Koliko uložiš, toliko dobiješ! E, tom se formulom HDZ redovito vodi u svim izborima, ne podcjenjujući baš nijedne – od onih mjesnih (za lokalnu samoupravu), preko lokalnih, do parlamentarnih i predsjedničkih. I dobija. U Šibeniku su u nedjelju, 26. travnja, na izborima za gradske četvrti (16) i mjesne odbore (29) hadezeovci poharali cijeli grad! Od 45 mjesta, osvojili su apsolutnu vlast u 31! S potencijalnim koalicijskim partnerima mogli bi dobiti “pod svoje” još pet četvrti i odbora. SDP je s jednom jedinom pobjedom, u prigradskoj Raslini, ostao iza nezavisnih lista (3), pa čak i jedva postojećeg HSS-a (2) i netom osnovane Hrvatske konzervativne stranke Ruže Tomašić (2). A parlamentarni izbori su, u krajnjem slučaju, najkasnije za deset mjeseci!
HDZ trlja ruke, racionalno razumijevajući kako svaka pobjeda donosi dobit, makar u smislu stvaranja pobjedničke klime koja će dobro doći i u skorim parlamentarnim izborima, jer ljudi vole pobjednike… Po prvi put HDZ je u svih 45 četvrti i mjesnih odbora kandidirao svoje liste, a SDP, nasuprot njima, tek u 14. Odaziv birača jest bio skroman, 17,79 posto, ali na razini standardne izlaznosti na mjesnim izborima. Od 41.677 birača ukupno, glasalo ih je tek 7.416. A s obzirom da je bilo 71 biračko mjesto, na svakom po deset članova u biračkom odboru, dakle, ukupno 710 angažiranih i plaćenih aktivista, ispada da je na svakog člana biračkog odbora “palo” tek deset birača! I sve je to proračun Grada Šibenika stajalo 550 tisuća kuna. Dakle, građani evidentno ne znaju o kakvim se izborima radi, što oni znače i kakva im je korist od toga. Ali, tko je za to kriv?
Kako bilo, HDZ nije, poput SDP-a, stvari prepustio slučaju, pa tko dođe dobro, a tko ne dođe, nije ni važno. Potrudili su se (hvala našoj mladeži, kaže čelnik šibenskog HDZ-a Goran Pauk) da svakog svoga člana podsjete na dan izbora, da provjere hoće li doći, ima li kakvih “tehničkih” zapreka koje bi aktivisti mogli riješiti, i na kraju su trijumfirali!
Netko će reći – dobili su izbore sa samo 4.024 glasa (od 41.677 mogućih), ali i to je donijelo 55, 39 posto potpore njihovim listama i kandidatima. Slavili su i tamo gdje to ranije nije bilo ni teorijski moguće, u četvrtima na Baldekinu, na Vidicima, Šubićevcu, Jadriji… poznatim bastionima SDP-a.
Vratili su i svojedobno izgubljene mjesne odbore Grebašticu, Brodaricu, Žaborić… A SDP je uspio pobijediti tek u prigradskoj Raslini! HDZ je osvojio 337 mandata u vijećima gradskih četvrti i mjesnih odbra (zajedno s partnerima, a 228 samostalno). SDP samo 28! U četvrtima Meterize i Crnica HDZ je od devet mjesta pokupio osam! Nikad bolje, rekli bi, unatoč tomu što su se Meterize tresle uoči nedjeljnih izbora zbog pokušaja stranačkog obračuna sa šefom tamošnjeg HDZ-a Novicom Ljubičićem jer je na zajedničku koalicijsku listu prihvatio proskribiranog Milorada Miškovića Caspera! A pokazalo se, kako su tvrdili i Ljubičić i Mišković, da će to biti dobitna kombinacija…
Konzervativci Ruže Tomašić nisu bagatelizirali ove izbore pa su se potrudili da makar njihovo novopečeno članstvo glasa, i dobili 24 mandata, što je svakako dobar kapital pred parlamentarne izbore, naročito za novu stranku koja je tek na početku puta svoje političke afirmacije.
HSS se domogao 13 mandata, HSU 12, HSP 4, Nezavisna lista Stipe Petrine 2, a ostale stranke i strančice prikupile su 26 mjesta u vijećima.
Svatko može ove rezultate tumačiti po slobodnoj volji, ima pravo vjerovati da je nizak odaziv glavni krivac za ovakav rezultat, i premoćno brojnije članstvo HDZ-a u odnosu na SDP koje je disciplinirano izašlo i glasalo za “svoje ljude”. Ali, brojke govore više od riječi, pa kako god ih okrenuli, i ma čime se poraženi tješili. Nema malih i velikih poraza, malih i velikih izbora. Svaka pobjeda je pobjeda, baš kao što i poraz ne može biti drugo do li – poraz.