Edvard Baltić, Jasmin Hadžić i Mario Bilać 5. kolovoza 2013. (Foto H. Pavić)
U Kninu se 5. kolovoza slavi kraj rata, poraz velikosrpske ideje i pobune u Hrvatskoj koju je simbolički označio pad srpske zastave s jarbola na vrhu kninske tvrđave. A zastava je pala jer su je skinuli pripadnici 7. gardijske brigade ‘Pume’ Edvard Baltić, Mario Bilać i Jasmin Hadžić. Ove godine njima će pripasti čast da na jarbol podignu hrvatsku zastavu.
Kako neslužbeno saznajemo, devetmetarsku zastavu Republike Hrvatatske će na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja u 9.43 sati uz zvonjavu crkvenih zvona i topovske plotune, na jarbol kninske tvrđave podići bivši pripadnici 7. gardijske brigade ‘Pume’ koji su u isto vrijeme 5. kolovoza 1995. godine s jarbola skinuli zastavu upravo poražene paradržave Republike Srpske Krajine. Baltić, Hadžić i Bilać prije 20 godina na mjesto srpske zastave nisu uspjeli izvjesiti hrvatsku, jer im se pokidao lanac. Da je Knin u hrvatskim rukama pripadnici 7. gardijske brigade HV-a suborcima i svijetu su pokazali raširivši drugi, 25-metarski stijeg preko zidina tvrđave, a zastavu su na jarbol kasnije podigli pripadnici 4. gardijske brigade HV-a ‘Pauci’. Jasminu Hadžiću, koji se 5. kolovoza 1995. godine prvi popeo na jarbol, pripast će 5. kolovoza 2015. čast da podigne zastavu, a Baltić i Bilać će je pridržavati zajedno s još dvojicom pripadnika 4. gardijske brigade koji su pred 20 godina sudjelovali u akciji. Tko će još s njima biti u ovoj prigodi za sad nije poznato.
Podizanje zastave za prošlogodišnje proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti (Foto: Tris/H. Pavić)
Iščekujući konačni scenarij proslave 20. obljetnice, donosimo priču o događajima na kninskoj tvrđavi od prije 20 godina. Kako je izgledala operacija skidanja srpske zastave razgovarali smo s jednim od aktera, Jasminom Hadžićem, tada 19-godišnjim mladićem iz Kozarca u Baranji, koji se prvi od trojice popeo na visoki metalni jarbol.
Preko Dinare i Crvene zemlje do Knina
– U vojsku sam pošao 1994. godine. Još početkom rata ubijeni su mi otac i brat. Za mene nije bilo dvojbe. Nakon nekoliko mjeseci u ročnom sastavu potpisao sam profesionalni ugovor u 7. gardijskoj brigadi – pojašnjava Hadžić kako se pridružio Hrvatskoj vojsci i postao vinovnik njenog najvećeg pothvata.
– Nakon dugog marša preko Dinare i Crvene zemlje i nekoliko okršaja ulazili smo u djelomično napušteni Knin. Napredovali smo polako i uništavali džepove sporadičnog otpora. Bilo im je jasno da su izgubili rat, ali bilo je i onih koji su se odbijali predati. General Korade izabrao je nas nekolicinu kao osiguranje i krenuli smo s njim na kninsku tvrđavu. Trebali smo osvojiti utvrdu nad gradom, živi ili mrtvi. Ispred nje smo naišli na BMW peticu ratnog zločinca Milana Martića. Srećom, na samoj tvrđavi nije bilo nikoga. Bježali su glavom bez obzira, ali ipak su se uspjeli skloniti – prisjeća se Hadžić napredovanja Puma.
Na kninsku tvrđavu prvi su se popeli pripadnici 7. gardijske brigade: Elvis Mihić iz Rijeke, Mario Bilać iz Vodica, Edvard Baltić iz Čakovca, Ivica Novoselec iz Zlatar Bistrice, Jasmin Hadžić iz Belog Manastira i Miljenko Hajsok iz Varaždinskih Toplica. S njima i zapovjednik brigade general Ivan Korade.
‘Pao sam s jarbola i umalo poginuo’
– Nije bilo lako nakon takvog marša još se penjati na tvrđavu, pritom provjeravati svaki grm, zidić i kamen. Trebalo je na jarbolu tvrđave promijeniti zastavu i tako cijelom svijetu pokazati da je Knin naš i da je rat završio. Dočekao nas je težak zadatak. Naime, četnici su svoju zastavu vezali čeličnim lancem i sajlom, a iz nekog razloga koloturnik za spuštanje i podizanje zastave bio je na čak četiri metra visine. Na jarbol smo se penjali Mario Bilać, Eduard Baltić i ja. Penjao sam se četiri ili pet puta. U svoj onoj velikoj želji i umoru izgubio sam osjećaj o protoku vremena. Činilo se da traje vječnost. Penjao sam se, držao se nogama i jednom rukom za jarbol, a drugom rukom pokušavao sam otpetljati lanac na kojem je bila zastava. Nije išlo. Pokušao sam s obje ruke, uhvatio lanac, ali sam izgubio oslonac na jarbolu. Lanac je pukao i jedan kraj mi je ostao u rukama, a ja sam pao s četiri metra visine. Umalo sam glavom udario u kamen i izgubio život – priča Jasmin.
