Razgovarao: Josip Antić
Mirela Holy se u Hrvatskom saboru raspitivala o TTIP-u (Foto ORaH)
Mirela Holy, predsjednica ORaH-a provela je prošli vikend na Jadranu: u petak je sletjela u Dubrovniku, vozila se do Makarske, Splita, Trogira, Sinja, Šibenika, Zadra, Vira, a turneju je završila na Pagu. Glavna tema bila je nafta – odnosno promoviranje ORaH-ove kampanje „Reci NE nafti u Jadranu, reci DA održivom razvoju“, ali su se na tribinama mogla čuti i brojna pitanja građana, koja iz koje god domene dolazila – od ekologije, preko demografije do suzbijanja siromaštva – u sebi imaju isti zajednički nazivnik: bez ostatka su jadranska, jer ih postavljaju ljudi čije su sudbine vezane činjenicom da žive uz more. Upravo zato, ono što se nekad u Jugoslaviji zvalo Jadranska orijentacija, a koja nikada nije zaživjela, jedina je tema ovoga intervjua.
Hrvatska naime, niti nakon 25 godina samostalnosti ne zna što bi s Jadranom. Da zna imala bi strategiju održivog razvoja Jadrana i odgovore na pitanja kako štititi i koristiti njegove vodene mase, otoke i priobalje. Zato se i može dogoditi da se u javnosti lome koplja oko toga može li se u Jadranu istraživati i crpiti nafta. Da postoji strategija – to bi na ovaj ili onaj način, bilo već riješeno pitanje. No, ugljikovodici nisu jedina neriješena jadranska dvojba, riječ je o kompleksnom i zahtjevnom sustavu opredjeljenja i politika koje su oni koji su dobivali povjerenje birača propustili promisliti, uskladiti i provoditi. U ORaH-u drže kako njihovo Ne nafti nije posljedica hira, ni lobiranja nego dio boljeg i cjelovitog pristupa koji nude ovom dijelu Hrvatske.
Prodaju ljudima bajke da će Hrvatska postati nova Norveška
– Ljudima se s pričom o nafti „prodaju bajke da će Hrvatska postati nova Norveška“. Istina je da se ovaj projekt provodi netransparentno, suprotno zakonima i međunarodnim propisima, a objavljena Studija strateške procjene utjecaja na okoliš je aljkava. Zbog toga smo pokrenuli kampanju s kojom građane želimo informirati o mogućim, pa čak i vjerojatnim štetnim posljedicama tog projekta. Potpisivanje peticije za zaustavljanje istraživanja nafte u Jadranu će trajati do sredine lipnja, a tijekom boravka u Dalmaciji imala sam se prilike uvjeriti da ljudi pozitivno reagiraju. Ono što je ključno jest da Vlada ishitreno ulazi u ovaj projekt, a da pritom uopće nema viziju dugoročnog, održivog razvoja Jadrana. Uvjerena sam da su se na to odlučili kako bi preduhitrili obavezu koju je Hrvatska preuzela ulaskom u Europsku uniju. Prema njoj Hrvatska je dužna do srpnja 2015. u svoje zakonodavstvo implementirati europske odredbe koje nas obvezuju na donošenje Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem.
Hoćete reći da Vlada namjerno nestrateški razmišlja?
– Nestrateški su razmišljale sve Vlade. Govorim o našim obavezama iz direktiva Europske unije i o tome da u naše zakonodavstvo do srpnja moramo ugraditi odredbe koje nas obvezuju na donošenje strategije u roku dvije godine. Taj dokument će obvezivati sve buduće vlade u Hrvatskoj, ne samo u energetici, nego u svim segmentima upravljanja Jadranom, u, uvjetno govoreći, sljedećih 20 godina. Ono što nas zabrinjava nije samo činjenica da se ne poduzimaju radnje potrebne za donošenje takve strategije; tu pritom ne mislim na pravo građana da se otvoreno i nepristrano očituju o sudbini svoga mora i priobalja, nego na činjenicu da se Jadranom upravlja stihijski. Netko će reći kako nije istina, da recimo imamo strategiju razvoja turizma, koja je svojim dobrim dijelom „jadransko pitanje“, ali vidimo da se i unatoč te strategije ne čini dovoljno da se Hrvatska odmakne od sezonskog masovnog turizma. Ne znamo ni što ćemo s ribarstvom, ne znamo što ćemo s marikulturom. Svi projekti nam se događaju kao posljedica pojedinačnih interesa investitora, a ne kao realizacija dugoročne državne strategije razvoja. Hrvatska, nažalost, nema strategiju ni dugoročnu viziju što želi s Jadranom i u kojem pravcu će se razvijati cijelo obalno područje. Tim je još više zabrinjavajuće da se Vlada odlučila za brzinsku provedbu projekta s istraživanjem ugljikovodika u Jadranu. Mogu zato zaključiti da to čini samo zato da bi preduhitrila i izbjegla nužnost donošenja Strategije što otvara pitanje ne pogoduje li time nekim interesnim grupama.
