VAŽNO UPOZORENJE: od danas, 1. kolovoza, zabranjen je smiljocid, sakupljanje smilja, na području Dubrovačko-neretvanske županije te otocima Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske i Zadarske županije uključujući i otok Pag,
Smilje – čudovišno bilje (Wikipedia)
Smilje, helichrysum italicum, helichrysum arenarium, sredozemno smilje, zlatnocvita trava… bistri misli, uravnotežuje emocije, potiče pozornost, intuiciju i kreativnost, djeluje umirujuće, analgetično, spazmolitično, protuupalno, baktericidno, protualergično, fungicidno, zacjeljujuće, mukolitično, ekspektorirajuće, protudepresivno, tonik je za organizam, potiče probavu, jača funkciju jetre, obavlja detoksikaciju, limfnu drenažu, smanjuje razinu kolesterola, pomaže kod reumatoidnog artritisa, bolova i grčeva mišića, boli u leđima, istegnuća, neuralgije, bronhitisa, kašlja, astme, prehlade, gripe, groznice, akni, čireva, opekotina, rana, ožiljaka, psorijaze, ekcema, ogrebotina, apatije, malaksalosti, štiti i regenerira nervni sustav, tvrdi se iz više izvora. S obzirom na podulji spisak zdravstvenih tegoba na koje navodno ili provjereno djeluje blagotvorno, čini se kako bi se ovaj niz mogao dovršiti prepisivanjem medicinske enciklopedije.
No, nema šale: ozbiljno se sugerira kako to čudovišno bilje tj. smilje prevenira i moguće bolesti nervnog sustava koje dolaze s godinama, pridonosi duhovnom napretku i stabilnosti, eterično ulje smilja i drugi pripravci pomlađuju kožu do te mjere da je odavno zovu biljkom besmrtnosti ili imortelom… itd. Ovom spisku se u i posljednje vrijeme može dodati još ponešto: učinkovito povećava veliki profit svjetske farmaceutske i kozmetičke industrije, donosi brzu zaradu otkupljivačima smilja diljem Hrvatske i BiH, te omogućava osiromašenom narodu – beračima, pristojnu dnevnicu za cijelodnevno branje po dalmatinskim vrletima.
Onaj koji ne vjeruje u sve navedeno, neka se prošeta dalmatinskim kršem, otočnim i priobalnim kamenjarem u zoru, predvečer ili u podne: nezamijenjivi miris smilja uvući će mu se u nos, a onda i u biće. Premda je to racionalno teško objašnjivo, na intuitivnoj razini nezaboravni, okrijepljujući, ugodan i zdrav miris smilja ostavit će dubok dojam na svakoga kojemu nos, odnosno osjetilo mirisa, pravilno funkcionira. A određeni dojam će ostaviti i prizor kada se odjednom nađe među desetinama berača naoružanih srpovima.
Tona cvijeća za litru ulja
O važnosti, blagotvornom djelovanju i veličini te male krhke biljke žutih cvjetova ljudi znaju već tisućljećima, no neki su je otkrili tek nedavno, kada im je paralelno s aromatičnim uljima u nozdzrve pristigao opojni miris novca i zarade. Kako smo nedavno pisali na TRIS-u, brigade berača sa srpovima, škarama, noževima i vrećama pustoše krš, dok otkupljivači trljaju ruke i uživaju u mirisu zarade i aromatičnih ulja, a farmaceutske tvrtke na kraju lanca iz daleka njuše golemi profit od prodaje preparata utemeljenih na dalmatinskom bilju. Pomama za čupanjem i sječom ljekovitog bilja, ponajviše smilja, na koju se u posljednje vrijeme nailazi na kršu dalmatinskog probalja i zaobalja, na otocima, u susjednoj Bosni i Hercegovini i šire, poprimila je prevelike i zabrinjavajuće razmjere. Kao i uvijek, jagma za profitom u kombinaciji sa osiromašenošću hrvatskog življa, šutnjom ‘struke’, nedovoljno jasnim zakonima i standardnom državnom nebrigom za zaštitu javnog dobra i prirodnih resursa, doveli su do masovne pojave beskrupuloznog branja smilja i devastacije okoliša. Koliko je stanje alarmantno, dovoljno govori i podatak kako se za litru kvalitetnog ulja od smilja mora utrošiti – tona cvijetova. (!?)
