Aleksandra Kolarić (48), komunikacijska savjetnica i socijaldemokratkinja po vokaciji, a ne po partijskoj knjižici, odlučila je odigrati hrabru političku utakmicu javnom nominacijom za povratak u SDP. Svakako kuriozitet u domaćoj politici koja se, u pravilu, s „nepoćudnim kadrovima„ obračunava trajno. Nepovratno. Bez oprosta. Bez milosti. Kolarić je izbačena iz stranke prije gotovo godinu dana, šutke, bespogovorno, brzim odstrelom, zbog „verbalnog delikta“. Stranačke legitimacije stajale su je javne kritike partijskog šefa Zorana Milanovića zbog njegovog iracionalnog ustrajavanja na „Lex Perkoviću“, što je Hrvatsku umalo stajalo sankcija EU-a, čija je članica tada tek postala. Bivša glasnogovornica Vlade u mandatu Ivice Račana, ne priželjkuje bilo kakav povratak. Njezin je cilj visoko postavljen, ambicije dalekometne i velike. Aleksandra Kolarić želi korijenite reforme, apsolutnu modernizaciju i demokratizaciju stranke, de facto Novi SDP. U kojemu bi Zoran Milanović mogao biti tek statist ili eventualno pokajnik predan „novoj platformi“. Takav programatski come back u postojećim konstelacijama snaga u SDP-u gotovo je nemoguća misija. Sam povratak, da. Jesu li vještu komunikacijsku stručnjakinju i iskusnu ljevičarku tek ponijele ambicije i svijest da u politici sam ne možeš ništa, niti išta značiš…
Zasad je Aleksandra Kolarić tek deklarirala svoju političku namjeru. No, s realizacijom će pričekati, jer joj pravo na eventualni povratak stranački Statut daje tek po isteku godinu dana od isključenja. A taj je termin 21. prosinca. Tek tada može podnijeti molbu za ponovni upis u članstvo, i s prethodno pribavljenim mišljenjem matične zagrebačke organizacije, o njezinom će budućem statusu odlučiti Statutarna komisija. Kolarić se nada – autonomno i pošteno. Što bi impliciralo izvjestan povratak. No, riječ je o „molbi s odgodom“. Jer, Aleksandra Kolarić, protivno svojoj naravi i temperamentu, neće svoj slučaj stavljati u prvi plan do završetka predsjedničkih izbora. Ne želi kandidatima, prvenstveno Ivi Josipoviću kojega i osobno podržava, ukrasti medijsku pozornost. Kad budemo znali tko nam je Predsjednik za iduću „petoljetku“, e tada se i Aleksandra može mirno posvetiti svojoj borbi. Koja nije nimalo jednoznačna. Koja se ne svodi na pojedinačnu političku sudbinu i pitanje (ne)uručenja stranačke iskaznice rehabilitiranom partijskom otpadniku. Ako je vjerovati najavama otpisane socijaldemokratkinje, radi se o uvjetovanom povratku. SDP, odnosno kolege u Statutarnoj komisiji neće glasati samo za Aleksandru Kolarić, nego i za Novi SDP. Jer, uz molbu za ponovni upis, potencijalna povratnica priložit će i Platformu za obnovu SDP-a, svoju viziju nove, redizajnirane stranačke politike. Ili će obje strane posegnuti za taktičkim kompromisom. O.K., povratak može, a poslije ćemo raspravljati o redefiniranju stranačkih politika i jačanju unutarstranačke demokracije…
Lakše je promijeniti ljude, nego običaje…
SDP je okoštali partijski mehanizam, neprijemčiv za radikalne promjene i deautoritarizaciju. Pokazalo se da u toj stranci nije još stvorena kritična masa za ozbiljnije promjene. Puno lakše SDP mijenja reprezentativni tim, nego politike, lakše se odriče ljudi, nego navika u upravljanju strankom. Ako je ikad situacija bila zrela za otklon od starih „partijskih običaja“, za revolucioniranje unutarstranačkih odnosa i dokidanje autoritarnosti u socijaldemokratskoj stranci, bila je u trenutku otvorenog rata sa Slavkom Linićem. No, pokazalo se da je Linić SDP podijelio, a ne promijenio. Jer svi oni koji su najavljivali borbu za vlastite stavove do posljednjeg daha, prebrzo su „izdahnuli“. I ušutjeli zauvijek… Zbog toga je teško vjerovati da će dolazak jedne bivše članice, koja molbom traži ponovno učlanjenje, pokrenuti tako ambiciozan i revolucionaran kotač promjena kakav priželjkuje povratnica. S druge strane, ma koliko strasno Aleksandra Kolarić pretpostavljala politiku PR-u i komunikacijskim vještinama, nije realno da bi se mogla na duži rok zadovoljiti s polovičnim uspjehom. Njezina strategija povratka zvuči ultimativno, a čini se da ima rezervnu varijantu samo za eventualnu odbijenicu Statutarne komisije. Dakle, ukoliko je stranka više ne želi pod svoj kišobran, priključivanje Orahu i Mireli Holy bit će njezin pričuvni položaj. Što nije osobito korektno ni prema Orahu ni prema Holy. Ali, što ako joj SDP otvori vrata računajući na njezinu povratničku lojalnost i discipliniranost? Bez obzira na deklarinane ciljeve povratka…Hoće li Aleksandra Kolarić doživjeti dvostruko izbacivanje iz stranke?