Županije treba ukinuti i uvesti regije!
Nemamo strategiju, ali nemamo ni viziju kako administrativno upravljati Jadranom. Ova Vlada je puštala balone s regionalnim ustrojem Hrvatske i ukidanjem županija. Svojedobno su se čule inicijative (Andro Vlahušić iz Dubrovnika) o spajanju tzv. dalmatinskih županija, koje su brzo bile torpedirane. Koliko znam i vi imate svoju viziju administrativne uprave Jadranom.
– Mi smatramo da je reforma javne uprave najvažnija reforma koju u Hrvatskoj treba provesti i u sklopu tog projekta krije se i naše rješenje za Jadran. Sadašnji ustroj s 20 županija i gradom Zagrebom i više od 500 jedinica lokalne samouprave jedan je od glavnih kočničara bilo kakvog razvoja Hrvatske, pa tako i njene jadranske komponente. Županije treba ukinuti i umjesto njih uvesti regije. Naša stranka nema županijske organizacije nego već sada djelujemo kroz 4 regionalne organizacije. Kad je Jadran posrijedi, imamo dvije regije: Zapadnu koja objedinjava Istru, Primorje, Liku i Gorski Kotar te Južnu koja objedinjava područje od Zadra do Dubrovnika s otocima. Ovaj prijedlog ustroja je povijesno utemeljen i smatramo ga dobrim preduvjetom za razvoj. Isto tako smatramo da se mora smanjiti broj jedinica lokalne samouprave, ono što vrijedi za Hrvatsku, vrijedi i za njen jadranski dio. U cijeloj državi ne bi smjelo biti više od 120 jedinica lokalne samouprave, a ne kao sada više od 500.
Mislite da takav stav neće izazvati otpore?
– Otpora je već bilo u nekim dijelovima Hrvatske. Primjerice, prigovori se naročito čuju iz Istre. Oni se boje da bi tako izgubili identitet, što nije istina. Novi ustroj ne znači gubitak identiteta nekih povijesnih cjelina, već podizanje efikasnosti. To ne govorimo napamet, na primjeru Danske može se vidjeti kako to funkcionira. Danci reformu javne uprave i teritorijalnog ustroja nisu prelomili preko koljenja. U ORaH-u smatramo da o ovoj reformi građani moraju odlučiti na referendumu i to nakon višemjesečne, argumentirane javne rasprave. Druga razina protivljenja dolazi iz velikih stranaka: one imaju velik broj „klijenata“ koje su po stranačkom ključu posijali po strukturama lokalnih samouprava i po županijama. Na taj način brane se stranačke pozicije, a koči razvoj zemlje.
Zašto bi stanovnik Šibensko-kninske županije podržao vaš projekt spajanja u, uvjetno rečeno, Južno- jadransku regiju?
– Prije svega jer bi na taj način to područje daleko lakše privlačilo sredstva iz fondova EU. Drugi razlog se odnosi na dobivanje kvalitetnije usluge za manje novca. I treći, administracija bi na takav način postala stvarni i efikasni servis građana, što danas nije. Novi ustroj donio bi brze, kvalitetne i transparentne procedure rješavanja problema građana. U tom slučaju nema više ni pogodovanja lokalnim moćnicima i onima koje oni zagovaraju. Pritom se zalažemo za izrazito jaku ulogu države, kao regulatora i stratega, što, kako smo se na primjeru Jadrana uvjerili, danas nije slučaj.
Naravno da nismo plinski lobisti!
Što po vama treba raditi država na Jadranu?
– Postaviti okvir unutar kojeg se odvijaju procesi i to na transparentan način. To ne vrijedi samo za Jadran. U ORaH-u smatramo da se u gospodarskom smislu Jadran treba razvijati u pravcu održivog, a ne masovnog i sezonskog turizma, održive poljoprivrede i ribarstva te prehrambene, prerađivačke industrije, i održive energetike. U gospodarskom smislu zagovaramo koncept tzv. bioregionalne (samo)održivosti.
Neki bi vam prigovorili kako je to blisko idejama ordoliberalizma.