Ipak, u javnosti su se počeli javljati i oni koji su uočili dugoročno opasne posljedice nekontroliranog pustošenja ljekovitog bilja, koji bi u konačnici moglo dovesti do iščeznuća određenih biljnih vrsta s nekih područja, te zadugo poremetiti ionako krhku ekološku (prirodnu) ravnotežu, kojoj dalmatinski krajolik i duguje svoju opjevanu privlačnost, zdravlje i ljepotu. Uznemirili su se neki žitelji Paga, uglavnom iz vrlo praktičnih razloga: pobojali su se kako će nestanak smilja na njihovom otoku ugroziti neke od njihovih strateško važnih proizvoda: pašku janjetinu i sireve, odnosno ispašu za njihove ovce i janjad. Žale se na brojne berače koji haraju njihovim poljima i pašnjacima, pa često pozivaju i policiju u pomoć, no to nema nekog većeg učinka. Na Rabu je još lani osnovana Građanska inicijativa protiv devastacije i krađe bilja koja upozorava na devastaciju i na neprovođenje zakona o visokom stupnju zaštite određenog bilja, a sličnih je upozorenja bilo i na drugim otocima. No što se to događa? Kontrolira li itko spomenute pojave i jesu li one štetne za okoliš? Je li itko platio kaznu zbog nepropisnog sakupljanja (čupanja, iskorijenjivanja, iskopavanja) smilja i drugog bilja? Odgovor smo potražili od dr.sc. Matije Frankovića, ravnatelja Državnog zavoda za zaštitu prirode.
Imortela – besmrtnica kojoj prijeti smrt (Wikipedia)
Zavod: neodrživo za dugoročni opstanak
– Svaka zavičajna vrsta podliježe nekom od oblika zaštite na području Republike Hrvatske (kroz različite mehanizme). Propisano je to Zakonom o zaštiti prirode i iz njega izvedenim podzakonskim aktima. Obzirom da je Državni zavod za zaštitu prirode samo stručna agencija, a ne upravna organizacija (to je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode) molim vas da o odobrenom sakupljanju smilja, propisanoj praksi i možebitnim kaznama za nepridržavanje istih uputite Ministarstvu. Što se tiče ovakvog, po vama opisanog, načina sakupljanja smilja, stručni stav Zavoda je da je to neodrživo sa stanovišta dugoročnog opstanka tih populacija – ustvrdio je ravnatelj dr. Franković.
Dakako da smo slična pitanja postavili i Ministarstvu zaštite okoliša i prirode. Kakvo je stajalište stručnih službi Ministarstva o ovakvom branju ljekovitog bilja i njegovom utjecaju na prirodu? Treba li, hoće li i može li netko u Hrvatskoj poduzeti neke konkretnije mjere oko kontrole takve prakse, na čiju štetnost upozoravaju stanovnici dijelova Dalmacije (Pag, Brač, Rab, Dalmatinska Zagora itd.)? Je li sakupljanje bilja (konkretno smilja) na način na koji se ocijeni neprikladnim podliježe kaznama? Je li, prema vašim informacijama, itko kažnjen zbog ovakve i slične prakse u Hrvatskoj posljednjih godina?
– Člankom 64. novog Zakona o zaštiti prirode propisano je ishođenje dopuštenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode za komercijalno korištenje divljih vrsta koje su prema starom Zakonu o zaštiti prirode bile u kategoriji zaštićenih vrsta, dakle i za sakupljanje smilja u komercijalne svrhe. Uprava za zaštitu prirode Ministarstva zaštite okoliša i prirode, temeljem Zakona o zaštiti prirode i Pravilnika o sakupljanju zaštićenih samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa, izdaje godišnja dopuštenja za sakupljanje i komercijalno korištenje smilja – pojašnjava nam Tomislav Marinović iz Odnosa s javnošću Ministarstva zaštite okoliša i prirode.
