Neovisni novinarski portal
13.2.2025.
KOMENTARI / POLITIKA / Portreti
Portret tjedna: Marko Perković Thompson, glazbenik: Zmija ga za džep ugrizla…

Portret tjedna:
Marko Perković Thompson, glazbenik:
Zmija ga za džep ugrizla…

thompson-1

„Zabranjeni pjevač“ Marko Perković Thompson ponovo ubire plodove besplatnog marketinga u svijetu, što mu besumnje podebljava aureolu „domoljubnog sveca“ kod kuće, pribijenog na križ „neshvaćenog hrvatstva“. Koncertna direkcija Columbiahalle u Berlinu jednostrano mu je otkazala već najavljen koncert 26. travnja, za koji su diljem Njemačke prodavane ulaznice (po cijeni od 30 i 40 eura). Presudile su mu zapaljive internetske rasprave koje su kulminirale prijetnjom prosvjedima ukoliko kontroverzni pjevač koji „slavi hrvatski fašizam“ nastupi u berlinskom C-halleu, gdje je dosad već dvaput gostovao. No, izgleda, više neće… Što će biti s koncertom u Essenu, 3. svibnja, koji se reklamira zajedničkim plakatom s berlinskim, nije poznato.

Na najnoviju „zabranu Thompsona“ reagiralo je nekoliko hrvatskih udruga u Berlinu izražavajući revolt zbog takve odluke jer krnji ugled tolerantnog hrvatskog naroda koji s fašizmom baš ništa nema. Zar?

Njegovi su koncerti zbog sporne ikonografije i fašističkog pozdrava „Za dom – spremni“, zabranjivani i dosad, kod kuće i u inozemstvu. Pa i u Njemačkoj. Otkazivani su mu ili zabranjeni koncerti u Švicarskoj, u Hamburgu, u Nizozemskoj, ali i u Puli koja mu je odbila otvoriti Arenu.

Đapićeva ruka spasa

Marko Perković Thompson nesuđeni je glazbeni izdanak vojničkog ratnog duha koji je nacionalističkim budnicama mobilizirao hrvatsku obranu, proizveden spontano i bez osobitih mirnodopskih pretenzija. No, kad je prvolinijaška svirka male skupine seoskih „drugara“ iz Čavoglava dospjela na radio postaje i krenula eterom, ambicije su počele rasti, a kvalificirani konobar, sa završenom srednjom ugostiteljskom školom,  krenuo je razmišljati o glazbenoj karijeri. Pojavio se i na Splitskom festivalu 1992. s „moderniziranim akordima Zagore“, kojega su glazbeni kritičari nazvali „pastirskim rockom“, pjesmom „Zmija me za srce ugrizla“. U svijetu domaće estrade doživljavan je kao strano tkivo, osporavan i uglavnom ignoriran. Od tog posla, nije bilo kruha… No, srećom na Anti Đapiću koji ga angažira u „pravaškoj“ kampanji na izborima 1997. i vraća u glazbeni život. Sve ostalo je povijest…

Nekadašnji konobar iz pizzerije u Otavicama prometnuo se u najtiražnijeg domaćeg pjevača koji puni stadione tisućama svojih poklonika  što hodočaste na njegove koncerte kao vjernici u Međugorje. Nije tu stvar glazbenog ukusa, žestokog ritma, navodno autentičnog heavy-metala Zagore. Tu se dolazi zbog domoljubnog patosa, zbog Thompsonovih govornih i opjevanih političkih poruka, nabrijane nacionalističke ikonografije kojom se legitimira čistokrvno „hrvatstvo“. Perkovićeve glazbene happeninge pohode majke s djecom, kućanice, kuharice i konobarice, studenti i studentice, poljoprivrednici i težaci, katolička mladež i vrlo svećenstvo, sve do biskupa koji je, nota bene, ovom osvjedočenom domoljubu poklonio vlastite stihove kako bi ih uglazbio (Maranata). I tu je „kvaka 22“ priče o uspjehu Marka Perkovića Thompsona…

Militantni imidž najpopularnijeg “katolika među pjevačima”

