Novi Zakon o referendumu:
Može li narod odlučiti o čemu može odlučiti?

Hoće li Hrvatski sabor na današnjoj 16. sjednici usavršiti ili pak ozbiljno ograničiti prava građana na referendumsko izjašnjavanje, kako to upozoravaju kritičari prijedloga novog Zakona o referendumu koji predlaže saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav.

Kako je već poznato, Peđa Grbin, predsjednik navedenog Odbora, već je u javnosti obrazlagao razloge za izmjene zakona, no po nekima one ne predstavljaju poboljšanje nego novi udar na demokratsko izjašnjavanje i onemogućavanje građana u zbiljskom odlučivanju o važnim pitanjima koja ih se tiču (primjerice, monetizacija autocesta, eksploatacija nafte na Jadranu, u Slavoniji, Lici i na Dinaridima…, uvoz i proizvodnja GMO hrane, prodaja državne imovine, ustupanje voda, šuma, mora, poljoprivrednog zemljišta i drugih strateških resursa itd.).

Ne može na trgovima i ulicama

Inače, predviđene izmjene propisuju, među ostalim, mjesta i načine na koje se referendum može provoditi. Tako bi se umjesto na gradskim trgovima i na ulicama, odnosno ispred bolnica, crkvi itd., građani na referendumu mogli izjašnjavati isključivo u uredima državne uprave, te preko sustava e-građani.

Time se, smatraju kritičari, jasno želi spriječiti da se o referendumskom pitanju izjašnjava veći broj građana, s obzirom da to ne mogu učiniti ‘usput’, nego u spomenutim uredima.

Ipak, prema inicijativama na društvenim mrežama koje su protiv novog prijedloga Zakona o referendumu, posebno je sporan sljedeći članak.

Ustavna i zakonska ograničenja referendumskih pitanja

Članak 3.

Na referendumu se ne mogu donositi odluke koje bi ugrozile vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske propisane Ustavom Republike Hrvatske i odluke koje bi bile suprotne načelu nadređenosti pravnih akata Europske unije.

Na lokalnom referendumu se ne mogu donositi odluke koje bi bile suprotne Ustavu Republike Hrvatske, pravnim aktima Europske unije i zakonu.

– Kakvo je to neposredno, samostalno odlučivanje naroda, ako netko (Ustavni Sud) posreduje -odlučuje je li neko pitanje naroda smije ili ne smije na referendum. Referendum mora ostati neposredan i samostalan i nitko po važećem Ustavu RH ne smije zadirati u neposrednost i samostalnost donošenja odluka putem referenduma, što je zagarantirano čl. 1., čl. 2., i čl. 86 (87.) Ustava RH! – upozoravaju na FB stranici dramatičnog naziva Prelazimo iz sustava predstavničke demokracije u sustav predstavničke diktature!

Crveni i plavi pijuni, odnarođene političke elite…

– Dok mi raspravljamo o crvenim i plavim pijunima na bini, iza kulisa igra pravi komad. Vrijedi li vam vaš demokratski glas? Želite li imati pravo odlučiti u kakvoj će Hrvatskoj živjeti Vaša djeca? Želite li da Vaš glas odluči o njihovom boljem sutra? Na papiru demokracija, u praksi sve bliže diktaturi…Ovim se prijedlogom zakona još više centralizira vlast, onemogućavaju i otežavaju mogući referendumi! Ovim se zakonom ukida demokracija. Znate li da nam ovim zakonom oligarhske političko-kapitalističke elite oduzimaju jedino sredstvo istinske vladavine naroda, koje može poslužiti za borbu protiv korumpiranih i odnarođenih političkih elita i njihove diktature? – nadalje dramatično upozorava Ivan Barišić iz inicijative koja se protivi izmjenama Zakona o referendumu.

No što je to referendum? Evo što piše u novom prijedlogu zakona o istome.

Referendum

Članak 2.

Referendum je oblik neposrednog odlučivanja hrvatskih državljana s biračkim pravom u obavljanju državne vlasti o pitanjima određenim Ustavom Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni referendum) i o pitanjima iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave određenim zakonom i statutom (u daljnjem tekstu: lokalni referendum).

Državni i lokalni referendum mogu biti obvezujući i savjetodavni.