No dobro, Ministarstvo izda dopuštenje, no što poslije toga: što se smije, što se ne smije, kako se mora brati smilje?
Ministarstvo: prijavite inspekciji
– Dopuštenjem Ministarstva zaštite okoliša i prirode za komercijalno korištenje smilja propisani su uvjeti sakupljanja. Propisano je razdoblje u kojemu je sakupljanje dopušteno na pojedinim područjima, 30-50% grmova mora biti u punom cvatu, dopušteno je brati samo nadzemni dio biljke i to ručnim alatima poput srpa, noža i škara, a bez upotrebe motornih ili mehaničkih pomagala. Kršenje uvjeta iz dopuštenja ili sakupljanje smilja bez dopuštenja ovog Ministarstva potrebno je prijaviti inspekciji zaštite prirode putem web obrasca ( link http://www.zastita-prirode.hr/Institucije/Sektor-inspekcije-zastite-prirode/Kontakt-i-prijava) ili izravno područnom uredu inspekcije na kojem se prekršaj dogodio. Kontakti su dostupni na Internet stranici Ministarstva – veli Tomislav Marinović.
Unatoč tome događa se da s takvim dopuštenjima berači smjerno i nehajno zalaze na privatna zemljišta, te se ne obaziru na upozorenja vlasnika, kao na Pagu.
– Obzirom da se dopuštenje za sakupljanje smilja odnosi na cijelo područje RH, propisano je da su nositelji dopuštenja dužni sakupljanje na tuđem zemljištu obavljati isključivo uz suglasnost vlasnika zemljišta ili nositelja prava na prirodnim dobrima. Dakle, berači smilja dužni su poštivati privatno vlasništvo i sakupljanje obavljati isključivo tamo gdje je vlasnik zemljišta s time suglasan. Sakupljanje samoniklih biljaka zabranjeno je u nacionalnim parkovima, strogim i posebnim rezervatima radi kojih je područje prvenstveno zaštićeno, a u ostalim zaštićenim područjima sakupljanje je dopušteno uz suglasnost nadležne javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem ako nije drugačije propisano posebnim propisima – napominje Tomsilav Marinović iz nadležnog ministarstva.
Smilje – krhka ali snažna biljka (Wikipedia)
Od danas (1. kolovoza) zabrana!
Ali propisani su i neki rokovi u kojima se takvo što može raditi, od nekih ističu – baš danas, odnono 1. kolovoza…
– Sukladno stručnom mišljenju Državnog zavoda za zaštitu prirode od 25. travnja 2014. godine utvrđene su mjere i uvjeti sakupljanja smilja u 2014. godini. Dopušteno je sakupljati svježu herbu smilja na području Dubrovačko-neretvanske županije, te na otocima Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske i Zadarske županije i cijelog otoka Paga u razdoblju od 01. lipnja do 01. kolovoza. Na ostalim područjima sakupljanje svježe herbe smilja dopušta se u razdoblju od 15. lipnja do 15. kolovoza. U svrhu oporavka populacije smilja i smanjenja utjecaja sakupljanja, nije dopušteno sakupljanje svježeg smilja u razdoblju od 01. kolovoza do 01. listopada na području Dubrovačko-neretvanske županije te otocima Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske i Zadarske županije uključujući i otok Pag, te u razdoblju od 15. kolovoza do 01. listopada na ostalim područjima sakupljanja. Dopušteno je sakupljanje svježe herbe smilja u drugom periodu cvatnje, odnosno u razdoblju od 01. listopada do 31. prosinca – veli Tomislav Marinović iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode.
Učimo od ‘zaostalijih’ susjeda: u Hercegovini zabrana!
Nismo uspjeli doznati je li itko možda kažnjen zbog nepropisnog branja smilja, no evo za to primjera iz susjedne BiH, odnosno Hercegovine, koju neki smatraju zaostalijom i slabije uređenom države od naše. Naime, tamnošnje vlasti, odnosno ustanova Centar za gazdovanje kršom iz Trebinja zabranila je sakupljanje smilja kako bi ga zaštitili od iščeznuća koje mu je zaprijetilo usljed svekolike berbe radi zarade.