Bez posipanja pepelom
Minulih godinu dana nije se posipala pepelom, nije reterirala od svojih kritičkih opservacija o nedemokratskom, centraliziranom vođenju stranke u kojoj caruje autoritarni vođa okružen poslušničkom kamarilom, i strah podanika koji šutnju štuju više od vlastitog mišljenja. Koristila je svaku priliku da javnost upozori na nesposobnost Zorana Milanovića i njegove vlade skrojene po principu poslušnosti, a ne stručnosti. U SDP-u nema unutarstranačke rasprave, o svemu odlučuje šef stranke a ostali ponizno njegove odluke primaju na znanje. U državi je na djelu, kazala je nedavno Kolarić, puzajući puč, a osim premijerove poslanice naciji, nijedan ministar ni glasa da pusti u strahu od svog mišljenja i gnjeva prosvjednika. Resorni ministar Predrag Matić našao se na vjetrometini, izložen najnižim i najperfidnijim udarcima, a kolege iz vlade nisu našle shodno ustati u njegovu obranu. Makar ljudski. Šute ministri, šute zastupnici, veli Kolarić, svi strahuju od samovlade osvetoljubivog šefa SDP-a jer u njega su sukno i škare, taj kroji izborne liste i odlučuje tko ide dalje, a komu je mjesto u kutu. Nije se igrati vlastitom političkom sudbinom, koja je kod naše patitokracije oduvijek bila ispred sudbine države. A stvari su se, smatra Kolarić, u ovih godinu dana otkako je izbačena iz stranke, dodatno pogoršale, za što je eklatantan slučaj Linić.
Tim za obnovu
I nakon svih bespoštednih kritika, bivša Račanova glasnogovornica želi biti dio SDP-ova obnoviteljskog tima koji će vratiti SDP-u kredibilitet i vjerodostojnost. A to svakako ne može biti onaj isti tim koji je stranku sunovratio. Tu ne treba računati sa sukrivcima za gubitak povjerenja građana, dakle, sa članovima Predsjedništva, Glavnog odbora SDP-a, zastupnicima… A što je sa Zoranom Milanovićem?
Zanimljivo, Kolarić ne misli da bi smjena Zorana Milanovića sama po sebi išta riješila, jer on je, veli, najmanji problem stranke. – Problem je mentalitet straha i pasivnost članstva, apatija, nedostatak bilo kakve vizije i liderstva, krajnji oportunizam, nepostojanje kadrovske politike i princip poslušnosti kao glavni i ključni kriterij stranačkog napredovanja. I to sve uništava SDP- konstatira Kolarić, terapijski propisujući kao lijek otvaranje stranke prema članstvu i simpatizerima te uvođenje principa jedan član jedan glas kod izbora za sve funkcije u stranci. Također zagovara i predizbore na kojima bi mogli glasati i članovi i simpatizeri o kandidatima za državne i lokalne pozicije vlasti.. To će, drži, otvoriti šanse svima koji su sposobni, časni i kompetentni da budu izabrani, neovisno preferira li ih šef stranke ili ne.
Kandidatura za predsjednicu SDP-a ?
Je li ova programatska platforma zapravo kandidatura Aleksandre Kolarić za Milanovićevog nasljednika? Promatrač bi na prvu rekao- DA! No, Kolarić taktizira, veli, izbori nisu još, i o tome ne mogu govoriti. Uostalom, prijeći joj je najprije prvu dionicu povratničkog puta. Vratiti se u krilo stranke , a tek potom raditi na izgradnji povjerenja kod članstva koje nakon svih stranačkih previranja i turbulencija, realno može biti posve dezorijentirano. Aura Milanovićeve žrtve nije dovoljna , a ni visokofrekventne ambicije demonstrirane kroz Platformu za Novi SDP , s novim timom i novom agendom, nisu jamstvo njezina brzog uspjeha. Aleksandra Kolarić će morati krenuti u novu vezu s SDP-om opreznije, manje agresivno i s izbalansiranim ambicijama, ako želi da njezin povratak ne bude samo statistički podatak. Njezin politički revival potaknut popularnošću koju su proizvela dva uspješna medijska nastupa ( HTV-ova Piramida), skroman je politički kapital za velike iskorake. Činjenica je da Aleksandra Kolarić nije uspijevala osvojiti ni vrh zagrebačke organizacije SDP-a, da je Predsjedništvo stranke, s iznimkom Davora Bernardića koji se usprotivio i Zlatka Komadine koji nije na sjednicu došao, uvjerljivo i lako stranački delegitimiralo.
Orah kao pričuvni, umjesto prvi, položaj
Riječ je o sposobnoj, inteligentnoj i lucidnoj osobi, vještoj komunikatorici s političkim potencijalom i znanjem, ali s viškom agresivnosti i napadne ambicioznosti. A potonje karakteristike kod ljudi malo komu imponiraju, češće iritiraju. Stoga, jedino izgledno u ovom trenutku jest da bi Aleksandra Kolarić mogla uskoro opet biti među SDP-ovcima jer bi popularnu bivšu članicu, u ovom trenutku odsklizavanja SDP-a, bilo nepopularno odbiti. Malo je vjerojatno da će ih njezin povratak ozbiljnije protresti i promijeniti, pa je možda Orah Mirele Holy za nju ipak trebao biti prva, a ne rezervna opcija…
