Đuro Glogoški (51), osuđeni ste zbog „zloupotrebe položaja i ovlasti“, samovoljnog, protupravilničkog korištenja kuće Ministarstva branitelja u Zaprešiću, ilegalnog posezanja za nepripadajućim stambenim prostorom i lažne prijave boravišta na adresi Šator – Savska 66. Stoga vam se iziriče kazna zabrane korištenja državnog objekta u Zaprešiću, Ljudevita Gaja 27, koja stupa na snagu od utorka, 7. travnja. Napustite kuću ili ćete biti deložirani. Avaj! Sinčiću, gdje si? Mobiliziraj hitno Živi zid, „komunjare i Jugoslaveni“ spremaju deložaciju vođi šatorske pobune „domovinskih Hrvata“, zaštitniku braniteljskog digniteta i časti Domovinskog rata, definiranih uličnom kamping-demokracijom. E sad, da vidimo tko će koga deložirati: Predrag Matić neprijavljenog stanara, abonenta državnog proračuna, ili Đuro Glogoški nevoljenog ministra branitelja.
Bio je ovo tjedan velikog razotkrivanja. Lice je dobilo i naličje. Čerga nasred Savske 66 svoju zaprešićku VIP-ložu. Rezerviranu za „višu šatorsku klasu“. Koja se licemjerno mjesecima predstavljala žrtvom bešćutne vladajuće kaste. Neosjetljive na potrebe hrvatskih nacionalnih junaka, stopostotnih ratnih vojnih invalida, prikovanih za kolica, a ipak, u ime i za račun svih veteranskih stradalnika, spremnih oštre zimske noći provoditi pod improviziranim šatorskim krovom, pa i po cijenu dodatnog ugrožavanja vlastitog zdravstvenog stanja. Kad tamo,“prvi među jednakima“, homo duplex Đuro Glogoški, ipak preferira topli, pregrijani dom sa svim stambenim pogodnostima, makar je i od odioznog mu Ministarstva branitelja.
Plinski udar Glogoškog na proračun
Đuro je, anticipirajući kalendar „veteranskog ustanka“ (koji je počeo 20.listopada 2014.), još je 1. listopada preuzeo ključeve kuće rezervirane za „zdravstvene potrebe“ stopostotnih ratnih invalida, tijekom njihova povremenog boravka u Zagrebu, bilo zbog pregleda ili liječenja. Imao je na umu prvenstveno vlastite, ne i potrebe svojih bolesnih suboraca, koji su morali „na čekanje“, ili u ho(s)tele dok traje „revolucija“. Za koju se znalo u startu da neće biti jednodnevna, ni jednotjedna, pa se Đuro na vrijeme pobrinuo za svoj prikladni smještaj i prikladne uvjete za kreativnu ustaničku kontemplaciju…
A svi su izgledi da je prikriveni dom Glogoških u Zaprešiću zadnjih pet mjeseci funkcionirao i kao sjedište Stožera za obranu braniteljskog prava na „spontano ulično okupljanje“, na neodređeni vremenski rok. Jer, malo je vjerojatno da bi obitelj predsjednika udruge stopostotnih invalida Domovinskog rata sama mogla potrošiti u prva tri mjeseca ove godine čak devet tisuća kuna za režije, što znatno premašuje ukupne, cjelogodišnje lanjske režijske izdatke koji su iznosili oko sedam tisuća kuna. Toliko je u veljači ove godine iznosio račun samo za plin u Ljudevita Gaja 27, gdje je Đuro Glogoški grijao tijelo i dušu, dok je narod uvjeravao kako se žrtveno smrzava za više braniteljske, pravedne ciljeve pod šatorom u Savskoj (!?).
Napustite kuću u Zaprešiću!