General Ivan Korade promatra akciju: Jasmin Hadžić se prvi popeo na jarbol
Srpska zastava još nije bila na tlu, ali je otpetljavanje zapetljanog lanca dobro odmaklo. Ujedinjenim naporima sve trojice zastava je konačno pala, ali na taj lanac se više nije mogao izvjesiti hrvatski stijeg.
– Htjeli smo je zapaliti, ali nije išlo. Nije išlo ni podizanje hrvatske zastave, jer na jarbolu više nije bilo sajle. Imali smo u ruksaku jednu od 20 ili 25 metara. Znali smo koliko je važno izvjesiti zastavu na tvrđavi i svijetu pokazati da je Knin napokon opet naš, da je rat gotov. Zato nismo gubili vrijeme popravljajući jarbol, nego smo tu veliku zastavu jednostavno raširili preko zidina – opisuje Hadžić povijesni trenutak.
Srpsku zastavu su 5. kolovoza 1995. bacili pod noge: Elvis Mihić iz Rijeke, Mario Bilač iz Vodica, Eduard Baltić iz Čakovca, Ivica Novoselec iz Zlatar Bistrice, Jasmin Hadžić iz Baranje, te Miljenko Hojsak iz Bednje, dok se sedmi gardist u pozadini slike je bio pripadnik 1. satnije 2. bojne. Foto: Božena Šimek Šuplika
– Nekoliko sati poslije sa svojom zastavom su došli iz 4. gardijske brigade, a onda su krenule i druge zastave i Vlak slobode i predsjednik Tuđman i sve ostalo. Poslije su se svi fotografirali na tvrđavi kraj zastave, ali srećom, i s nama je bio jedan fotoaparat i povijest je ostala zabilježena. Nakon nas je svatko mogao na zidine i jarbol podizati hrvatsku zastavu koliko hoće puta, ali skidanje srpske zastave je bilo samo jednom. Zato mi je drago da postoje te fotografije – kaže Hadžić.
– S Kninske tvrđave smo čitav grad i okolicu vidjeli kao na dlanu. Čula se pucnjava i gledali smo kako naša satnija kod vojarne u Vrbniku upada u “fajt”. Nije bilo vremena za razmišljanje, za slavu i povijest. Dolje je bila još jedna prava bitka. Spustili smo se s tvrđave i pridružili našima. Nadirali su sa svih strana, i cestom i šumom. Neki su se došli predati, ali nekima tako nešto nije padalo na pamet – priča Hadžić.
Mario Bilać popeo se na jarbol preko Jasmina Hadžića
Ostao je još sedam dana u Kninu, a onda su pušteni na kratak odmor kući. Nije bilo puno vremena za slavlje. Ubrzo je njegova jedinica krenula u BiH, preko Šipova, Mrkonjićgrada do Banja Luke. Rat je uskoro završio. Hadžiću se nije sviđalo sjedenje u vojarni. Zato je 1997. godine otišao iz vojske. Zaposlio se kao vozač i operater radnih strojeva u poduzeću za održavanje cesta, gdje i danas radi. Sa suprugom i dvoje djece živi u Kozarcu kraj Belog Manastira. Rat je ostavio iza sebe. Ne ističe svoje zasluge i nastoji da ratnim pričama ne zamara okolinu.
Obrana domovine – građanska dužnost
– Sudjelovanje u ratu je bilo građanska dužnost svakog od nas. Netko ju je obavio s više ili manje srca, više ili manje pošteno, a neki su je, na žalost i sramotu, izbjegli. Sve ove godine nikad nisam želio isticati svoje zasluge, jer je mnoštvo istinskih ratnih heroja dalo i svoj život za domovinu, bez da su trepnuli. Međutim, dogodilo se da su krenule neke druge priče, neki drugi ljudi krenuli su pričati da su 5. kolovoza 1995. prvi ušli u Knin. Zato mi je drago da postoje fotografije koje su zabilježile trenutak kada smo mi skidali srpsku zastavu i zato danas o tome svjedočim – kaže Hadžić.
Podizanje Hrvatske zastave na kninskoj tvrđavi važan je događaj u hrvatskoj povijesti i Hadžića čudi zašto se istina o njemu preskače.
Jasmin Hadžić će 5. kolovoza podići hrvatsku zastavu na jarbol kninske tvrđave (Foto: Tris/ H. Pavić)
– Za Hrvatsku je podizanje zastave na kninskoj tvrđave 1995. godine usporedivo sa značenjem podizanja zastave na Iwo Jimi 1945. godine za SAD. Amerikanci su podizanje zastave na japanskom otoku stavili u udžbenike povijesti svih naroda, a mi istinu o zastavi u Kninu jedva u novine i to nakon toliko godina – rekao je Hadžić.
Njemu, Baltiću i Bilaću ovo će biti drugi put nakon rata da se penju na kninsku tvrđavu. Bili su ih pozvali i na 18. obljetnicu, ali tada im nije bila pružena čast da podižu hrvatski stijeg.
Oglas
