Ogulinski kiseli kupus je lansiran u EU orbitu – foto www.jelenko.hr
Imamo kupus! Europa je konačno međunarodno priznala hrvatski, preciznije ogulinski kiseli kupus. Nakon što je Hrvatska postala tzv. punopravna članica Europske unije, konačno, iz centrale EU-e pristiže i slična vesela vijest za ukiseljene glavice i rezani kiseli kupus iz ogulinskog kraja, doduše poslije duljeg predpristupnog procesa. Naš lički kiseli kupus sad može ponosito i ravnopravno stajati rame uz rame s drugim europskim kiselim kupusima.
Službeno, vesela vijest o kupusnjačama dolazi iz Ministarstva poljoprivrede, koje promptno javlja kako je u u Službenom listu Europske unije, L 220/1, od 21. kolovoza 2015. objavljena je PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/1413 od 10. kolovoza 2015. o upisu naziva u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (Ogulinski kiseli kupus/Ogulinsko kiselo zelje (ZOI)).
Domovinski kupus za naše gastarbajtere
Time je, na neki način, Ogulincima, nakon više stoljeća kiseljenja kupusa u kacama, zapravo priznato da oni u Ogulinu zbilja proizvode ogulinski kiseli kupus, a ne, recimo, madridski ili londonski kiseli kupus. Sad ogulinski živalj u Ogulinu može nesmetano kiseliti pravno regulirani ogulinski kiseli kupus, zahvaljujući objavi u Službenom listu Europske unije, L 220/1.
Dobra je to vijest za ogulinske proizvođače zelenog i kiselog kupusa, ali i za brojne građane Hrvatske koji su u zadnju godinu-dvije iselili iz Hrvatske, tražeći posao i bolju egzistenciju.
Nekadašnje pakiranje ogulinskog kiselog kupusa, iz vremena kada još nije bio međunarodno priznat
Naime, ovo međunarodno priznanje ukiseljenih ličkih kupusnjača znači da će naši zemljaci od sada valjda lakše nabasati na ogulinski kiseli kupus na policama trgovačkih centara u Dublinu, Kopenhagenu, Stockholmu, Berlinu ili drugdje u Europi. Priprava sarmi od izvornog domovinskog kiselog kupusa iz domovine donekle će im olakšati gastarbajterske dane.
– Time je Republika Hrvatska dobila, pored Krčkog pršuta, Ekstra djevičanskog maslinovog ulja Cres i Neretvanske mandarine još jednu oznaku čiji je naziv registriran i zaštićen na zajedničkom EU tržištu: OGULINSKI KISELI KUPUS/OGULINSKO KISELO ZELJE – OZNAKA IZVORNOSTI – kažu u Ministarstvu poljoprivrede.
Inače, kao i proces kiseljenja kupusa, tako je i proces Proces zaštite naziva „Ogulinski kiseli kupus“/“Ogulinsko kiselo zelje“ (ZOI) trajao neko vrijeme. Doduše, kiseli kupus se kiseli znatno kraće nego li se pripravljala ova odluka europskih birokrata.
Kiseljenje odluke
Naime, proces zaštite kupusa je započeo još u prosincu 2011. godine, kada je marljiva Udruga proizvođača i prerađivača Ogulinskog kupusa vizionarski podnijela Ministarstvu poljoprivrede zahtjev za registraciju oznake izvornosti naziva „Ogulinski kiseli kupus“/“Ogulinsko kiselo zelje“.
Ministarstvo poljoprivrede je već osam mjeseci kasnije, u srpnju 2012. godine donijelo Rješenje o registraciji oznake izvornosti čime je naziv „Ogulinski kiseli kupus“/“Ogulinsko kiselo zelje“ postao zaštićen u Republici Hrvatskoj.
Zatim je i dalje trajao proces kiseljenja ove incijative ličkih entuzijasta, jer je već dvije godine kasnije (!), točnije, u svibnju 2014. godine Ministarstvo poljoprivrede uputilo Europskoj komisiji zahtjev za registraciju naziva zaštićene oznake izvornosti „Ogulinski kiseli kupus“/“Ogulinsko kiselo zelje“ na razini Europske unije.
Srećom se ideja ličke udruge nije ukiselila do neupotrebljivosti, jer je, eto, EU na koncu naziv „Ogulinski kiseli kupus“/“Ogulinsko kiselo zelje“ konačno upisala u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.
A sad malo stručnije o kiselom kupusu, kako to pojašnjavaju iz Ministarstva poljoprivrede.
PRIJE: Kiseli kupus dok je još bio zelen – foto Wikipedia
‘Slabije izražena nervatura listova i vještina ljudskih čimbenika’
– Proizvodnja „Ogulinskog kiselog kupusa“/“Ogulinskog kiselog zelja“ obuhvaća šire područje grada Ogulina i općina Josipdol, Plaški, Tounj i Saborsko. „Ogulinski kiseli kupus“/“Ogulinsko kiselo zelje“ je proizvod dobiven prirodnom malolaktičnom fermentacijom svježeg kupusa autohtone sorte ogulinski. Specifičnih je morfoloških svojstava po kojima se razlikuje od ostalih proizvoda proizvedenih fermentacijom svježeg kupusa drugih sorata – vele u MP-u.
Kako kažu, ogulinski kupus ima izrazito dugu stabljiku glavice kupusa s mnogo tankih, gotovo prozirnih i vrlo savitljivih listova s tankim lisnim žilama.
– Posebnost je u okruglo plosnatim glavicama žutoj boji listova te slabije izraženoj nervaturi listova. Posebnost „Ogulinskog kiselog kupusa“/“Ogulinskog kiselog zelja“ se temelji na njegovoj kvaliteti koja proizlazi iz karakteristika područja uzgoja (klima, tip tla ogulinskog područja i autohtona sorta kupusa) te znanja i vještina ljudskih čimbenika u njegovoj proizvodnji. Za kiseljenje „Ogulinskog kiselog kupusa“/“Ogulinskog kiselog zelja“ koristi se postupak prirodne fermentacije te se kupusu dodaje samo 5-6% bistra otopina kuhinjske soli te se u anaerobnim uvjetima stvara mliječna kiselina kao prirodni konzervans – otkrivaju u Ministarstvu misterij izvrsnosti ukiseljenih glavica iz Ogulina.
Praznik kupusa
POSLIJE: Kiseli kupus nakon pretvorbe u sarmu – foto: ww.coolinarka.com
Sada će u Udruzi proizvođača i prerađivača Ogulinskog kiselog kupusa s veseljem opravdano proslaviti dobru vijest iz EU-centrale. Inače, u Ogulinu se niz godina 22. listopada slavi i Dan ogulinskog kupusa, pravi praznik kupusa, kada se govori i o suzbijanju gusjenica u kupusnjačama, ali se kasnije kušaju i sarme, kobasice i dinstano zelje, sekeli gulaš, kiseli kupus na salatu itd.
Imamo kupus!
Kiselog kupusa ima i na Facebooku – foto Facebook
