– Vodnim uslugama u Hrvatskoj se upravlja autoritativno i hijerarhijski. Gubici vode u mreži su enormni: prosječno čak 40 %. Iskustva drugih zemalja upozoravaju na oprez jer time usluge vodoopskrbe i odvodnje postaju pogodnije za privatizaciju. Neučinkovito, klijentelističko i ponekad koruptivno upravljanja vodnim uslugama može dugoročno pridonijeti privatizaciji vodnih usluga i vodne infrastrukture da bi se vratili dugovi komunalnih poduzeća nastali neracionalnim trošenjem javnog novca – dio je zaključaka opsežnog istraživanja o upravljanju vodnim uslugama u Hrvatskoj koje je prije nekoliko dana predstavljeno u Zagrebu u Novinarskom domu na konferenciji Politika upravljanja vodama u Republici Hrvatskoj, gdje je bio i TRIS.
Naime, Zelena akcija, Pravo na grad, Zelena Istra, Heinrich Boell Stiftung, Art radionica Lazareti i Multimedijalni institut su u suradnji s Fakultetom političkih znanosti u okviru projekta “Korupcijski SONAR” proveli su istraživanje o upravljanju vodnim uslugama u Republici Hrvatskoj. Rezultat istraživanja je publikacija “Naša voda – Analiza upravljanja vodnim uslugama u Hrvatskoj”. Tu publikaciju na 68 stranica možete pogledati i preuzeti ti OVDJE.
Evo što se navodi u priopćenju prilikom objave rezultata:
S Konferencije o vodama u Zagrebu u Novinarskom domu
Istraživanje je pokazalo da se vodnim uslugama u Hrvatskoj upravlja autoritativno i hijerarhijski, a pružaju ih isključivo javna poduzeća kao javnu uslugu. Hrvatske vode su najmoćniji akter u sustavu te zajedno s resornim Ministarstvom poljoprivrede donose sve važne odluke, bez kvalitetnog savjetovanja s provoditeljima politike i drugim ključnim dionicima: vodno-komunalnim poduzećima, jedinicama lokalne samouprave, građanima i udrugama građana. U Hrvatskoj tako dominira model birokratskog upravljanja, ali uz elemente novog javnog menadžmenta, poput koncesioniranja usluga pročišćavanja otpadnih voda i sve većeg oslanjanja na financiranje prodajom vodnih usluga potrošačima, a ne iz proračuna. Elementi participativnog upravljanja nisu prisutni.
Reforma, pokrenuta radi usklađenja sa standardima EU-a, dovela je do specijalizacije poduzeća za vodoopskrbu i odvodnju te slijedi njihovo okrupnjavanje. Iako ovaj pristup može doprinijeti rješavanju problema neefikasnosti, posebno velikih gubitaka vode u mreži koji su prosječno čak 40 %, iskustva drugih zemalja upozoravaju na oprez jer time usluge vodoopskrbe i odvodnje postaju pogodnije za privatizaciju. No, i održavanje statusa quo, odnosno postojećeg neučinkovitog, klijentelističkog i ponekad koruptivnog upravljanja vodnim uslugama može dugoročno pridonijeti privatizaciji vodnih usluga i vodne infrastrukture da bi se vratili dugovi komunalnih poduzeća nastali neracionalnim trošenjem javnog novca. Uz sredstva EU fondova smatramo da bi se dio velikih preuzetih financijskih obveza za ulaganja u vodnu infrastrukturu trebao pokriti iz državnog proračuna, a ne iz znatnog povećanja cijena vodnih usluga ili privatizacije vodnih usluga. S obzirom da je kriza vode u svijetu prepoznata kao kriza upravljanja uslijed tretmana vode kao robe, Hrvatska treba inzistirati na vodi kao javnom i zajedničkom dobru te tako njime i upravljat.
Umjesto na centraliziranom i/ili tržišnom pristupu, reforma bi se više trebala temeljiti na mrežnom pristupu participativnog upravljanja, prema praksama europskih gradova koji su rekomunalizirali i demokratizirali vodne usluge uslijed lošeg upravljanja od strane privatnih, ali i javnih poduzeća. Samo uključivanjem neovisnih stručnjaka, radnika, udruga i građana kao korisnika u upravljanje vodnim uslugama moguće je smanjenje korupcije i neefikasnosti te povećanje kvalitete usluge, uz osiguranje održivosti vodne infrastrukture i resursa.
Oglas
