porezu na dohodak ostala kraća za čak 20 milijuna proračunskih kuna. A time se, slikovito je to jednom rekao Miletić, moglo pokriti ukupne proračunske izdatke za socijalno najugroženije građane , ili izgraditi tri nova dječja vrtića… Dakle, što se tiče IDS-a, na potezu je SDP. – Mi čekamo SDP. Želimo znati što ćemo raditi naredne četiri godine, koji su to konkretni projekti, konkretni programi za boljitak života naših građana.
Josipovićeva “Naprijed Hrvatska” kao rezervna opcija (?)
„Rezervna opcija“ Josipović- Čačić, što se IDS-a tiče, oslanja se na dobru suradnju Istrijana s bivšim Predsjednikom dok je bio na Pantovčaku i njegovom retoričkom zagovaranju decentralizacije, dakle, ukidanja županija i njihova supstituiranja regijama, što je tanak ulog u možebitno partnerstvo.
SDP će morati „potegnuti“ ozbiljnije i uvjerljivije no dosad želi li na izbore u društvu IDS-a. Nije dovoljno demonstrirati dobru volju inicijalnim sastankom dvaju ministara (Lalovac i Hajdaš Dončić) s istarskom reprezentacijom, kao jamstvom s visoke razine za Istarski ipsilon. Trebat će se obvezati i potpisom na ugovoru, jer, iako papir sve trpi, ugovori se sklapaju da bi se poštovali, a planovi (Plan 21) da bi obmanjivali i umirivali. Partnere i birače. No, to ljepilo više ne drži. I da je kojim sluačjem na čelu IDS-a Ivan Jakovčić, sada bismo svjedočili trgovini par excellence s HDZ-om i Karamarkom, s Milanovićem i SDP-om. Sve za Istru, Istru ni za što…