Pjevač koji se „fura“ na militantni imidž, prenesen iz izvornog ratnog doba i samo djelomice stiliziran u miru, koji koncerte počinje zabijanjem mača u tlo, koji preferira crnu nastupnu odjeću, koji, per fin, koristi nadimak Thompson po puški koju je tijekom rata nosio o hrvatskom ramenu, pretendira biti mjerom hrvatskih tradicijskih vrijednosti. Obitelj, Domovina, Crkva, to je njegov tris karata u rukavu kojim zaklanja pravu prirodu svojih vehementnih nacional-ksenofobnih performancea. U tome uživa apsolutnu podršku crkvenih krugova koji s njim dijele u cijelosti sustav vrijednosti i pogotovo model njihova promicanja. Stoga malo koga iznenađuje da njegove „olujne“ glazbeno-scenske svetkovine u Čavoglavama o Danu zahvalnosti redovito pohode i biskupi…

Fašizam “Jasenovca i Gradiške Stare” nije mu naškodio

Da je Thompson nastavio, kako je 90-ih krenuo, svirati po lokalnim krčmama i opskurnim zakucima Lijepe naše, možda je mogao doživotno slaviti poglavnika i njegove „mesare“ bez nekih konzekvencija. Ali, tko riskira, taj profitira… Pa je 2003. prvorazredni hrvatski muž nepovratno raskrinkan audio snimkom s jednog koncerta na kojemu je grleno glorificirao ustaški režim i njegove stjegonoše Maksa Luburića i Juru Francetića „Jasenovcem i Gradiškom Starom“, zloglasnim ustaškim logorima u kojima su tijekom Drugog svjetskog rata počinjeni stravični zločini čiju hipoteku hrvatski narod nosi do danas. Ta epizoda obilježila je Thompsona trajno. I koliko god je pokušavao demantirati autentičnost snimke, redefinirati svoj repertoar, pozivati se na trolist – obitelj, domovina, vjera – ostao je definitivno ono što uistinu jest. Hrvatski nacionalist po odgoju i uvjerenju, no danas apsolutno svjestan da je na tome stvorio i karijeru i imetak. Kojih se za svo domoljublje ovog svijeta ne bi odrekao. Uostalom, dokazao je to i na sudu. U slučaju Fimi – medije. Aferi Sanader. Prokazao ga je bivši HDZ-ov rizničar Mladen Barišić koji je orbi et urbi objavio da je Sanader Thompsonu dao 500 tisuća eura da ne pjeva „pravašima“ u izbornoj kampanji 2007.g.!!! Time je njegova naslovna „Ora et labora“, moli i radi, koju je kanio promovirati i u Berlinu, dobila pravo značenje.

Moli i – ne radi

Ne treba se Marku Perkoviću ni moliti, a bogme mu ne treba ni raditi da bi mu na račun sjelo pola milijuna eura. Pače, imao je samo obećati da će apstinirati od rada. A onda je još i državu zakinuo za 1,2 milijuna poreza. Kao domoljub, patriota, Hrvat koji Domovinu ljubi iznad svega. Kojemu se tisuće fanova klanja u ime patriotizma o kojemu ne samo da pjeva, nego kojega navodno i – živi!? A kako, danas svi znaju, ali se toga „cvijeta hrvatstva“ njegovi štovatelji ne odriču. Zbog tradicijskih vrijednosti koje zastupa. Kad osokoljen podrškom koju ima poručuje da će ubuduće pjevati Čavoglave na koncertima u izvornom izdanju, baš kao i u ratnoj 1991., s bojnim poklikom – „Za dom spremni!“ Ili kada, kao što je lani učinio u Mostaru, na pozornicu izađe sa zatvoreničkim brojem na rukavu, svakako crne majice, onim istim što ga je godinama nosio najpoznatiji hrvatski terorist Zvonko Bušić… Jesu li to te kršćanske vrijednosti kojima se uči djecu najkatoličkijeg naroda u svijetu? Ako danas toliki hodočaste na Thompsonove koncerte, rekosmo, ne zbog glazbe nego svjetonazorskih pobuda, i nacionalističkih, ksenofobnih poruka, mora biti da je tako, da smo u ovih 24 godine izgradili dom u kojemu samo „autentičnim Hrvatima“ nije tijesno…

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI