Josip Vuković, bivši SDP-ov gradonačelnik Nove Gradiške, i partijski mu kolega Darko Ledinski zajedno sa bivšim splitskim gradonačelnikom, notornim Željkom Kerumom, rekorderi su aktualnog saziva Hrvatskog sabora. Čisto statistički. Ti za tri i po godine mandata nisu ni zucnuli. A i o čemu bi? Zanima li njih išta osim zastupničke plaće? Imaju li uopće ikakvog doticaja sa svojom izbornom bazom koja je za njih na izborima glasala? Što radi njihova stranka i hoće li ih za komornu, dosljednu šutnju nagraditi novom prilikom na stranačkoj listi ili će ih sankcionirati tako što ih više neće pripustiti ni blizu liste? Dosad, rječitost u Saboru nije bila presudna za napredovanje, a pošteno govoreći znala je kod nekih parlamentaraca biti čak i iritantna. Pa bi bilo bolje da su šutjeli…
Recimo, prema nepogrešivoj statistici , HDSSB-ov Boro Grubišić s 1912 javljanja za riječ, prvak je zastupničke blagoglagoljivosti u ovom sazivu. Ali, kako je osvojio prvo mjesto? Koliko su građani imali koristi od njegovih eskapada koje su, za pravo reći, počesto bile naprosto neprobavljive. Samo, nije Boro kriv. Građani su ga sustavno zasipali materijalima, predstavkama, žalbama, požalio se. Jasno da se na to nije mogao oglušiti. Ipak je on narodni zastupnik. I red je da narod zastupa. Onako kako zna i umije. A na izborima će birači ocijeniti je li to činio dobro ili loše, ili će naprosto pokazati da im je to irelevantno, jer imaju svoje stranačke preferencije i njih se drže ma i kad to nikome u ovoj zemlji nije na dobrobit, osim izabranima.
Boro majstore!
S obzirom da je Grubišić veliki domoljub, a po struci liječnik, možda bi u ime ljubavi prema domovini, kojoj prijeti deficit liječnika, trebao razmisliti da se vrati svome primarnom zanimanju. I preuzme domoljubni teret odgovornosti na sebe. Jer, njegova domovina sada ima od njega koristi manje nego od onih njegovih kolega što su se razmilili po cijeloj Europskoj uniji ” trbuhom za bjeljim kruhom”, otvoreno pokazujući što su im prioriteti.
No, nije za to Boro kriv. Čovjek radi što se od njega i očekuje. Dolazi redovito na posao. Javlja se za riječ. Posebno voli replike. Sklon je poslovicama. Epski tip. Folklorni tradicionalist i nevješto kamuflirani homofob. Ali, nećemo o tome. Vrijedan je, trudi se, nastoji ostaviti dojam i pobijediti statistiku. Zasad pobjeđuje kolege u zastupničkim klupama hiperprodukcijom uglavnom zatucanih dosjetki. No, to se Bori honorira. Stranka je , zahvaljujući njegovoj sklonosti javnim nastupima, zasjela na prvo mjesto. To nije mala stvar. Neovisno o sadržaju izgovorenog…
Bivša saborska prvakinja u disciplini izbacivanja riječi po minuti saborskog radnog vremena, SDP-ova Ingrid Antunović Marinović, posve je posustala. Pala je na deveto mjesto. Samo 641 javljanje. Trostruko slabije od Bore Grubišića. Što je SDP dovelo u neugodnu poziciju. Pa sada traže Boru i njegove da im se pridruže , makar u poslijeizbornu koaliciju, ne bi li opet imali saborskog prvaka u “neobvezujućem govorništvu”. A možda tako i kod vlastitih kadrova potaknu natjecateljski duh. Jer, kako vidimo, SDP-ovi takmaci nešto su krivo shvatili. Vuković i Ledinski, prvoplasirani su šutljivci, jer su se vjerojatno držali one “šutnja je zlato”, i pošteno postali prvaci u discipliniranom čuvanju saborskih klupa. Nijemi promatrači. Nikad ne znaš koja te riječ može skupo stajati…A plaća dobra, bilo bi je šteta izgubiti. Kad ćeš više takvu priliku imati. Ne radiš ništa a svaki mjesec na račun ti sjednu bar tri prosječne hrvatske plaće.
