Dan pobjede koji se slavi i kao Dan hrvatskih branitelja, ali i 19. obljetnica vojno-redarstvene operacije Oluja, 5. kolovoz, bio je ove godine loš dan za Hrvatsku. U Kninu se masa obračunala zvižuducima i uvredama s “nenarodnom vlašću”. U Vodicama se 49-godišnji branitelj, otac trojice sinova, raznio bombom. U oproštajnoj poruci koju je ostavio, zatražio je da ga sahrane uz vojne počasti. Kod Velike Gorice srušio se borbeni zrakoplov HRZ-a MIG 21 i rasuo u komade. Srećom, pilot Stanko Hrženjak, uspio se pravodbno katapultirati i nesreću preživio, de facto, bez povreda. Bio je to zaista loš dan, u kojemu su stradali ljudi, “ponos i slava”. Dostojanstvo pobjede i institucija. Najgore od svega, stradao je jedan čestit, hrabar čovjek koji je izgubio ideale i nadu.
Hrvatska se nije poklonila sjeni svoji mrtvih osloboditelja ni s pijetetom niti dostojanstvom. Oni su već neko vrijeme tužna kulisa za neumjesno politikantsko manipuliranje indoktriniranim masama. Njihova žrtva na kninskim mega-proslavama koristi se kao prigodan paravan za bjesomučne političke obračune, već drugu godinu zaredom sve otvorenije i vehementnije. Obračun desnih s lijevima. HDZ-a s SDP-om. Onih koji od 1990. pokušavaju narodu nametnuti tezu o tome kako je HDZ stvorio i obranio Hrvatsku, ergo, ima doživotni placet na državu kao svoje leno, pa i kada je bezočno pljačka i pustoši, i onih kojima se uporno i agresivno odriče atribucija narodne vlasti, ma koliko demokratski, slobodnom voljom naroda izabrana. Jednima se bez ikakvih moralnih predrasuda lako prašta besprizorna pljačka i rastakanje države, što bi rekao Ivo Josipović – veleizdaja, drugima je nesposobnost smrtni grijeh.
Izderane glasnice za – “nenarodnu vlast”
Predsjednika Vlade, Zorana Milanovića, u Kninu nisu zvižducima pokušavali spriječiti da govori oni koji su nezadovoljni katastrofalnim učincima njegove Vlade, dubinom gospodarske krize i izostankom svake smislene strategije za brži oporavak zemlje. Oni, kako to jedva prikrivajući gnjev veli premijer, deru svoje grlo drugu godinu zaredom jer drže da SDP nije dovoljno hrvatska, dovoljno domoljubna i dovoljno nacional(na)istička stranka. Stoga je nenarodna. I nema tih izbora, nema te demokracije i slobodne volje birača koja bi ih u njihovoj dogmi mogla demantirati. Predugo su “obučavani” za mržnju, za isključivost, za nacionalizam kao ideologiju neupitnog domoljublja. Zaludu se sada šef HDZ-a pere od odgovornosti, tvrdeći da njegova stranka nema ništa s organizacijom kninskog “događanja naroda”, jer još jučer je s govornica poručivao “svijetu i narodu” kako je Kukuriku – vlast nenarodna.
Oni isti koji stoje iza antićirilićnih prosvjeda u Vukovaru, koji su “nenarodnoj vlasti” okrenuli leđa i barikadom na cesti spriječili je da oda počast palima, isti su scenario priredili i za Knin. Samo su sada zvižduke i pogrde koristili kao (zvučnu) barikadu. No, Milanović se nije dao. I on je derao glasnice iz petnih žila nadjačavajući buku raspomamljenih zviždača kojima se i naklonio i posebnim ih pozdravom počastio. Ali, ušutkat ih nije mogao čak ni prigodnim, politšpekulantskim zazivanjem prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, kojemu eto, u Kninu odaje počast, a ti “HDZ-ovi instruirani poslušnici i plaćenici” čak i njemu fućkaju. Bio je to ćorak ispucan zaludu, nimalo na korist Milanovića, bogme ni Tuđmana, još manje dostojanstva kninskih bukača…
Jedinstvo “po Josipoviću”
Šef države Ivo Josipović za koju nijansu je prošao s manje “udaraca”, ali to svakako ne može biti razlog za njegovo potpuno reletiviziranje događaja. O.k., sve to spada u sredstva političke borbe, sve to jest demokracija ma kako sirova, nezrela i primitivna, ali jedinstvo, gdje je Josipović prepoznao jedinstvo kao krunu kninske svečanosti?!
Zvižduci nisu neočekivani, ali ni nedemokratski, misli Predsjednik. Ali, od toga je važnije “da je prvi put iskazano jedinstvo, prvi put smo svi zajedno, i vlast i branitelji i oporba i građani, položili vijenac, a to daje optimizam i tračak nade da bi Hrvatska mogla zajedno u rješavanje najtežih problema”, otkrio je u toj buci nesuglasja i razdora naš Predsjednik, posve fokusiran na utrku za novi mandat koja ga tek čeka.
Čavoglave – putokaz za Hrvatsku (?!)
I kao vrhunac svega, Čavoglave. Sto tisuća Thompsonovih sljedbenika i štovatelja. Za neke alternativna proslava Dana pobjede, opstrukcija zvanične, kninske. Za druge seoski dernek smišljen radi rehabilitacije nacional-šovinizma i ustaštva, a za treće tek rock-koncert hrvatske perjanice domoljubnog rocka, Marka Perkovića Thompsona. No, kada su glavni Perkovićevi gosti šibenski biskup Ante Ivas, notrona Željka Markić, rodonačelnica pokreta “U ime obitelji” i, per fin, ratni zločinac Dario Kordić, svojedobni predsjednik HR Herceg Bosne, koji je zbog zločina nad bošnjačkim civilima odležao 17 haaških godina, a Thompson ga pozdravlja kao “hrvatskog uznika koji se žrtvovao za nas”, zar je o Čavoglavama moguće govoriti bez političkih konotacija?! Pače, poruke s ovog “vašara” najdalje se čuju. Samo, ne dao Bog da se ona Kordićeva s ovogodišnjeg okupljanja i primi:” Čavoglave su putokaz kojim bi Hrvatska trebala ići”, poručio je “naš” Dario. A na tom putu može nam samo Bog pomoći, i eventualno biskup Ivas koji je toga, lošeg dana za Hrvatsku, u očima ljudi vidio samo ljubav i toleranciju. Bože pomozi!