– Kod ordoliberalizma traži se jaka uloga države u kriznim situacijama. Mi smatramo da država uvijek mora imati ulogu regulatora i stratega. Zadržimo se na primjeru Jadrana: država mora odrediti koja su to strateška opredjeljenja i okvir, a investitori se moraju uklapati u taj okvir. Sad je obrnuto.
Jadran je more premreženih interesa i svatko misli da je njegov interes važniji. Ribari, primjerice misle da moraju loviti više nego im je dopušteno. Energetičari imaju svoju vizije. Pritom se nečiji angažman tumači kao lobiranje. Da budem konkretan, vaše inzistiranje protiv istraživanja nafte tumači se kao lobiranje za plinski biznis.
– Smiješno! Naravno da nismo glasnogovornici plinskog lobija. Mi se zalažemo za obnovljive izvore, ali smo svjesni realnosti. Znamo da nije moguća nagla tranzicija s fosilnih goriva na zelenu energiju. U tom tranzicijskom razdoblju je plin daleko prihvatljiviji energent nego nafta. Nije to samo zato što ima manje štetne učinke na okoliš. Kada govorimo o elektranama, plin je kompatibilan s obnovljivim izvorima. Plinske elektrane su vršne elektrane koje možete uključivati i isključivati po potrebi, ovisno o proizvodnji iz obnovljivih izvora. Valja znati da je kod obnovljivih izvora, za koje se mi prvenstveno zalažemo, njihova negativna strana nestabilnost. Kad ima vjetra imate energiju, kad ga nema, energije nema. Isto je sa suncem. Zato je bitno da u sustavu postoje vršne elektrane koje se prema potrebi brzo mogu uključiti u takvim trenucima. Kod elektrana na ugljen to nije slučaj, kad ih uključite one rade do remonta. A to je u pravilu razdoblje duže od godine dana. Te elektrane nisu kompatibilne s obnovljivim izvorima. Dakle, apsurdno nas je prozivati kao plinske lobiste. Za lobiste održivosti to svakako da!
Mirela Holy (Wikipedia)
Obala živi par mjeseci u godini, ostalo životari…
Mislite li da hrvatski birač shvaća što je to održivost?
– Ne bih rekla. Terminom održivog razvoja koristimo se kao općim mjestom i stoga smo u ORaH-u svjesni da je velik dio našeg djelovanja edukacija javnosti. Koncept održivog razvoja počiva na ravnoteži ukupnog društvenog sustava, odnosno na ravnoteži triju temeljnih stupova: gospodarskom stupu, stupu zaštite okoliša te stupu društvene pravde i ljudskih prava. Mislim da je dovoljno da se okrene oko sebe i vidi da je ono što ga okružuje suprotno od toga.
Upravo ste obišli dobar dio obale. Kakav to Jadran njegovi stanovnici žele?
– Glavni problem je što obala živi par mjeseci u godini, a ostalo vrijeme životari. Pazite to je nešto više od milijun stanovnika, ako gledamo od Savudrije do Prevlake. Osim u Istri, sve je fokusirano na turizam i to uglavnom 4-5 mjeseci. Naravno da nismo protiv turizma, ali Jadran ne može biti sezonsko boravište masovnog tipa. To shvaćaju i stanovnici uz obalu, znaju da takav koncept predstavlja veliki pritisak na okoliš i na prirodu. Jasno im je da moraju ulagati u infrastrukturu koja uvelike nadmašuje broj stanovnika koji tu živi tijekom čitave godine. To povećava troškove. Zato je u interesu čitavog priobalja da razvija one tipove turizma koji će se izdignuti iz uobičajenih sezonskih kretanja. To je primjerice zdravstveni turizam. Nadalje, danas postoji cijela populacija koja odsjeda u hotelima s certifikatom „održivost“ koji se hrane u ‘održivim’ restoranima. To nas vodi k poveznici između turizma i poljoprivrede, što je danas većim dijelom nepoznanica. Da bi neki hotel dobio certifikat održivosti mora dokazati da nudi hranu koja je uzgojena lokalno i to na principima održivosti. Svi naši sugovornici su se složili kako poljoprivreda može biti veliki generator razvoja, ali u Dalmaciji ni izbliza nije dostigla taj stupanj. Tek u Istri imamo primjer poljoprivredne proizvodnje visoke vrijednosti, koja pokazuje važnost novih poljoprivrednih prehrambenih strategija.
