Tko se s ovime ne bi ponosio? (foto: TZ: Šibenik)
Neobična, ali možda i pomalo očekivana vijest, pristiže jutros iz šibenske gradske uprave. Naime Ministarstvo za kulturna dobra i kulturne aktivnosti Republike Italije naumilo je na popis UNESCO-ve svjetske kulturne baštine upisati nove spomenike. Ništa neobično, kada na popisu njihovih prijedloga ne bi bio i šibenski ‘obrambeni sustav’, odnosno najmanje tri šibenske tvrđave koje su izvorno sagrađene između 15. i 17. stoljeća: sv. Nikola, Barone i sv. Ivan. Ova vijest može se shvatiti ovako: dobro je što se netko sjetio ‘prijaviti’ naše tvrđave, pa makar to bili i Talijani. No ostavlja i gorak dojam: je li moguće da takvo što nije mogao ranije učiniti netko iz Hrvatske, države u kojoj se spomenuti spomenici nalaze? Unatoč vjerovatno pozitivnom predznaku i pohvalnoj talijanskoj inicijativi, nije li ovo upozorenje kako smo sami morali braniti svoj vlastiti ‘obrambeni sustav’ (kojega su gradili naši preci), a ne da to umjesto nas čini netko drugi?
A evo što kažu u Gradu Šibeniku:
– Ministarstvo kulture Republike Hrvatske izvijestilo je Grad Šibenik kako je talijansko Ministarstvo za kulturna dobra i kulturne aktivnosti Republike Italije pokrenulo projekt izrade prijedloga za upis na Popis svjetske baštine niza obrambenih sustava na teritoriju nekadašnje Republike Venecije u razdoblju od 15.-17. stoljeća, kao zajednički prijedlog Italije, Hrvatske i Crne Gore. Ministarstvo kulture razmotrilo je prijedlog te ga je, uz suglasnost Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH, načelno prihvatilo. U suradnji talijanskih, crnogorskih i hrvatskih stručnjaka sastavljen je zajednički Pristupni popis koji uključuje najznačajnije primjere obrambenih sustava te vrste. Prijedlog sadrži, što se Hrvatske tiče, obrambeni sustav Zadra, obrambeni sustav Šibenika i utvrđeni grad Korčula. U Crnoj Gori to je obrambeni sustav Kotora, dok talijanski popis čine: utvrđeni grad Bergamo, obrambeni sustav Peschiera del Garda, utvrđeni grad Palmanova, obrambeni sustav venecijanske lagune. Koordinator projekta je Ministarstvo za kulturna dobra i kulturne aktivnosti Italije, a Venecijanski sustav obrane nalazi se na tzv. tentativnoj listi UNESCO-a – kaže Ana Gojanović-Rakić, predstojnica Ureda gradonačelnika u Gradu Šibeniku.
(foto: TZ: Šibenik)
Ipak, nije zgorega podsjetiti kako povijest Šibenika ne počinje niti završava s Venecijom. Imao je Šibenik u svojoj doista dramatičnoj povijesti i vlastite ‘obrambene sustave’, stalno se braneći od nebrojenih napadača, osvajača i ugnjetavača. Među takvima je istaknutu ulogu imala upravo Venecija, odnosno Mleci koji su stoljećima opsjedali ovaj grad. Povijest podsjeća na brojne bitke u kojima se hrabri šibenski živalj grčevito branio od napada Mlečana. Tako je zabilježeno da su Venecijanci 1116. godine temeljito spalili i sravnili Šibenik nakon dugog otpora Šibenčana. Nevesele ratne priče, u kojima se Šibenčani iznova samo brane, nastavljaju se.
Nabrajanje bi trajalo predugo, no evo još po koji primjer: ondašnji hrvatsko-ugarski kralj Ladislav Napuljski prodao je Dalmaciju Veneciji za 100.000 dukata, no Šibenik nije priznao taj kupoprodajni ugovor, pa je uslijedila trogodišnja (!) bitka s Mlečanima (1409 – 1412). Tek 30. listopada 1412. godine posustaju, ali tek nakon što im je obećana autonomija i privilegije unutar tadašnje venecijanske uprave. Venecijanci su Šibenikom vladali čitava naredna četiri stoljeća (1412-1797), u međuvremenu su i sagrađene neke utvrde radi borbe protiv Turaka, da bi kasnije ovuda protutnjali ostali osvajači i upravljači, da ih ne nabrajamo…
(foto: TZ: Šibenik)
Vratimo se temi: može se pretpostaviti kako su susjedi u Italiji s najboljom namjerom krenuli u proces upisa domaćih povijesnih utvrda na UNESCO-ve liste. Bez namjere da se takva talijanska plemenita nakana propituje, domaći hrvatski živalj može uočiti kako je to samo jedan u nizu događaja koji simptomatično ukazuju na opće stanje. Nakon što su, uz pomoć jezive koruptivne potpore domaćih moćnika i organizacija, inozemnni subjekti postali vlasnici nekadašnjih domaćih naftnih kompanija, telekomunikacija, banaka, velikih poduzeća i tko zna čega ne, sada se isto sprema i autocestama, a mnogi upozoravaju i podmorju, nadmorju, otočju, vodnim resursima, poljoprivrednom i šumskom zemljištu… Na koncu, premda ih se odavde fizički teško može odnijeti, neki naši spomenici kulture ovakvim inicijativama također gube svojevrsni suverenitet, moglo bi se zaključiti.
No, vrlo je vjerovatno je kako dežurni domoljubi neće skočiti kao opareni na ovu vijest, kao što to čine kada se negdje spomene ime pokojnika J.B. Tita ili nešto slično. Uostalom, nije ih se čulo ni u slučajevima posvemašnje dehrvatizacije nabrojanih strateški važnih i nasušnih hrvatskih poduzeća i resursa, koja se odvijala upravo pod degutantnom krinkom tzv. ljubavi prema domovini.
Na koncu, treba ipak zahvaliti Ministarstvu za kulturna dobra i kulturne aktivnosti Republike Italije, barem za to jer su nas nakratko podsjetili na zanemarenu vrijednost naše spomeničke baštine.
(foto: TZ: Šibenik)
