– Kad na vrbi rodi grožđe – kaže stara narodna izreka koja možda više i ne važi. Naime, vijesti iz Velike Britanije upućuju na to kako na krumpiru istovremenu rađaju i rajčice, odnosno obratno (tko će ga znati). Tamnošnja tvrtka Thompson and Morgan upravo se hvali kako je konačno uspješno razvila biljku koja istodobno uspješno daje plodove krumpira i malih cherry rajčica – TomTato.
Plati 14,99 funti i nosi
– Naša biljka nazvana TomTato može uroditi s više od 500 cherry rajčica na stabljici, dok ispod zemlje rastu plodovi bijelog krumpira pogodni pečenje ili kuhanje. Naše rajčice su još ukusnije od onih kupljenih u trgovini. Ne radi se o GMO proizvodu, nego o biljci koja je proizvedena cijepljenjem rajčice i krumpira. Ovo je završetak naših desetljetnih napora na usavršavanju TomTata – veli Paul Hansford, direktor Thompson and Morgana, poduzeća koja se hvali iskustvom u povrtlarstvu od 1885. godine.
Ime TomTato odabrano je kao zgodna složenica od engleskih riječi za rajčicu i krumpir, tomato i potato. Prvotno su je nazivali Pomato, no na koncu je odabrano ovo zvučnije ime. Kod nas bi je valjda zvali KrumpiRaj,krumpirajčica ili u Dalmaciji, na primjer, krumpidora.
Oglas za krumpidoru
Ukoliko ste zainteresirani za ovu dvostruku biljku znajte da za jednu sadnicu veličine 9 centimatara morate platiti oko 14,99 funti (ili nešto manje o d 150 kuna). Uz to gratis dobijate i 100 grama prihrane za rajčice. Za dvije biljke plaćate 29,99 funti, ali onda dobijate treću besplatno – vabiThompson and Morgan vrtlare.
Inače, njezina proizvodnja je vrlo komplicirana: najprije se ‘sastavi’ u nekom laboratoriju u Nizozemskoj, a onda odlazi u rasadnik u Veliku Britaniju, gdje raste do trenutka kada kao spremna i zrela sadnica odlazi na tržište.
Nijemci uspjeli, ali nije bilo plodova
No nisu se Britanci prvi dosjetili biljke od koje možete jednim udarcem, odnosno branjem, dobiti glavninu potrebnih namirnica za, recimo, jedno fino domaće dalmatinsko jelo: šalšu od poma sa lešo mladim kumpirom. Toga su se latili Nijemci još 1977. godine na tamnošnjem Max Planck institutu za razvojnu biologiju u Tübingenu. I uspjeli su, kako su tada tvrdili. Ipak, priznali su jedan nedostatak tog inače uspješnog biološkog eksperimenta: njihova uspješna biljka tada nije dala plodove, ni krumpira ni rajčice.
Ipak, uporni Nijemci su nastavili sa sličnim opitima, te su na koncu u jednom drugom Max Planck institutu u Kölnu 1994. godine konačno proizveli biljku koja je dala plodove. Navodno.
A šef Thompsona and Morgana Paul Hansford ima svoju priču: navodno mu je zamisao o ovoj biljci pala na pamet prije 15-ak godina u SAD-u, gdje je na nekom sajmu neki vrckavi izlagač za šalu simulirao kako je uspio uzgojiti krumpirajčicu, no to je bila samo namještaljka.
Za sve one koji bi ipak pokušali u svom vrtu uzgojiti ovo dvostruko povrće jedna bitna informacija: nema posudbe sjemena od susjeda koji ju je već uzgojio u svojim gredicama. Ova se biljka ne može proizvesti u prirodi sama od sebe iz sjemenja, već je potrebno kupiti njezinu sadnicu od gore navedenog prozvođača ili – zaboravi na duplu krumpidoru.
Ciklus ove biljke traje 12 mjeseci, pa se rajčice beru u ljeto, a kada im otpadne lišće u rujnu se iskopa mladi krumpir, kako se navodi.
Kupusluk, jabukanana, kruškuruz…
No TomTato nije jedini: u svijetu se već odavno radi na razvijanju biljaka, odnoso voćaka koje u radnoj verziji često nazivaju ‘drvo voćne salate’, a na kojem bi istodobno rasle, kako na kojoj grani, šljive i breskve, ili pak naranče, limuni i grejp. I tako dalje. Priospodoba o vrbi i grožđu je definitivno out, reklo bi se danas.
TomTato – crtež duple biljke (izvor Wikipedia)
Osim za zaradu, kretori ovakvog novog bilja navodno brinu i za drugo: ističu i humanitarnu komponentu njihova rada – žele povećati i učiniti učinkovitijom proizvodnju hrane za svjetsko stanovništvo. Posebice se to odnosi na urbane uvjete: sadnju na balkonu u posudama za cvijeće, ili pak tamo gdje se oskudijeva s plodnom zemljom, poput nekih afričkih područja.
Što reći, možda je bolje i ovo nego one grozomorne rajčice s genom škorpiona, a koje i danas srećemo u shopping centrima, a koje odlikuje okus koji podsjeća na okus i konzistenciju kartonske ambalaže u kojoj se prodaje.
No što dalje: možda je vrijeme i zablitvokrumpir, kupusluk, jabukananu, ciklograh, kruškuruz…
Privatnost i Kolačići: Ova web-stranica koristi kolačiće. Nastavkom korištenja ove web-stranice prihvaćate korištenje kolačića. Kako bi saznali više, uključujući kako kontrolirati kolačiće, pročitajte ovdje: Politika kolačića