Nema stabilne ekonomije bez pozitivne demografije
Možda na obali demografija i nije takav problem, ali depopulacija, zovu je još i bijela kuga, je prava pošast za otoke. Jeste li se susreli s tim problemima?
– U Makarskoj smo održali tribinu o demografiji. Nema stabilne ekonomije bez pozitivne demografije. Netko mora raditi da bi se moglo zaraditi. Nije stanje na svim otocima jednako. Mali otoci primjerice Molat, Iž, Sestrunj bitno su ugroženiji nego Hvar, Brač i Vis. Za probleme otoka nema jednostavnog rješenja. Život na otoku nosi probleme prometne povezanosti, probleme komunalnih i drugih usluga, škola, društvene infrastrukture… I puno bogatija i bolje ustrojena država od naše teško može osigurati isti standard na otocima koji postoji u drugim dijelovima zemlje. ORaH zagovara koncept samoodrživosti otoka koji se ogleda u osiguranju dostatnih količina energije, hrane i vode iz vlastitih izvora. Realizacijom takvih projekata na otocima osigurava se i dovoljan broj radnih mjesta, takvih uspješnih primjera samoodrživih otoka ima mnogo po svijetu. Postoje otoci usred Atlantika koji su riješili pitanje energije kroz vlastite resurse, bilo da koriste vjetro-elektrane, foto naponske ćelije. Država je tu da osigura uvjete. Mislim da Vis ima idealni potencijal za ostvarenje samoodrživosti. Pričali su mi kako je taj otok nekad bio jedan od najvećih proizvođača palmi u Europi, ali su sada rasadnici uništeni. Eto to je jedan projekt od kojeg bi moglo živjeti više obitelji. Drugi može biti proizvodnja agruma, nadalje u unutarnjem dijelu veliki su preduvjeti za druge poljoprivredne kulture. U sredini otoka postoji avionska pista koja nije u funkciji, a sigurno bi na nju mogli slijetati manji avioni. Vis je idealno odredište za tzv. military turizam, pritom mislim na ostatke fortifikacije JNA. Za njih interes pokazuje veliki broj turista, ali nije dovoljno iskorišten. Sve su to mali projekti, ali svaki bi uz sebe vezao nekoliko obitelji.
Takve projekte ugradit ćete su svoju stranačku strategiju za Jadran. Pretpostavljam da ćete je donijeti prije države?
– Strategije su ipak manje detaljne, one pokazuju usmjerenja i prioritete. Naš eurozastupnik Davor Škrelc intenzivno komunicira s članovima stranke i građanima koji žive na jadranskom području jer želi što više njihovih prijedloga i inicijativa uključiti u Jadransko-jonsku strategiju. U izradi stranačkih politika surađujemo s nevladinim udrugama, ali i neovisnim stručnjacima sa znanstvenih institucija i fakulteta. Zajednički nazivnik svih naših politika je održivi razvoj. Suprotno raširenim predrasudama, upravo se koncept održivog razvoja pokazao superiornim u otvaranju radnih mjesta i dizanju BDP-a.
Ideološke polarizacije produbljuju obje velike stranke
Mogu li ovakvi stavovi uopće biti zamijećeni u predizbornoj kampanji u kojoj je glavna roba potrošena ideologija?
– Istina je da je u društvu došlo do izrazito velike ideološke polarizacije i da je produbljuju obje velike stranke. To je njihov model s kojim žele konsolidirati svoje biračko tijelo, a čine to izazivanjem straha od konkurenata. Međutim kakve koristi ima društvo i pojedinac od takvih ideoloških konfrontacija? Po nama puno je važnije govoriti o sadržaju politika s kojima se misli mijenjati Hrvatsku na bolje. U tom smislu bavimo se i Jadranom, a na odgovornosti samih građana je da prihvate ili odbace onu argumentaciju za koju misle da im može poboljšati uvjete života. Stalno prežvakavati stare teme sigurno nije put da biste živjeli bolje.
Mislite li da pad od 2,2 posto prema zadnjem Crobarometru govori da birači ipak više vole ideološke diskurse? Hoćete li zbog toga mijenjati pristup?
Istina, u ožujku, prema istom mjerilu, bili smo na 9,0 posto, a sada smo na 7,7. Iskreno, ne opterećujemo se anketama, nismo to činili ni kada su nam davale 20 posto. Mi radimo prema našem planu, a ako građani Hrvatske misle drugačije, ako konkretno žele Jadran s naftnim bušotinama nadomak parkova prirode, sa stihijskim politikama, sa sučeljenim lobijima i sukobima interesa – to je njihovo pravo.
