Jedina poruka sa takozvanog skupa zajedništva što se, 2. svibnja na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, paradno odigrao pod egidom „Sto posto za Hrvatsku – Zajedno do pobjede”, jest: „ Nenarodna Milanovićeva vlast mora otići milom ili će silom“! Sve ostalo su oblande, kamufliranje istine o okupljanju koje neće biti ni prosvjedno ni političko, kako je najavljivao političar Đuro Glogoški. No, bio je to apsolutno politički organiziran, motiviran i intoniran događaj. Nažalost, ni po čemu njegov sadržaj i poruke ne odgovaraju sloganu pod kojim se održavao. Jer, nije to bio skup zajedništva, nego novih podjela. Nije pozivao na dijalog nego je prijetio ultimatumom i ucjenom, zazivao državni puč. “Zajedno do pobjede”, pozvali su građane. Ali čije, protiv koga?! Bio je to, dakle, pokret otpora aktualnoj nomenklaturi, koju Glogoški, Klemm & Co. žele već gotovo 200 dana srušiti mimo izbora i propitkivanja demokratske volje naroda. Dakako, oni su samo efektno oružje u rukama jedne dobro poznate politike…
Samo dan prije „velikog praska“ na Jelačićevom placu, u Okučanima, u prigodi obilježavanja 20. obljetnice vojno-redarstvene operacije Bljesak, sreli su se premijer Zoran Milanović i njegovi ljuti oponenti Glogoški i Klemm, kao sveprisutan domoljubni dekor gdje god da se kakva domovinska godišnjica slavi. I , zamislite, čak su desetak minuta potrošili u pomirljivom, benevolentnom razgovoru. Kojega su potom interpretirali kao signal zaokreta, dobar znak da bi do dijaloga ipak moglo doći između branitelja iz Savske 66 i njima odioznog predsjednika Vlade.
Klapa HRM-a kao okidač za nove ultimatume
No, neočekivano probuđena „platonska ljubav“ nije dugo trajala. Već sutradan je pređena ta crta između ljubavi i mržnje, a čelnik udruge stopostotih invalida Domovinskog rata, Đuro Glogoški i njegov partner-performer iz Specijalne policije Josip Klemm, vratili su se ponovo – mržnji. U to se, uostalom, puno bolje razumiju. Okidač za novi pucanj je bio izostanak klape HRM-a Sveti Juraj, koja, iz posve razumljivih razloga, nije sudjelovala u njihovom „svenarodnom“ happeningu. Radi se, naime, o djelatnim vojnim osobama koje ne mogu, po prirodi posla, biti sudionici političkih događaja, jer su vojska i policija u demokratskim državama depolitizirane.
Nije sigurno čak ni da je Sv. Juraj dobio službeni poziv za nastup na prosvjednoj pozornici, ali unatoč tomu, nedopustivo je, zaključili su ljutiti organizatori, da „nenarodna, crvena“ vlast zabranjuje jednoj klapi nastup na skupu koji promiče domoljubni patos i poziva „u boj, za narod svoj“.
– Premijer Milanović je zabio nož u leđa hrvatskim braniteljima – ocijenio je Klemm, objašnjavajući kako klapa HRM-a ne može nastupiti jer joj je to zabranio ministar obrane Ante Kotromanović po izravnom nalogu šefa Vlade, Zorana Milanovića. Nije važno što je Klemm u krivu, a Milanović u pravu. Važno je da je novi kamen bačen, i nova mržnja potpaljena…
Baš u duhu katoličke vjere koja se kod nas nezaobilazno demonstrira na prigodnim misama, kada je i katedrala pretijesna za bogobojaznu čeljad, koja dočim iz božjeg hrama izađe, sagriješi i riječju i djelom i propustom. Al’, tko te za to pita…
Kosor, Tomašić, Bandić…Glavaš, Kordić, impozantna potpora junacima iz Savske 66 (!?)
Što na misi s braniteljima, koju je predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, što na Trgu bana Jelačića, skupila se zanimljiva galerija likova, od stranačkih čelnika poput „konzervativne“ Ruže Tomašić, preko šefa preostalih „socijalnih liberala“ Darinka Kosora i sve manje mu sklonog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, netom puštenog iz pritvora u Remetincu, do „lica s tjeralica“ poput Branimira Glavaša, kojemu se ponovo sudi za zločine nad civilima u ratnom Osijeku 1991. Ili Darija Kordića osuđenog ratnog zločinca kojemu je Haag za pokolj Bošnjaka u Lašvanskoj Dolini i napose u Ahmićima gdje je masakrirano 116 civila, dosudio 25 godina zatvora. Doista impozantna potpora junacima iz Savske 66.
Samo za takvo, probrano društvo, stigao je i vitez iz Čavoglava, Marko Perković Thompson. Hrvatski bojovnik koji je najbolje plaćen kad ne pjeva. Svoj prilog dobrom, borbenom raspoloženju dao je prikladnim odabirom iz svoje „pjesmarice“, i zaključio sudjelovanje znakovitim taktovima skladbe „Nema predaje“. Što je Glogoški vrlo dobro razumio. Suglasan je s Thompsonom. I zato je s pozornice na Trgu bana Jelačića, protivno obećanju da neće biti političkih govora niti obraćanja, ipak prozborio politički i prijeteći.
Podsjetio je da se u četvrtak navršava 200 dana od početka braniteljskog prosvjeda ispred Ministarstva u Savskoj 66, i do tada premijer Milanović, poručio je Glogoški, ima rok da započne javni dijalog s braniteljima, pred medijima, kako bi se izbjegle manipulacije, laži i obmane, kojima se, ustvrdio je, Milanovićeva vlada služi. U protivnom branitelji će, kako su mu svojedobno i obećali, na Markov trg, a onda će, priprijetio je Glogoški, netko morati otići…(!?)
Glogoški: Odstupite, ako ne prije, onda na Dan državnosti!
– Ako ne možete osigurati budućnost hrvatskom narodu, odstupite, ako ne prije, a onda na Dan državnosti, 30. svibnja – savjetovao je dobrohotno Vladu.
– Nemamo vremena čekati kraj vašeg mandata. Do četvrtka se odlučite jeste li spremni sudjelovati u zajedništvu ili niste. Ako niste spremni sudjelovati u zajedništvu tada to javno recite – pozvao je premijera i najavio mu „pokret braniteljskoh snaga“ put Markova trga.
Stopostotni invalid, veteran Domovinskog rata, Đuro Glogoški, prometnuo se u klasičnog političara. O braniteljima nije ni govorio, osim optužbe vlasti da za njih nema razumijevanja. Ali, ovaj establishment nema želje za razgovor ni sa kime, kazao je, te stao nabrajati obespravljene, blokirane, nezaposlene, studente, mlade bez posla, one koji rade a ne primaju plaće… i proglasio se njihovim zastupnikom. Jer, ne govori on samo u ime branitelja, nego u ime hrvatskog naroda, otkrit će pretenciozno Glogoški. Ali, tko ga je za to ovlastio? Tko mu je izdao takvu punomoć? Zar onih 10-ak tisuća okupljnih na Trgu bana Jelačića predstavljaju ukupan hrvatski narod? Nije li Glogoški postao preambiciozan? Je li to trenutak da osnuje stranku i da potporu svojim borbenim pokličima potraži na izborima? Zar se zbilja tako panično boji političke sudbe Mirka Ćondića?! Koji je svoju rolu odigrao, i u zaborav trajno pao…