E, više to neće moći. „Bešćutni“ ministar Predrag Matić, odlučio je Glogoškom oduzeti pravo na zagrebačku „vikendicu“ o trošku države. Njegovu VIP-ložu. U kojoj su ga otkrili domišljati novinari Indexa. I javno raskrinkali. Prokazali ga kao licemjera i dvoličnog junaka našeg doba koji se javno busa u pravednička prsa, a tajno koristi sve privilegije svoga novostečenog liderskog položaja. No, to mu nimalo ne smeta da za isti krimen stigmatizira i optužuje premijera Zorana Milanovića, ministra Freda Matića i ine prvotimce „neželjene“ vladajuće nomenklature. Ne brine Glogoškog njegova nevjerodostojnost, neprincipijelnost. To mu ionako nije u „opisu posla“…
Ministar branitelja obavijestio je Udrugu Đure Glogoškog da im kuća u Zaprešiću više nije na dispoziciji, da se raskida Sporazum o njezinom korištenju što ga je još 2007. ekskluzivno s tom udrugom potpisala tadašnja potpredsjednica Sanaderove vlade, ministrica branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor. Glogoški ima osloboditi kuću od „ljudi i stvari“ koje pripadaju udruzi i članovima, a njezino će korištenje biti regulirano novom odlukom Ministarstva. Dok je neki novi glogoški ne kompromitira svojim egoizmom i samovoljom…
Linč medija zbog – istine!
Prvi savski „šatoraš“, nakon svega, morao bi podviti rep i poći kući. Jer se njegova karizma istopila pod lažnom vatrom iz Savske, jer je njegova vjerodostojnost naposlijetku svedena na njegova invalidska kolica iz kojih bi mu mudrije bilo ubuduće šutke promatrati svijet oko sebe negoli ga po tuđim napucima komentirati, a neistomišljenike diskreditirati i etiketirati. Na kraju balade, ipak je ponajviše sam diskreditiran scenarijem HDZ-ovski inducirane pobune. S čime se nosi loše. Poricanjem. Prešućuje činjenicu lažnog boravišta, a na njezino objelodanjivanje njegovi „ađutanti“ Josip Klemm i Dražimir Jukić (predsjednik Zbora gardijskih brigada) odgovaraju salvom uvreda i kaznenim prijavama na račun medija koji su ih denuncirali, ministra Matića koji im se mjesecima opire, predsjednika Vlade Zorana Milanovića koji ih uporno ignorira makar mu i pod prozorima čitali „optužnice“. Njihova je dezorijentiranost u trenutku kad su uhvaćeni u laži tolika da na nju infantilno uzvraćaju protupitanjem „gdje spava ministar Matić“. Kod kuće, zaboga, zar bi trebao pod šatorom, na dežurstvo, kad već nije Glogoški?!
Dobacuju mu kako ima invalidnost po osnovi PTSP-a čak dvostruko veću nego zakon to propisuje, prijete „overit ga s dva metka“, kalašnjikovom kojega imaju za njega… Premijera proglašavaju ratnim dezerterom, optužuju da provodi medijski linč nad hrvatskim braniteljima, napose stopostotnim invalidima Domovinskog rata jer se nisu dali potkupiti i pristati na trgovinu s njima. A novinare zastrašuju prijetnjama, potjernicama i pozivima na linč, pa objavljuju priopćenje sa slikom indexove sportske novinarke Dee Redžić snimljene na Marakani, sugerirajući njezinu „izdajničku, pročetničku rabotu“, iako o braniteljskom prosvjedu baš ni riječi nije napisala, ali jest o uskočkoj istrazi o koruptivnim poslovima u sportu i Klemmovoj involviranosti u tome. Dakle, kriva je jer je pisala istinu. Kao i kolege koje su otkrile stvarno mjesto stanovanja vođe pobune. A tko piše istinu taj ne može nego imati zle namjere, taj sije govor mržnje i produbljuje podjele u društvu, poručuju posve logično i principijelno Glogoški, Klemm i šatorska im klika. Njihovo je glavno oružje prijetnja, iskrivljena optika, zamjena teza, a nije im strano ni zveckanje nekim drugim oružjem…