Karamarko na sliku i priliku Keruma…
Željko Kerum je, međutim, najveći među “statističkim pobjednicima”. Taj ne samo da nikad u sabornici nije progovorio, nego nije ni u Sabor dolazio. Osim iznimno. Iz znatiželje. Da vidi kako to izgleda. Da osjeti atmosferu, veličinu uvaženog “visokog doma” u kojemu sjedi tik uz svoju Seku, na ponos i diku roditelja koji ni u snu slutili nisu dokle će njihov podmladak dogurati . I šta im treba više?! Tu su, zar to nije dovoljno? Nitko ih ne tjera da dolaze, bogme ni da govore. Plaća svejedno uredno ide. A i šta bi govorili ako ih niko ništa ne pita… Da je dobro shvatio zastupnički mandat, kao počasnu titulu, najbolji dokaz mu je Tomislav Karamarko. Koji se na Keruma ugledao, pa ga sad imitira. Šef najveće stranke u Hrvata. Ne bilo tko. A u parlament ne dolazi, tek iznimno. Poput Keruma, ima važnijeg posla…
To je taj naš “uvaženi, visoki dom”. Sve pršti od elokvencije, kompetencije, znanja i obrazovanja, kozmopolitske širine i tolerancije. Takav smo mi narod. Biramo samo najbolje. S njima ćemo najbrže u blistavu budućnost. Čudo da je još nismo sustigli. Loša karma, valjda…
Martina, a što ti bi?!
Što bi onoj Martini Dalić da se tako iznebuha, ničim izazvana , dobrovoljno odrekla tako dobrog posla. Pa to se kod nas ne radi! Čemu? O.k., nije više članica HDZ-a , sa strankom se razišla na programskim, reformskim pitanjima, ali to ne znači da se morala odreći mandata. Nije li zastupnički mandat neotuđiv? Bivša HDZ-ova ministrica financija ne može se u tom društvu smisliti ni toliko da odradi ovih par mjeseci, što je ostalo od ovog saziva, do kraja. Podnijela je ostavku i mandat vratila HDZ-u. Njima, kaže, i pripada.
– Ništa nije iznenađujuće, iznenađuje interes za ostavku, jer sam u više navrata rekla da se neću baviti politikom- izjavila je, objašnjavajući kako Hrvatski sabor ulazi u posljednju fazu rada u sadašnjem sazivu, slijede parlamentarni izbori i saborski je rad, očekivano, okrenut tome.
– Neću sudjelovati u tome, ostavka mi otvara prostor da gradim život i karijeru u okviru onoga što je moj interes- neopozivo će Martina Dalić na svekoliko čuđenje hrvatskog publikuma.
Sabor ako satirični teatar
Nekomu je odmah svanulo. Zamjenskoj HDZ-ovoj akviziciji, riječkom liječniku Željku Plazoniću, pa koliko traje, traje. Lijep je to posao, plaća solidna, a odgovornost nikakva. Što je najvažnije, nema ni onog strašnog bolničkog stresa. A bude li iskoristio priliku i učio od Bore Grubišića, možda mu HDZ dade i novu priliku, na parlamentranim izborima čiji se datum još ne zna, ali se spekulira da će biti u siječnju iduće godine. Stigne dotad ubilježiti bar koju sotinu javljanja, što bi moglo biti dovoljno za prolazak u drugi mandat. A možda ga osvoji i šutnjom. Nema tu pravila. O Saboru je riječ. Hrvatskom. To su sve sami izvanserijski kadrovi. Ne možete vi takvo društvo lako okupiti. Jedino u satiričkom teatru. Zbog čega nam i država neodoljivo podsjeća na tragikomičnu predstavu…