Imaju i kazne: prema njihovom Zakonu o zaštiti prirode predviđene kazne za sakupljače i otkupljivače ljekovitog bilja koji krše zakonske propise su sljedeće: za berače od 500 do tisuću konvertibilnih maraka (2000 do 4000 kuna), a za otkupljivače i do 5 tisuća KM (20.000 kuna). Ovome se teško išta može dodati, izuzev kako bi mogli nešto naučiti od susjeda.
Za sve ovo vrijeme se jedna moćna svjetska kompanija kojoj naziv počinje s ‘L’ (kako je ne bi reklamirali) nakon otkupa od naših otkupljiača kasnije hvali preparatima poput ‘božansaka krema immortelle’ ili ‘dragocjeni eliksir immortelle’ (francuski smilje=imortelle), za koju tvrde kako se sastoji od smilja koje dolazi iz – francuske pokrajine Provanse. Nije onda ni čudo što je naše Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (ne)spretno našu Dalmatinsku zagoru pokušavala promovirati kao ‘Jadransku Provansu’.
Žuti cvijetovi – tona za litru ulja (Wikipedia)
‘Berem, berem, šta ću…’
No, teško je ne razumjeti ljude koji, pritisnuti životnim nedaćama, nezaposlenošću, besparicom i borbom za egzistenciju usljed desetljećima uništavanog gospodarstva posežu za ovakvim rješenjima. U jednom danu se može zaraditi i do 400 kuna, vele neki od njih s kojima smo kontaktirali. Tako se u zaleđu Šibenika, ali uz Jadansku cestu kod Šibeniika mogu vidjeti automobili ZD, ST, BiH i drugih registracija, a uz cestu osobe sa srpovima i bijelim pletenim plastičnim vrećama.
– Berete smilje? – pokušali smo prije neki dan zapodjenuti razgovor s jednim od njih, starijim čovjekom iz makarskog zaleđa, kako se dalo naslutiti po njegovu naglasku.
– Berem. Berem. Šta ću? Šta bi vi… bez posla nakon 35 godina staža? Žena ne radi. Sin ne radi. Ćer radi, a bolje da i ne radi… – izustio je bezvoljno i krenuo ‘u brdo’ sa srpom i svojom vrećom.
Nismo ga više ništa pitali. Dovoljan je podatak da su otkupne cijene ubranog ili iščupanog smilja i dalje visoke, pa je tolika jagma za krhkim biljčicama jasna.
– Cijene su zadnjih tjedana doslovno podivljale pa sam se odlučio na uzmak. Počeo sam s otkupnom cijenom od 8 kuna za kilogram, međutim cijena je vrlo brzo kod drugih otkupljivača skočila na 10, a sada već i na 11 kuna i pitam se gdje će stati – kazao je Drago Laća, vlasnik uljare „Laća“ iz Skradina koji je, privučen novim poslom, investirao u destileriju, TRIS-ovoj novinarki Jadranki Klisović prije neki dan.
I na koncu, može se tek zaključiti kako budućnost immortelle, imortele ili besmrtnice, odnosno smilja, baš i nije blistava, s obzirom da nije izvjesno da će ‘institucije odraditi svoj posao’, kako nas iskustvo uči. No izvjesno je jedno: ukoliko se nastavi ovakvo nekontrolirano branje smilja mogao bi se dogoditi istrijebljenje vrle biljčice i u pitanje dovesti i njen naziv koji se veže uz pojam besmrtnosti.
U slučaju smilja, njegova odlike da pospješuje tzv. besmrtnost za nj je, neobične li ironije – upravo smrtonosna.
Privatnost i Kolačići: Ova web-stranica koristi kolačiće. Nastavkom korištenja ove web-stranice prihvaćate korištenje kolačića. Kako bi saznali više, uključujući kako kontrolirati kolačiće, pročitajte ovdje: Politika kolačića