“Revolucija” koja teče… sve do parlamentarnih izbora
Glogoški & Com., društvo za širenje permanentne psihoze rata, traži nova sredstva kojima će „revoluciju“ držati na životu do parlamentranih izbora. Kako bi poslužila izvornom cilju. Pobjedi političke opcije koja ih je instruirala, mobilizirala, financirala. Najavljuju veliki prosvjed 2. svibnja. S perjanicom „domoljubne estrade“ koju HDZ plaća i za nenastupanje. Thompsonom. I kumom mu Matom Bulićem. Veliki koncert za veliki prosvjed na Trgu bana Jelačića. Za što, za koga, u ime čega? Zar“ junak“ iz Čavoglava Marko Perković servisira performance jednog Glogoškog koji je još 1995. govorio: „Za ovu državu ne vrijedi se boriti“, i to u omraženom Feral Tribuneu?! Koji je kukao kako Tuđmanova vlast nema senzibiliteta spram branitelja, da nije dobio ni stana ni automobila, pa čak ni invalidska kolica, koja su mu poklonili hrvatski iseljenici u Austriji. Žalio se da nema ni čina ni ordenja, iako dragovoljac Domovinskog rata, tek Spomenicu koja je „običan list papira“. Tuđmana apostrofirao kao komunističkog generala, insinuirajući da „vuk dlaku ne mijenja“. Tvrdio da su partizani, prema ovima danas, pravi amateri, kao i komunisti koji su puke naivčine u odnosu na HDZ.
Dva lica jednog veterana
– Ovo nije država koju sam priželjkivao… – s gorčinom je priznao 95., a onda u godinama „nenarodne vlasti“ dobio stan, novi automobil (svakih sedam godina), primanja od 25 tisuća kuna, sve počasti i privilegije društva, i gle, stao u prvi red pobune protiv vlasti koja mu je sve što za Tuđmanova HDZ-a nije imao – dala. Nije to u redu, zašto bi on imao sve što se od države može imati, a neki nemaju ništa. Zbog njih se sada Glogoški buni. Jer je njegovo srce veliko, braniteljsko, široko. Što je i predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović prepoznala. U šator mu redovito zalazila. U kampanji. Primala ga u svom Uredu nakon kampanje. Sada se s njim druži na nogometnim stadionima. Hrvatskom nacionalnom ponosu. Zato je Hrvati vole. Jer voli nogomet. A to je legitimacija hrvatstva. I svehrvatske mamićizacije. Koja traje od 90-ih. I tko god ima nešto protiv toga, morat će se suočiti s braniteljskom pobunom. S Glogoškim ili bez njega. S Klemmom. I klemmovima… Poduzetnicima i specijalcima, za posebne namjene… S braniteljima do pobjede i blagostanja! Kolinda je stigla. Na to vjerojatno računa i Ivan Turudić. Koji bi zbog branitelja uveo i verbalni delikt. I kažnjavao zatvorom, 3-5 godina, one koji ustvrde da je Domovinski rat bio građanski, a ne oslobodilački i obrambeni, a Oluja etničko čišćenje. Jer istina se zakonom utjeruje… A Turudić bi tako „utjerao“ fotelju ministra pravosuđa. Klemm, Ustavnim zakonom o pravima hrvatskih branitelja, možda, mjesto ministra policije. Kakva igra!
Investicija u životno osiguiranje…
Zašto je vođa prosvjeda u Savskoj 66. lagao cijelom narodu, hinio da se smrzava pod šatorom zbog okrutnosti vlasti koja „prezire“ branitelje i „omalovažava“ Domovinski rat, zbog čega je obmanjivao javnost, manipulirao osjećajima građana koji su mu iskazivali poštovanje i empatiju? Nije li svoju ratnu žrtvu, koja je proizašla iz ustavne obveze, naplatio koliko je od države mogao, jer sreću nije moguće kompenzirati novcem, nije li materijalno zbrinut, osiguran , financijski namiren? A da bi sve to sačuvao, izgleda, došlo vrijeme da investira. U životno osiguranje. Kažu da najbolje uvjete daje HDZ…
Oglas