Oglas

Inače, pravo glasa na lokalnim referendumima novim bi se zakonom dalo i državljanima drugih članica EU-a, koji biračko pravo već ostvaruju na lokalnim izborima. Dakako, zakon pripisuje i kako se ne smiju donijeti referendumske odluke ‘koje bi bile suprotne načelu nadređenosti pravnih akata Europske unije’.

Referendumska odluka traje – dulje

Izmjena je i ta da na referendumu odlučuje većinom birača koji su mu pristupili, bez obzira na odaziv (ranije je bilo obvezno da odaziv bude veći od 50 posto ukupnog broja birača), a umjesto jednu, sada referendumska odluka ‘vrijedi’, odnosno ne bi se smjela mijenjati – dvije godine.

Na ovoj poveznici možete pronaći cjeloviti dokument s obrazloženjima i prijedlogom novog Zakona o referendumu s internetskih stranica Hrvatskog sabora. Ipak, u nastavku donosimo neke dijelove obrazloženja saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav.

– Također, ovim Prijedlogom propisuju se mjesta za izjašnjavanje birača o potrebi raspisivanja referenduma. Određeno je da se potpisi za državni referendum prikupljaju u uredima državne uprave dok je za prikupljanje potpisa za lokalni referendum predviđeno da se prikupljaju u uredima državne uprave na području te jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave i uredima upravnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojoj je zatraženo izjašnjavanje birača o potrebi raspisivanja lokalnog referenduma – ističe se.

Kao se pojašnjava, ‘predlagatelj smatra da će se ovakvim načinom prikupljanja potpisa olakšati i ubrzati postupak, kako tijelima nadležnim za raspisivanje referenduma tako i građanima s obzirom na dosadašnja različita pravila vezana uz postupak prikupljanja i kontrole potpisa u postupku građanske inicijative za referendum na državnoj i lokalnoj razini’. Ovo pojašnjenje ‘drži vodu’ u dijelu u kojem je referendumsko izjašnjavanje omogućeno elektroničkim putem, smatraju kritičati novog zakona.

– U cilju olakšavanja izjašnjavanja birača o potrebi raspisivanja referenduma, predviđeno je i da se ono organizira putem sustava e-Građani. Smisao propisivanja ovakve norme je maksimalno pojednostaviti i osigurati najjednostavniji načina izjašnjavanja birača (laka dostupnost s bilo kojeg mjesta i u bilo kojem vremenu). Kako bi se osigurala primjena tog sustava i osigurala sigurnost za identifikaciju i autentifikaciju korištenja e-usluga, nedavno donesenim Zakonom o državnoj informacijskoj infrastrukturi („Narodne novine“, broj: 92/14.), osnovan je Nacionalni identifikacijski i autentifikacijski sustav kao obvezujući za sve institucije. Na taj način rasterećuju se organizatori referenduma pokrenutog na temelju građanske inicijative, sam postupak prikupljanja potpisa se ubrzava i olakšava te se jamči da će davanje podrške birača određenoj inicijativi biti plod njegove autonomne odluke, a ne pritiska okoline u situacijama kada se podrška inicijativi davala na javnim mjestima (često i na onima koja nisu bila predviđena važećim Zakonom) – vele predlagači.

Bogati  i siromašni organizatori – ravnopravni?

I na kraju, tvrdi se kako se ovime htjela postići određena ravnopravnost između bogatih i siromašnih inicijatora – organizatora referenduma.

– Također, ovakvim će načinom prikupljanja podrške referenduma svi inicijatori građanskih inicijativa biti stavljeni u jednak položaj te će mogućnost za uspjeh građanske inicijative ovisiti o argumentima u prilog inicijativi nego o snazi i financijskoj moći organizatora – napominju.

Hoće se reći kako će jednake mogućnosti za realizaciju referenduma imati, primjerice, udruga ljubitelja sijamskih mačaka, kao i organizacije iza kojih stoje političke stranke, crkve ili razne druge moćne interesne skupine. Hm…

Kako će sve izgledati u praksi, vidjet ćemo, kao što smo do sada vidjeli kako se neki svježi referendumski postupci, poput nedavnog o tzv. monetizaciji autocesta, posve očigledno ‘vozaju’ i ‘usporavaju’ svim mogućim pravnim i drugim raspoloživim sredstvima, unatoč posve jasno iskazanoj volji građana.