Selo Baljci, Općina Ružić, u drniškoj Zagori, Slava sv. Jovana Svitnjaka ili Ivanjdan. Okupili se ljudi sa svih strana, iz Amerike, Kanade, Njemačke, Engleske, iz Srbije, a sve svijet domaći. Izbjegao ratnih dana, a željan povratka u, kako vele, zavičaj. Svake godine za Ivanjdan, kod crkve sv.Jovana okupi ih se po nekoliko stotina, a znade ih biti i tisuću, kažu. Ove godine, došlo ih oko 250-300. Radni je dan, slava nije dobro pala, vele. Došli su da bi se družili, ali bogme i da bi prosvjedovali. Čekaju na obnovu 17 godina. Stigla im prije godinu i po dana i rješenja, pozitivna, ali od obnove ništa. Selo je 1991. godine imalo 470 stanovnika, a na posljednjem popisu ih je samo troje, jer za razliku od susjednih Čavoglava, nema ni vode ni struje.
– Većina nas bi se sutra vratila, samo da imamo struju i vodu – uvjerava nas Nikola Bešević koji je na “privremenom” boravku u Šidu. Jedan je od onih 76 koji su podnijeli davnih godina zahtjeve za obnovu. Bez neke sreće. Slaviša Jošić ne gubi nadu. Baljci su selo njegova djetinjstva. Rođen je u Njemačkoj, i danas tamo živi s roditeljima koji su davno napustili rodni kraj, ali nisu gubili vjeru da će se jednog dana vratiti. Kad je crkva donacijama mještana obnovljena 2012. nada da je povratak sve bliže, pojačala se. Počeli ljudi dolaziti za blagdane i liturgija se u crkvi drži, život se nekako malim koracima u selo vraća. 
Duško Trzin je iz Mirlović Polja. Selo je miješano, 60 posto katoličko, 40 posto pravoslavno. Srpske kuće redom su minirane. Obnove za njih nema. Pa čak je i struja i voda rezervirana samo za Hrvate. Duško živi u Šidu i boluje od nostalgije. Nada Trzin, obnovu je prije pet godina dobila, ali namještaj još nije. Ne bi to bila prevelika perpreka, kaže Nada, samo da uvedu struju i da nam dadu vodu. Obnovili su joj samo dio kuće, 75 kvadrata, a imala je nekad kuću od 300 kvadrata i dućan u prizemlju. Sve je uništeno. Kako kuće mirlovićkih Srba, tako i onih u Davidovićima, Bibićima, Trzinima… Katolici imaju i vodu i struju, pravoslavci ni krova ni vode ni svjetla, žali se Nada.
Jučer je, priča Nada, Jovan Bibić u Mirlović Polju sam gusternu završio, ali šta to valja, svejedno mu vodu ne daju. Kažu, to su sve četnici, pa zato u Baljke iz susjednih sela dovoze komunalni otpad i smeće, kao da smo mi njihov deponij, a odnose naš kamen, drva, voćke… A mi nismo četnici, mi smo hrvatski državljani – ogorčeno će Anka Milanković.
Crkveni blagdan i feštu Baljčani su iskoristili kako bi pokrenuli peticiju kojom se traži da se krene s obnovom sela. Nekoliko stotina
je potpisalo i na adrese nadležnih, od načelnika Općine Ružić Josipa Sučića do predsjednika Ive Josipovića, zahtjeve: Da se riješe svi
zahtjevi za obnovu, da se dovede električna energija, da se očisti komunalni otpad i smeće, da se osiguraju vodovodna mreža i priključci, da se zaustavi uništavanje privatne imovine i da se popravi cesta.
Stanovnici Baljaka ni najmanje se ne ufaju u predstavnike srpske nacionalne manjine u lokalnoj ni u državnoj vlasti. SDSS je, kažu, svih ovih godina bio i u koalicijama na vlasti, pa čak imao i potpredsjednika Vlade. U drugom mandatu dožupan je iz te stranke, ali obnova, voda, struja i cesta ne dolaze u ovo selo. 
Baljci i susjedno selo Mirlović Polje su postali poznati u čitavoj Hrvatskoj 1991. godine, jer ih je Marko Perković opjevao u svojoj pjesmi ‘Bojna Čavoglave’. Pjevao je ‘Ej vi Baljci, Mirlovići bando četnici, stići će vas naša ruka i u Srbiji’, ali je kasnije zbog ‘političke korektnosti’ stih promijenio u ‘Čujte srpski dobrovoljci, bando četnici, stići će vas naša ruka i u Srbiji’. Niti ih je stigla Thompsonova ruka niti im stiže struja i voda. Pomaka nema posljednjih 17 godina. – Thompson nije ništa kriv, on je uvijek bio OK. Igrali smo zajedno nogomet i prije rata i igramo ga i sada, i s njim i s braćom Matić s kojima pjeva ojkavicu. Ali to nema veze sa našim problemima. Nas su jednostavno svi zaboravili – kaže Bešević.
Zamjenik načelnika općine Ružić, Milan Buzov: Baljačni se ne žele vratiti, žele vikendice!
-Ispada da su Baljci jedino selo u EU bez struje i vode, a to nije tako- tvrdi zamjenik načelnika općine Ružić Milan Buzov.- Ja sam- dodaje Buzov- iz Mirlović Polja gdje ljudi žive, za razliku od Baljaka, i gdje je izvor Čikole iz kojega se vodom napaja 20 tisuća ljudi, a gornji dio sela je svejedno bez vode. Napravili smo kompletnu dokumentaciju za vodovod prije dvije godine, dobili i dozvolu, a s 90 posto sredstava projekt su financirale Hrvatske vode, ali otkad je došlo do promjene vlasti, a sad i krize, sve stoji- žali se zamjenik općinskog načelnika. Slično je i sa strujom. Ne radi se, kaže, samo o Baljcima. U gornjem Moseću i u dijelu Kljaka mreža je neupotrebljiva, stara preko 40 godina i treba je rekonstruirati. To je u nadležnosti HEP-a, a HEP ima svoje prioritete. Po zakonu HEP je dužan potrošačima u Baljcima osigurati napajanje jer je selo prije rata imalo struju. Ali, nije struja kriva što se Baljačni ne vraćaju- uvjerava nas Buzov.- Eno, u donjim Baljcima 7-8 kuća je država obnovila a kuće su i dalje prazne. U tom dijelu sela živi samo jedan čovjek, Smiljan Džaleta koji je u selu bio i dok nije došla struja. HEP je tamo napravio novu trafostanicu i mrežu, ali se nitko osim Džalete nije spojio. Znači, nisu struja i voda razloga što se ne vraćaju. Stariji su došli kraju pomalo, mladi su rođeni u Srbiji, u izbjeglištvu, i ne mare za Hrvatskom, a srednja generacija je ratovala, pa im povratak nije na umu. Većina ih traži obnovu kuća da bi ih mogli ljeti koristiti kao vikendice- smatra Buzov, ne mareći što su i u mnogim “hrvatskim” selima danas “vikendaši” većinsko stanovništvo…
